Komentar maturantice: Pripreme za državnu maturu – potreba ili trend?
Otkako postoji državna matura, svake se godine maturanti muče s manjkom samopouzdanja, strahom, stresom i nesigurnošću. Za željenu hrabrost čini se da smo kolektivno pronašli lijek, a on stoji dvije-tri tisuće kuna u obliku priprema u jednom od centara za ciljanu poduku. Nakon opsežnog gimnazijskog obrazovanja, na takve se skupe korake odlučuju i roditelji najboljih učenika. Zar je matura toliko teška?
Foto: Pixabay.com
Prateći trendove u obrazovnim sustavima diljem svijeta, prije osam godina u hrvatski je srednjoškolski sustav završnog vrednovanja uveden novi oblik – državna matura, zaključni test čiji će rezultati umjesto dotadašnjih prijemnih ispita odrediti poziciju budućeg studenta na upisnoj ljestvici željenog fakulteta. Objektivnošću i transparetnošću tijeka pisanja ispita mature trebala se prvenstveno iskorijeniti već ustaljena podjela na gimnazijalce i učenike strukovnih škola, koji su upravo maturom dobili jednake mogućnosti daljnjeg obrazovanja. Prema podatcima NCVOO-a takvih je pristupnika na prošlogodišnjoj maturi bilo 16.848, što čini čak polovinu ukupnog broja. Razumljivo je da zbog količine i opširnosti gimnazijskog plana i programa, a ujedno i straha od konkurencije, velik broj strukovnjaka prije polaganja mature odlazi na agencijski organizirane plaćene pripreme za odabrane i obavezne predmete. No ono što iz godine u godinu iznenađuje je sve veći broj gimnazijalaca koji skupa sa strukovnjacima griju stolce raznih centara za pripreme.
Godina krivo iskorištenog vremena
‘Pomalo sam zabrinuta oko nadolazeće maure, nikad ne znaš što se u ispitu može naći. Ipak je to gradivo sve četiri godine, a preopširan plan i program 4. razreda nam ne ostavlja dovoljno vremena za kontinuirano ponavljanje i pripremanje’, o sve bližoj maturi govori maturantica zagrebačke 12. gimnazije Danijela Mali, koja se odlučila za plaćene pripreme unatoč svom svjesnom pohađanju gimnazijskog obrazovanja. Natrpani plan i program tjera učenike da sve predmete uče jednako detaljno i kontinuirano, a pritom nakon četiri godine nauče – jako malo. Stoga je vrlo zanimljivo pogledati raspored predmeta u gimnazijskom školovanju te uvidjeti da su Politika i gospodarstvo kao i Sociologija izborni predmeti mnogih učenika na maturi, a uče se samo jednu godinu! Ne bi li bilo logičnije da se odabire ono što smo učili duže, dakle što bi nam trebalo biti usađeno u znanje? Što se satnice u posljednjoj godini obrazovanja tiče, još su mnoga pitanja otvorena. Zašto se Glazbena ili Likovna umjetnost sluša i četvrtu godinu, ako smo je već imali prethodne tri? Zašto se za Vjeronauk, koji se uči već dvanaestu godinu, izdvajaju čak dva sata tjedno i u četvrtom razredu, ako je riječ mahom o istom gradivu? Zašto u satnici nije oslobođen prostor za utvrđivanje znanja iz obveznih predmeta?
Strah od nepoznatog
,Hvata nas strah od mature, ponajviše jer se u nastavi nismo fokusirali na zadatke kakvi se na maturi traže. Da se tijekom obrazovanja posveti tipologiji takvih zadataka, umjesto čestog učenja napamet, bilo bi nam lakše’, mahom se slaže upitana skupina maturanata 12. gimnazije, dok Marija Duspara, maturantica 3. gimnazije, kaže da nije rijetkost da maturanti ponekih zagrebačkih škola ni nekoliko mjeseci prije mature ne znaju kako treba izgledati dobar esej iz hrvatskog ili engleskog.
Možda nas upravo krivo postavljeno podučavanje i zastarjele obrazovne metode vode i do ispodprosječnih rezultata na PISA testovima, a brojne maturante do straha i osjećaja nemoći.
Sve to dovodi do činjenice da posljednjih godina gotovo ne postoji razred zagrebačkih maturanata u kojem polovina njih ne odlazi na pripreme izvan obrazovne institucije. Iako se mogu pronaći i besplatne pripreme na ponekim sveučilištima te učilištima pod vodstvom studenata, većina priprema skupo košta. Budete li među (kako kaže njihova web stranica) 4.500 zagrebačkih maturanata koji se pripremaju u Trinomu ili Algebri (centru čije se pripreme održavaju i u ostalim većim hrvatskim gradovima s oko 10 tisuća polaznika) put do uspjeha ima cijenu od 2.510 ili 3.140 kuna za primjerice paket priprema ABA ili veći paket Medicinu od siječnja.
Pripreme su unatoč pražnjenju roditeljskih novčanika, tvrde brojni, zbog navale na traženije fakultete zaista potrebne. One pomažu učenicima sistematizirati naučeno gradivo i popuniti rupe u znanju, tjerajući ih da barem nekoliko mjeseci prije mature kontinuirano rade.
Prošlogodišnja maturantica Ana Bratić kao razlog potrebe za pripremama navodi nejednake uvjete za učenike zbog boljih ili lošijih nastavnika. Posljedično, neki učenici imaju bolju, a neku lošiju podlogu za polaganje velikog završnog ispita.
‘Idu svi, moraš i ti’, također je jedan od uzroka masovne popularnosti odlazaka na pripreme za maturu. Naime, vidjevši količinu polaznika centara, malo se koji učenik smatra dovoljno ‘potkovanim’ da baš on nema što ponavljati ni dodatno učiti. Tada želi ići da ne bi ispao iz igre, iako ni sam nije svjestan da igra nema tako postavljena pravila.
Alternativa popularnim centrima
‘Oko mature se općenito radi prevelika strka, čak i odlični učenici pod takvim stresom misle da su sve zaboravili, smatrajući da će biti lošiji od onih koji na pripreme idu’, kaže maturantica Hana Ilijazović. Isto je bilo i prošle godine, dodaje prošlogodišnja maturantica Monika Žugčić, koja je i sama polazila pripreme: ‘Nije uopće bilo upitno hoću li na pripreme ići, kao ni većini mojih kolega odlikaša. Bila sam nesigurna u svoje znanje iz predmeta koje je fakultet tražio, nisam imala dobru podlogu, a konkurencija je bila velika. No, razina vašeg znanja uvijek ovisi o kontinuitetu, zainteresiranosti i najvažnije – nastavniku. Sad znam da se uz zajednički trud i poneke instrukcije jedan na jedan sve može.’
Da je doista tako dokazuje manjina zagrebačkih maturanata koji se za pripreme nisu odlučili, tvrdeći da postoje alternativni načini priprema, primjerice grupno ili samostalno učenje. ”Ništa me ne zaustavlja da informacije pronađem sam ili pitam profesora ono što mi nije jasno. Sumnjam da mi ne bi htjeli odgovoriti“, kaže maturant Matija Hrvoj, koji vjeruje da uz kontinuirano učenje može uspješno položiti maturu, potičući sam sebe da radi. Naravno, ima ponešto i onih koji žele dokazati da se matura, unatoč brojnim nedostatcima sustava, može položiti uz već stečena znanja, inteligencijom i samostalnim trudom.
Temeljna uloga školstva trebala bi biti obrazovanje i odgoj samosvjesnih, kritičnih mladih, svjesnih svojih potencijala te željnih širenja svojih spoznaja, no čini mi se da ih sadašnje tradicionalno i zastarjelo obrazovanje ne stvara. Ne promijeni li se nešto u dragoj nam Hrvatskoj, daljnji će razvoj trenda ‘Ne moraš sada učiti, postoje pripreme’ osiguravati privatnim agencijama za poduku masovnu zaradu i prepune učionice, a nama kratkotrajno znanje i – prazne džepove.
*Iva Habek, maturantica XII. gimnazije
