Komentar: O pojavi izbacivanja učenika s nastave u RH
Nakon više od tri mjeseca nakon što je uredništvo srednje.hr objavilo moj
tekst o jednoj neželjenoj pojavi unutar srednjih škola – izbacivanju učenika sa sata od
strane predmetnih nastavnika i upisivanje neopravdanih sati – vrijeme je za osvrt. Osim na
tada najrecentniji slučaj koji je bio poslan na razmatranje Samostalnom sektoru za
prosvjetni nadzor, upozorio sam da se radi tek o jednom od slučaja u nizu, te sam zbog
manjka povjerenja u rad spomenutog sektora ministarstva prijavu uputio i Ministarstvu
uprave, a o svemu poduzetom obavijestio i nadležni odbor u Saboru, te Pravobraniteljicu
za djecu.
foto: Flickr
Gotovo odmah, Mihaela Adamović, načelnica prosvjetne inspekcije je za Jutarnji list (4.
veljače) izjavila da prosvjetna inspekcija reagira na svaki prijavljeni slučaj, i uvijek u
interesu djece, pri čemu inspektor naređuje brisanje neopravdanih i obavezuje ravnatelja
škole na sprječavanje takvih postupaka. Kao što sam već ranije pisao, postoji slučaj u IV.
gimnaziji gdje je inspekcija na prijavu odbila postupiti, te me uputila da se obratim Agenciji
za odgoj i obrazovanje, nakon čega je Jadranka Žarković-Pečenković, načelnica Agencije
za odgoj i obrazovanje poslala na ruke prijavu načelnici Adamović, ali postupak nikada nije
pokrenut. Prosvjetna inspekcija reagira na svaki prijavljeni slučaj?
Ivana Milas Klarić, Pravobraniteljica za djecu, je odgovorila također vrlo brzo (8. veljače),
zahvaljujući se na obavijesti, te sa stavom da praksu “discipliniranja” učenika u školama
udaljavanjem s nastave, uz upisivanje neopravdanog sata, treba ispitati i spriječiti da se
ona ponavlja.
Vesna Šiklić Odak, načelnica Sektora za etiku, sustav vrijednosti i izobrazbu državnih
službenika je moje pritužbe na kršenje Etičkog kodeksa od strane zaposlenih u prosvjetnoj
inspekciji proslijedila Ivi Glamočak Leljak, povjerenici za etiku Ministarstva znanosti,
obrazovanja i sporta (9. veljača), ali ni nakon tri mjeseca odgovora nema.
Ako je moj izlazak u javnost ičemu koristio, onda je to činjenica da je prosvjetna inspekcija
ipak odreagirala na ovogodišnju prijavu, ako ne već na prošlogodišnju. Tako me je jedna
prosvjetna inspektorica u dopisu (12. veljače) obavijestila da je razgovarala s razrednikom
djece izbačene sa sata, te da ju je ravnatelj obavijestio o svojem razgovoru s nastavnikom
koji je djecu udaljio sa sata. Nažalost, prosvjetna inspektorica nije našla za shodno da
porazgovara i sa djecom u pitanju, te je na temelju izjava spomenutog školskog osoblja
utvrdila da nisu utvrđeni nikakvi nedostaci. Odnosno prosvjetna inspektorica je razmotrila
izjave raznih nastavnika i onda zauzela stranu. Prosvjetna inspekcija reagira uvijek u
interesu djeteta? Smatram da je tu napravljen prospust – u smislu da nije proveden
razgovor s djecom – te sam o tome obavijestio Pravobraniteljicu.
Gordana Rusak, predsjednica saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu je (25.
veljače) godine uputila nadležnom ministru dopis da se ispitaju moji navodi o izbacivanju
učenika u IV. gimnaziji. Međutim, propustila je osvrnuti se na moje narušeno povjerenje
kao građanina u rad Samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, te sam o tome
obavijestio predsjednika Hrvatskog sabora.
Kao što je razvidno iz dosadašnjeg teksta, problem nije samo u jednoj školi, premda je i to
svakako zabrinjavajuće. Na primjer, o raširenosti ove prakse u IV. gimnaziji u Zagrebu
dovoljno govori činjenica da je ravnatelj na sjednici Nastavničkog vijeća početkom ove
školske godine upozorio nastavno osoblje da ne izbacuje djecu sa sata, na što su neki
članovi Nastavničkog vijeća otvoreno negodovali.
Problem zapravo leži u činjenici da zaposlenice i zaposlenici prosvjetne inspekcije ne
provode nadzor koji se vodi prvenstveno interesom djeteta, na što je a što je
Pravobraniteljica za djecu upozorila javnost još početkom školske godine. Kao nastavnik i
građanin, suočen s ovakvim postupcima inspekcije sam posve izgubio povjerenje u ovu
vrlo bitnu instituciju u Republici, o čemu sam (opet) obavijestio Sabor.
Za kraj jedna ilustracija o kršenju jednog drugog pedagoškog standarda, a koji je potvrđen
nepostupanjem prosvjetne inspekcije. Prije nekoliko tjedana pišemo pismenu provjeru i
primjetim da nedostaje 40% učenica i učenika. Naime, taj dan, uz našu najavljenu
pismenu provjeru, one i oni su ocijenjivane i ocijenjivani iz još dva predmeta, čime je
prekršen pravilnik ministarstva (za informaciju, maksimalan broj provjera u jednom danu
su dvije). Pošaljem prijavu prosvjetnoj inspekciji. I do danas nema odgovora. A na moje
očekivanje odgovora, učenici i učenice se samo nasmiju, valjda na moju naivnost, što
odgovor uopće očekujem. Prosvjetna inspekcija reagira uvijek u interesu djeteta?
Čemu zakon i pravilnici? Čemu prosvjetna inspekcija? Ne znam, upitao sam predsjednicu
Republike koji je njezin stav o tome. Čekam(o) odgovor.
Komentar je stav autora
