[KURIKULUM] Matematika je omraženi predmet jer većina učenika ne vidi njenu svrhu
Sama pomisao na matematiku mnoštvu učenika stvara mučninu u želudcu. Promjena takve svijesti jedan je od istaknutih ciljeva, koji će se nastojati doseći kroz novi kurikulum ovog predmeta. Ono na čemu se također inzistirati kroz nastavu matematike je čvršće povezivanje zakonitosti ove apstraktne znanstvene discipline sa svakodnevnim situacijama u kojima se učenici nalaze. Kako određene stvari postići, kojim metodama te što će se još promijeniti u nastavi matematike, pojasnila nam je voditeljica ekspertne skupine za predmetni kurikulum Matematike Eva Špalj.
U tijeku je javna rasprava za predložene predmetne kurikulume, koji bi trebali napraviti zaokret u hrvatskom obrazovnom sustavu. Iako je matematika svakako jedan od najvažnijih predmeta u nastavi, obzirom na satnicu koja joj je posvećena te činjenicu da je obvezna na maturi, unutar nje je teško pronaći područja političkog razdora pa i nije bila pretjerano u fokusu prethodnih dana. Kao primjerice popis lektira, nastava zdravstvenog odgoja, povijesti i tako dalje.
Ipak mi smo matematici odlučili posvetiti zasluženu pažnju pa smo mnoštvo detalja i potencijalnih nedoumica riješili uz pomoć predvodnice ekspertne skupine za predmetni kurikulum Matematike Eve Špalj, inače profesorice matematike u zagrebačkoj XV. gimnaziji.
Prema prijedlogu kurikuluma, koje su po Vama najznačajnije promjene u nastavnom predmetu Matematike? Ili ako hoćete što će biti drugačije nego sada?
Naglasak se prebacuje s konceptualnog znanja na proceduralno što znači da bi manje trebalo inzistirati na učenju činjenica i formula. Treba poticati matematičko rasuđivanje i zaključivanje kako bi ga učenici mogli primijeniti i u drugim predmetima i situacijama. Osim toga se nadamo da će se uvođenjem informatike škole opremiti i omogućiti korištenje tehnologije svim učenicima.
S obzirom na dosadašnje ishode programa iz Matematike, što bi se trebalo mijenjati u novim kurikulumima i zašto?
Trebalo bi kod učenika razviti znatiželju, potrebu za istraživanjem, povezivanjem i osjećaj da će im to što i kako rade na nastavi matematike koristiti u svakodnevnom životu.
Koje su za sada najčešće kritike stručne i šire javnosti prema predloženom kurikulumu?
Od primjedbi da nema rasterećenja do komentara da smo nešto „izbacili“.
Je li se dovoljno smanjio obujam gradiva koji će srednjoškolci morati svladati tijekom trogodišnjih odnosno četverogodišnjih programa, obzirom da je do sada, bilo gotovo nemoguće obraditi svo gradivo koje je bilo zadano?
Očekujemo da će učenici iz osnovnih škola u srednje škole dolaziti s boljim temeljima.
Osim toga, mišljenja sam da je glavni problem i do sada bio što se u srednjim školama program nije prilagođavao potrebama učenika. Programi, ako postoje, prilično su općenito napisani, nastavu diktiraju udžbenici, smatra se da se sve što piše u njima treba proći.
Među ishodima je navedeno kao cilj da će učenici stjecanjem matematičkih kompetencija, znanje između ostaloga moći primijeniti i u stvarnim situacijama. Na koji način smatrate da ćete postići ili produbiti to povezivanje ove apstraktne znanstvene discipline i primjene u svakodnevnom životu?
Nakon uvođenja nekog matematičkog sadržaja trebalo bi usvojiti osnovne metode rješavanja zadataka pa krenuti na problemske zadatke povezane s matematikom, ostalim predmetima ili svakodnevnim životom. Naravno, u školama gdje je veći naglasak na matematici i prirodoslovlju treba teorijske matematike, dok u ostalima više treba poticati povezivanje i primjenu.
Ostao bih još trenutak na ishodima. Vidim da je navedeno kako će se nastojati stvoriti kod učenika pozitivan odnos prema matematici. Kako to namjeravate postići? (u kontekstu toga da je matematika za najveći broj učenika ‘omraženi’ školski predmet)
Matematika je omraženi predmet jer većina učenika ne vidi njenu svrhu. Učenicima treba matematiku približiti na način da uvide njenu korisnost (ali i ostalih predmeta), njenu primjenjivost, povezanost, logičnost i zanimljivost. Treba stalno naglašavati i osvještavati gdje će im matematičke i generičke kompetencije stečene kroz obrazovanje biti korisne i upotrebljive.
U jednom dijelu matematičkog kurikuluma se provlači teza ‘da se odabirom primjerenih strategija te kreativnim načinima izvedbe nastavnog procesa može uvelike utjecati na razinu usvojenosti može uvelike utjecati na razinu usvojenosti znanja i stjecanje vještina i stavova’. To se očito odnosi na promjenu ili nadogradnju određenih vještina i navika poučavanja nastavnog osoblja pa me zanima kako namjeravate utjecati na to? Kroz neku dodatnu edukaciju nastavnika ili?
Sam dokument ne može promijeniti sustav obrazovanja. Potrebno je još puno aktivnosti kako bi se cijela ideja o potrebnim promjenama realizirala. Svakako je važan dio i edukacija nastavnika. Poučavanje je pretežno predavačko, učenici su uglavnom pasivni slušači. Obrazovanje treba osuvremeniti, uvesti modernije metode poučavanja. Istraživanja pokazuju da se bitno bolji rezultati i trajnije znanje postižu aktivnim sudjelovanjem učenika. Za to je potrebno izrađivati nastavne materijale, imati razne ideje kako postići da učenici sudjeluju i uče na nastavi. Također treba znati koristiti tehnologiju u nastavi, i sve to na primjereni način i u primjerenim količinama.
Vezano za poučavanje srednjoškolaca po područjima. Primijetio sam da su algebra i funkcije kudikamo naglašenije za četverogodišnje škole sa 105 sati godišnje (odnosno u četvrtom 96) ili da statistika nigdje ne prelazi deset posto ukupne satnice godišnje. Koji su načelni kriteriji na osnovu kojih ste određivali kojem će se području posvetiti određena količina sati?
Matematički sadržaji se nadograđuju kroz cijelu vertikalu obrazovanja i uobičajeno je da se u višim godinama školovanja povećava udio domene algebra i funkcije. To je i naša tradicija, ali i iskustvo drugih obrazovnih sustava. U programima s manje sati se više pažnje posvećuje „praktičnim“ sadržajima, primjereno njihovim potrebama. Statistika i vjerojatnost kao sadržaj koji se uvodi u svim programima i od najnižih razreda je novost, a njena zastupljenost je također u skladu s trendovima u ostalim obrazovnim sustavima.
Kada je riječ o vrednovanju usvojenosti znanja učenika, uočavam da su uz usmene i pismene provjere, navedeni i matematički/interdisciplinarni projekti? Možete li za primjer navesti neke takve projekte te reći koliko će se njihova provedba forsirati od strane profesora u srednjim školama?
Projekti se i sada provode u školama, ovisno o nastavnicima. Uglavnom su to matematički projekti, dodatno istraživanje i neke zanimljivosti (o broju π, o raznim matematičarima, razni trikovi, origami, matematička lektira) ili primjena matematike (modeliranje raznim funkcijama, linearno programiranje, žongliranje). Ideja je da oni budu obavezni jer radom na projektima učenici stječu dodatne kompetencije. Interdisciplinarnim projektima bi se trebala naglasiti primjena matematike i povezanost s ostalim područjima.
Možete li reći koliko će profesori matematike imati slobode u provedbi kurikuluma, obzirom da se u predloženom kurikulumu navodi da je ‘Učitelj slobodan samostalno odrediti način i redoslijed ostvarivanja ishoda te dodatnu literaturu i izvore informacija kojima se koriste i učenici’?
Većina je ishoda za srednju školu zapisana prilično općenito. Nastavnik može birati način kako će raditi, glavno je učenicima omogućiti da ishode usvoje. Mislim da će u početku nastavnici raditi kao do sada, a nakon nekog vremena će se osloboditi i početi eksperimentirati te prilagođavati redoslijed ishoda. Udžbenici su posebna priča, ne treba ih se dosljedno pridržavati. Što se dodatne literature tiče, i sada se nastavnici služe raznim izvorima. Treba učenike poticati na istraživanje i traganje za informacijama, ali i kritičnost prema raznim izvorima.
Na kraju je profesorica matematike iz zagrebačkog MIOC-a poželjela poslati i jednu značajnu poruku.
– Promjena je nužna. Ovaj projekt treba nastaviti i početi provoditi. Ne tvrdim da smo sve savršeno napravili, ono što se u praksi pokaže krivim ili nedorečenim treba popravljati i prilagođavati. Nikako odustati, zaključuje Eva Špalj.
