[Kurikulum] Udžbenici engleskog odgovarat će potrebama i željama učenika
Prošlog su mjeseca objavljeni prijedlozi predmetnih kurikuluma, među kojima je i kurikulum predmeta Engleski jezik. Prema njemu bi sumativno vrednovanje i brojčano ocjenjivanje prešlo u formativno vrednovanje, učitelji bi imali veću autonomiju i stvorila bi se autentičnost u načinu predavanja, a učenici će biti aktivniji sudionici nastave.
Ilustracija: bunpeiris.com
Krajem veljače predstavljeni su dokumenti predmetnih kurikuluma na kojima su skupine stručnjaka radile pola godine, od rujna 2015. Napravljena su 52 kurikularna dokumenta, a trenutno se vodi stručna rasprava, nakon čega će uslijediti i javna.
Ključna promjena koju donosi kurikulum nastavnog predmeta Engleski jezik jest odmak od dosadašnjih nastavnih planova i programa. On se temelji na suvremenim pristupima učenju i poučavanju stranih jezika i donosi raznovrsne novosti, ali uvažavajući kvalitetne ideje iz dokumenata koji su mu prethodili.
O kakvim se to točno promjenama radi i kako se engleski može u školama učiti i na drugačiji način, pitali smo profesionalnu savjetnicu, Irenu Pavlović, inače voditeljicu stručne radne skupine za engleski jezik.
Što će u nastavi predmeta Engleski jezik biti novo i drugačije nego do sada?
Pokušajte upitati prosječnog osnovnoškolca ili srednjoškolca što je radio danas u školi. Šanse da će odgovor biti kratko i jasno „Ništa“ vrlo su velike. Možemo reći da je to stoga što djeca ne žele pričati o tome, možemo reći da je to zato što se previše stvari dogodilo, a možemo dati i neki treći razlog. Ali hajdemo na trenutak razmotriti mogućnost da je odgovor takav naprosto zato što je – istinit. Da to dijete ili mlada osoba toga dana u školi nije radila ništa, a da pri tome nije učinila ništa pogrešno već je, štoviše, učinila sve što se od nje traži. Mirno sjedila, gledala u učitelja, listala stranice ili prepisivala s ploče prema uputama. Semantičko gledano, to nije ništa, ali u svakom slučaju nije dovoljno da bismo mogli biti zadovoljni. Edukacijske su znanosti pokazale da je učenje proces koji se može ostvariti jedino kroz aktivnu ulogu učenika u vlastitom učenju. Ukoliko učenik nije uključen, ukoliko nije aktivni sudionik procesa nego samo pasivni primatelj znanja, tada se znanje teško može steći, a vještine razviti i stjecanje kompetencija gotovo pa i nije moguće.
Budući da je za ovladavanje jezikom ova činjenica od iznimne važnosti – jer je to jedini način da se ovlada vještinama za upotrebu jezičnog znanja u komunikacijskom činu tj. da znanje bude primjenjivo i primijenjeno, autori kurikuluma opisali su odgojno-obrazovni proces koji će imati upravo takve odlike. Usmjeravanje poučavanja na učenika koji razumije potrebu za komunikacijom i jasni su mu ciljevi i svrha aktivnosti. Korištenje materijala koji odgovaraju na potrebe učenika i usklađeni su s njihovim željama. Odabir strategija poučavanja koje podrazumijevaju su-djelovanje učenika i učitelja i zajednički put do ostvarivanja ishoda te razvoj odgovornosti za vlastite postupke i njihove rezultate. Osim inzistiranja na aktivnosti učenika, novost je i stavljanje naglaska na razvoj međukulturne kompetencije kao preduvjeta funkcioniranju u globaliziranom svijetu te na razvoj učenikove autonomije koja je neophodna ukoliko želimo učenika pripremiti za sve osobne i profesionalne izazove koji ga u budućnosti očekuju.
Promjene se predviđene i u području vrednovanja. Osim dosad prevladavajućeg sumativnog vrednovanja i brojčanog ocjenjivanja, kurikulum veliku važnost pridaje formativnom vrednovanju. U okviru vrednovanja za učenje kontinuirano i sustavno će se razmjenjivati informacije između učitelja, učenika i roditelja kako bi se i učenika i učitelja potaklo na refleksiju i usmjerilo k poboljšanju uspjeha, a kroz vrednovanje kao učenje, tj. sustavno samovrednovanje i vršnjačko vrednovanje, poticat će se razvoj učenikova samostalnog, odgovornog i samoreguliranog pristupa učenju i razvoj svijesti o vlastitom učenju.
Kako će nastava Engleskog jezika izgledati u osnovnoj, a kako u srednjoj školi?
Teško je reći kako će izgledati nastava u osnovnoj i srednjoj školi samo na temelju kurikuluma. Naime, poanta je kurikularnog pristupa da se učiteljima da autonomija u izboru metoda i materijala kojima učenike dovode do ostvarenja postavljenih odgojno-obrazovnih ishoda. Ipak, treba reći da bi prema kurikulumu nastava trebala biti okrenuta komunikacijskoj kompetenciji, što je i dosad bila misao vodilja, ali nije u potpunosti zaživjela. Kroz ishode se pokazuje da je bitno što učenik s engleskim jezikom može učiniti, a ne samo ili prvenstveno koja znanja mora usvojiti. Kroz ishode su postavljena jasna očekivanja što na kraju svake godina učenja učenik može u pogledu vještina slušanja, govorenje, čitanja i pisanja.
I kroz vrednovanje se vidi da je došlo do odmaka od fokusa na gramatiku. Iako se gramatika dakako treba i dalje raditi i vježbati, ona više ne bi trebala biti sama sebi svrha, već u funkciji ostvarenja komunikacijski orijentiranih ishoda. Tako se, na primjer, prema novom kurikulumu test iz nepravilnih glagola ne bi ocjenjivao, već bi služio kao povratna informacija učeniku koliko je njima ovladao. Ta ovladanost bi se potom pokazala u komunikacijski orijentiranom zadatku, npr. pisanju kakvog pisma ili osvrta na film, gdje bi bila pozitivno ili negativno vrednovana i imala utjecaj na ocjenu. Učitelji će osmisliti nove zadatke i načine vrednovanja tih zadataka, a sve s ciljem boljega razvoja učenikove komunikacijske kompetencije. Učenici bi, stoga, trebali na satu provoditi više vremena u smislenoj komunikaciji na stranome jeziku.
U novom kurikulumu sve se vještine razvijaju postupno od 1. razreda. Treba napomenuti da se u 1. i 2. razredu ne bi ocjenjivale vještine čitanja i pisanja, iako bi se dakako radilo na njihovu razvijanju. Fokus je, ipak, u 1. ciklusu na razvoj vještina slušanja i govorenja. Sa slovkanjem se kreće od 2. razreda, a s diktatima sada nešto kasnije, u 4. razredu, iako se na diktat ne stavlja velik naglasak. Zanimljivo je i da se od 5. razreda nadalje pojavljuju prezentacije (ne nužno digitalne). Kroz ishode postavljene u osnovnoj školi razvija se istraživački duh, informacijska pismenost, kritičko promišljanje izvora, otkrivanje stereotipa i predrasuda i uporaba strategija učenja.
Takav se pristup zadržava i u srednjoj školi, uz manje razlike u metodici rada jer se poučavanje, u skladu s razinom učenikova razvoja, ipak u najvećoj mjeri temelji na kognitivnom pristupu jeziku.
Leksičke i gramatičke strukture nisu propisane kao u dosadašnjem planu i programu. Leksičke strukture se biraju primjereno razvojnoj dobi učenika i vodeći računa o korelaciji s drugim predmetima i međupredmetnim temama, a u srednjoj školi i usklađene sa željama i potrebama učenika ovisno o njihovim obrazovnim aspiracijama i profesionalnim putovima.
Novi kurikulum je jedinstveni dokument koji obuhvaća cijelu vertikalu kroz pet ciklusa, odnosno od 1. razreda osnovne škole do 3. tj. 4. razreda srednje škole, čime se omogućuje međusobno koordinirano planiranje i razrada dokumenata za osnovnu i srednju školu, a time i postojanje zajedničkih odgojno-obrazovnih ciljeva i razina te rješava problem nerazmjera zahtijeva u osnovnoj i srednjoj školi.
Koji su glavni ishodi učenja po završetku osnovne, odnosno srednje škole?
Učenik bi na kraju osnovnoškolskog obrazovanja trebao čitajući i slušajući razumijeti tekstove srednje dužine, a u pisanju i govorenju proizvesti tekstove te dužine. (Pod tekstom se misli na sve proizvode jezične upotrebe – govorne, pisane, vizualne ili multimodalne.) U pisanju bi trebao razlikovati pravopisna pravila hrvatskog i engleskog jezika. Pored toga trebao bi moći sudjelovati u planiranim i neplaniranim razgovorima te zapisivati bilješke na temelju onoga što čuje. U komunikaciji bi trebao razlikovati formalne i neformalne kontekste i shodno tomu se i izražavati. Trebao bi moći uočiti stereotipe i predrasude te im se oduprijeti. Konačno, trebao bi sustavno pratiti i vrednovati svoje učenje, kreativno se izražavati, razmatrati različita gledišta te surađivati s drugima u rješavanju problema. Na kraju petog ciklusa se očekuje da učenik pokazuje razumijevanje dužih tekstova (i izvornih, a ne samo adaptiranih) pri čitanju i slušanju, da može govoriti dug tekst i sudjelovati u dugom razgovoru te napisati različite vrste tekstova koristeći vrlo složene jezične strukture.
Osim toga, učenik bi trebao imati razvijene vještine jezičnog posredovanja koje podrazumijevaju sažimanje i prevođenje te tumačenje kulturno specifičnih pojmova. Očekuje se uvažavanje svih kulturnih specifičnosti različitih govornika i njihova primjena u međukulturnoj interakciji kako bi se ostvarila komunikacija s različitim skupinama govornika na način koji dovodi do uzajamnog zadovoljstva sugovornika te primjena različitih strategija za razgradnju stereotipa i predrasuda kako bi se održavali uspješni odnosi i sprečavale problematične situacije u međukulturnim kontaktima. I na kraju, očekuje se sinteza različitih strategija ovladavanja jezikom, korištenje širokog spektra tehnika kreativnog izražavanja i vještina kritičkog mišljenja, primjena prezentacijskih vještina te kritičko vrednovanje informacija iz različitih izvora.
Koja je uloga nastavnika i profesora u nastavnom procesu (spominje se autentičnost u predavanjima, kako oni to mogu postići)?
Novi kurikulum donosi znatno veću autonomiju učiteljima koja se očituje u samostalnom donošenju odluka vezanih uz implementaciju kurikuluma, izboru metoda poučavanja i vlastitom izboru materijala za poučavanje, ali također podrazumijeva promišljanje vlastitoga rada i kontinuirani profesionalni razvoj. Na učitelju je, dakle, da sam odabere put kojim učenike želi dovesti do postavljenih ishoda. Kurikulum potiče odabir materijala koji podrazumijevaju primjenu jezičnih znanja u stvarnim komunikacijskim situacijama i odabir onih strategija poučavanja koje se temelje na suradničkom i interaktivnom učenju uz maksimalno korištenje blagodati digitalnog okružja koje pruža prilike za stvarne međukulturne susrete tj. autentičnu komunikaciju s izvornim i neizvornim govornicima engleskog jezika iz različitih dijelova svijeta.
Kurikulum ovog predmeta je organiziran u tri domene – Komunikacijska jezična kompetencija, Međukulturalna jezična kompetencija i Samostalnost u ovladavanju jezikom – koje proizlaze iz temeljnih kompetencija. Možete li ih ukratko pojasniti?
Komunikacijska jezična kompetencija podrazumijeva učinkovito služenje vlastitim jezičnim repertoarom u skladu s kontekstom i svrhom komunikacijske situacije. Preduvjet takve komunikacije je sposobnost razumijevanja te usmenog i pisanog izražavanja u skladu s različitim kulturnim i društvenim kontekstima. Unutar ove domene potiče se razvoj metajezičnih i metakognitivnih sposobnosti, kreativnosti i interesa za učenjem jezika, a odgojno – obrazovni ishodi proizišli iz ove domene temelje se na stjecanju znanja o engleskom jeziku i ovladavanju vještinama za upotrebu tog znanja u komunikacijskom činu.
Međukulturna jezična kompetencija se odnosi na razumijevanje i komuniciranje među govornicima engleskoga jezika različitoga kulturnog podrijetla. U globalnom je svijetu važno učenike osposobiti za uočavanje i interpretaciju sličnosti i razlika među kulturama, za otvorenost za razumijevanje, prihvaćanje i uvažavanje govornika drugih jezika i njihovih kultura te za učinkovitu i kontekstu primjerenu komunikaciju s izvornim i neizvornim govornicima engleskog jezika budući da im to omogućuje uspješno sudjelovanje u užoj i široj zajednici, u fizičkome i digitalnome okružju te povećava mogućnosti za mobilnost i zapošljivost.
Samostalnost u ovladavanju jezikom se temelji na pretpostavci da je učenikovo preuzimanje odgovornosti za vlastito učenje jezika ključ uspješnoga ovladavanja komunikacijskom kompetencijom i preduvjet njegova cjeloživotnoga razvoja tj. nastavka učenja jezika i nakon školovanja kako bi se uspješno prilagodio svim životnim i profesionalnim situacijama u kojima se može zateći. Samostalan učenik fleksibilno i učinkovito regulira svoje učenje što mu omogućuje uspješno ostvarivanje ciljeva. Uz to, u ovoj domeni naglasak je na poticanju učenikova afektivnog i kognitivnog razvoja, kritičkog mišljenja i medijske pismenosti tj. razvoja komunikacijskih i prezentacijskih vještina.
