Dođe tip na razgovor za posao kontrolora u ZET-u. Treba povećati broj kontrolora jer penzioneri bez karte postaju sve brži, vježba gamad tu jutarnju gimnastiku i tako to. Bježi to rođo od kontrole k’o bijesni ris, skače k’o pantera. Ma bagra općenito postaje sve bezobraznija. Došlo je do toga da će radije taj dan pojesti nekakav jadan obrok nego platiti kartu.
Ljude možeš podijeliti na masu načina. Da nije tako kako bi sebi pravdali razloge zbog kojih jurišamo na bezbožnike, navijače drugih momčadi, teroriste? Uvijek je lakše satrat bradatog teroristu nego čovjeka s Blistog Istoka čija je zemlja ‘slobođena’ baš od tebe, i koji samo želi živjeti sa svojom obitelji – đubre terorističko!
Jedna od tih, uvijek nezahvalnih podjela, je podjela na dobre i loše ljude. Dobri bi onda recimo bili Majka Terezija, Angelina Jolie koja iznimno dobro plaća tuđu djecu iz Afrike ili Igor Štimac koji se u zadnjih par godina žestoko navukao na humanitarne akcije. (Javna je tajna, ako on nije prisustvovao humanitarnoj akciji to isto k’o da se nije ni održalo. – ‘Odlična bila humanitarna akcija, skupili smo 16 milijuna eura za malu Ankicu! A jel bio Igor Štimac na njoj? Nije gazda. Onda spali sve novce, koji će nam kurac bez njega.’)
S druge strane loši ljudi bi bili recimo ti bliskoistočni teroristi koji provode strahovit teror time što zavučeni u brda, skriveni iza ovaca, praćkama gađaju američke vojne misije koje su ih došle u njihovu zemlju osloboditi od njih samih. Kao loše je povijest zapamtila i nacističke vojnike, maovo se piše skupada smo mi u Hrvatskoj danas negdje fifti – fifiti oko tog viđenja. Ali svakako su najgori ljudi na svijetu zaposlenici ZET-a. Nije ovo stvar generaliziranja nego zapošljavanja. Naime, samo takve zapošljavaju.
Upitnik za zapošljavanje u ZET -u
Dođe tip na razgovor za posao kontrolora u ZET-u. Treba povećati broj kontrolora jer penzioneri bez karte postaju sve brži, vježba gamad tu jutarnju gimnastiku i tako to. Bježi to rođo od kontrole k’o bijesni ris, skače k’o pantera. Ma bagra općenito postaje sve bezobraznija. Došlo je do toga da će radije taj dan pojesti nekakav jadan obrok nego platiti kartu.
I postave ovi u upravi pred njega jedan upitnik na zaokruživanje, da vide ima li što je potrebno da postane jedan od njih:
1. Smatrate li da posjedujete ijednu ljudsku osobinu?
a) Ne
b) Ma kakvi
2. Da vidite bolesnog starca kako leži u snijegu i doziva upomoć, odmah biste:
a) Otišli nešto prigricnuti s kolegama
b) Pretražili mu džepove pa otišli nešto prigricnuti sa kolegama
3. Da uhvatite rođenu majku u tramvaju bez karte vi biste:
a) Prebili kučku na mrtvo ime u tramvaju
U obranu ZET-ovaca
Svjedoci smo da se ovih dana strašno ružno priča o kontrolorima ZET– a, no zaboravljamo u čitavoj toj priči da su i oni samo ljudi. Pogledajmo malo i njihovu stranu priče, možda tako uvidimo da ti ZET– ovci nisu uopće tako loši, a možda nam za vrijeme čitanja ovog članka i padne klavir na stopalo, svašta je moguće.
ZET-ovačke ljudine
Za početak naravno da ZET-ovci ne popunjavaju ovako apsurdne upitnike za posao. Oni se naime, manje više, svi zapošljavaju preko veze pa niti ne trebaju popunjavati nikakve upitnike. Jedini razgovor za posao je telefonski razgovor s nekim rodjakom s materine strane familije.Nadalje sigurno ima i ZET-ovaca dobrih ljudi, i ćorava kokoš zrno ubode. Eto recimo onaj rođo koji je tražio da se kazna za vožnju bez karte povisi s tristo na tisuću kuna je primjer takve ljudine.
Svaki put kada se netko pokuša prošvercati bez karte on to doživi kao osobni poraz. Nije njemu toliko do tih sitnih petnaest kuna, ionako su dužni par milijardi koje su utrošili na godišnje bojanje vozila, kemijsko čišćenje tepisona i na uredski materijal, spajalice i to. Njega boli što društvo ne cijeni i ne prepoznaje njegovu sveopće korisnu ulogu. A da recimo nije kondukter u ZET–u sa svojim sposobnostima bi mogao jedino biti prometni policajac ili kakav redar/reketar, pljačkaš trafika i srodna štetočina. Kakav bi tek onda bio?
Heroj
Osuđuju ga što bešćutno traži povećanje kazne u doba sveopće neimaštine, što traži policijske ovlasti da bi ih na silu mogao sprovoditi, ili bar da mu prvi rodjak policajac ide s njim u ophodnju. (Koja bi to simbioza neradnika bila, još da i jednog političara nose sa sobom pa da okupe tim najvećih kurcobola u svemiru). A nitko ne zna da on time zapravo štiti nas bagru jer je prvotno planirao zahtijevati da sa sobom u ophodnju vodi, pored rodjaka policajaca, i tim specijalaca te dva kirurga koji bi putnicima bez karte smjesta odstranili bubrege te se tako naplatili, ako bude dostatno.
Malo dobrih ljudi
Jedino što je gore od siromaštva koje se epidemijski širi našim ulicama je zloća ljudi koji se, kao lešinari, hrane tuđom nesrećom. Kakav to čovjek može kazniti drugogo čovjeka zbog bijede za koju je on najmanje kriv? Živimo u nesigurnim vremenima i u svakom trenutku netko može od bogataša postati siromah, obrnuto teže. Ali u trenucima nevolje moraš se nadati da postoji neka dobra duša koja bi ti pomogla, dala ruku da ustaneš.
Od svega što smo u ovoj prokletoj krizi izgubili, ljudskost je svakako najteži gubitak. Sreća da su bar kontrolori ZET –a zadržali humanost, a njih bar rođo ima, i time ovaj svijet čine mnogo lijepšim mjestom za život. Dobar dan, kartu molim.
