Davor se, posve nesvjestan svega oko sebe i obliven znojem, probudio na
hladnoj zemlji vračeve kolibe. Vatra se odavno ugasila na ognjištu,
unatoč tome bilo mu je neopisivo vruče. Svo vrijeme dok je spavao mučile
su ga strašne slike. Osjetio se preplašeno, usamljeno i poželio odmah
porazgovarati s nekim. Tiho se prikrao iz slamnate kolibe Uefinog
delegata gospodina Smeđog, koji je mirno spavao, i nazvao Vrbanovića – s
kojim je u svakodnevnom kontaktu…
Pronađite Davora/ srednja.hr montaža
-Halo Vrbanoviću? – Davor je, oprosti ako sam te probudio – započeo je Davor.
-Probudio? Pa kod nas je dan Davore, nisi me probudio – odgovorio mu je Vrbanović.
-Kako misliš da je kod tebe dan?!
-Pa ti se nalaziš u drugoj zoni Davore…
-Hoćeš reći da je ovdje jeftiniji parking?
-Ma ne, nego kad je kod tebe noć ovdje je dan, kužiš?
-Nemoj srat, uf dobro da je tako jer ovdje svi taman spavaju, a teško bi spavali da je dan.
-Da, nema veze Davore, zašto me onda zoveš usred noći onda? – upitao ga je Vrbanović
Misteriozni Davorovi snovi
-Pa imao sam jako čudan san i, znam da je glupo, ali želim s nekim o tome razgovarati…
-No dobro, da čujem, kaži sad.
-Sanjao sam prazan Maksimir! – Naglasio je Davor.
-Što je tu zaboga čudno Davore?!- upitao ga je Vrbanović…
-Ma ne tako prazan, nego vidiš sanjao sam da nitko nije igrao na
derbiju, nije ga bilo, kužiš čovječe?! A onda sam vidio sliku prepune
rive u Splitu, tisuće ljudi sa transparentima…
-Zašto si sanjao Sanaderov skup od prije par godina čovječe? – Prekinuo ga je sada podrugljivo Vrbanović.
-Ma ne, siguran sam da to nije bio skup naše stranke, nešto je drugo u mom snu pokrenulo tovare!
-Nemoguće Davore! Posve nemoguće. To je samo san…
-Ma čekaj dalje, sanjao sam i šefa kako nudi ostavku, ali je na kraju
ipak nije dao! I, i, i sanjao sam, što je najgore, svoju ostavku!
Zapravo ti si mi dao otkaz pederčino! Zato sam te i nazvao. Čudno je to
Vrbanoviću…Halo? Ne čujem te, gubi mi se signal, halo Vrbanoviću?!
Bijeg bijelog čovjeka
I dok je Davor izbezumljen buljio u daljine crvene pustinje, a kotao
lagano vrio, zvuk pucnjave probudio je uspavano selo! Niotkuda su se
pojavili naoružani muškarci i počeli odvlačiti seljane iz njihovih
mirnih nastambi. Davor to dakako nije znao ali bile su to nemilosredne
paravojne trupe, trupe koje redovito napadaju malene plemeske zajednice i
otimaju dječake u vojnike…Huligani! – Zavapio je Davor – o njima mi
je gospodin Smeđi pisao!
Zgrozio se nad njihovom okrutnošću prema navijačima druge momčadi ali
zamjetio je da sa sobom ne nose nikakve transparente koji vrijeđaju
gospodina Smeđog! Istina Bog pljačkali su i uništavali sve oko sebe, no
hej pa neće navijači spremati voćne čajeve i raštiku, ali kako nije
vidio niti jedan podrugljiv transparent protiv lokalnih nogometnih otaca
zaključio je da su problemi gospodina Smeđog daleko, daleko
prenapuhani. Reagirao je zbilja munjevito, izvadio mobitel iz džepa i
uslikao dojke neke žene koju su huligani odvlačili, a potom instinktivno
postupio onako kako postupa kada god dođe do problema sa domaćima
navijačima – Pobjegao koliko su ga noge nosile kroz crvenu pustinju!
Zvuci pucanjave i vriske postajali su sve tiši u daljini, a Davor je
preplašen pomislio što bi njegov šef napravio u ovoj situaciji?
Mjesečina je obasjavala pustinjski pijesak koji je poprimio bijeli
odsjaj…Ne Davore, ne možeš sada pošmrkati ovaj pijesak – prekorio se i
nastavio trčati u bespuća izgubljene pustinje…
U Zagrebu
-Pomalo zabrinut Davorovim snovima Vrbanović je nazvao šefa da mu ispriča neobičnu zgodu…
-Davor je poludio.- Kazao je iz prve Vrbanović šefu koji se naočigled
zajapurio. Počeo je halucinirati i ima priviđenja, nije dobro.
-Prokleti bio na današnji dan – uzvikao je šef! Nikako sreće sa tim
predsjednicima, jedan ti tek umre a drugi već poludi. Smjesta pronađi
nekog novog idiota za posao – naredio je šef Vrbanoviću.
-Da slažem se šefe, svakako moramo pronaći nekog novog. Jedno je
glup ali još i lud – e to je već drugi par rukava. No koga šefe moj?
Koga do vraga možemo u kratkom roku pronaći a da slijepo izvršava sve
što mu se kaže? Da ne sumnja nikada u ništa i omogući nam da radimo
biznis u miru?! – Upitao je Vrbanović šefa koji ga je samo pogledao sa
smirenim i vražjim osmijehom…
-Da imate potpuno pravo šefe, smjesta ću pozvati Krunu…Ali šta ćemo sada sa Davorom šefe?
-Pošalji ga na odmor na Karibe, reci da sam ga ja posl’o, nego gdje je kreten uopće? – Pitao je šef.
-Ma ‘ko zna, ova sva nervoza oko derbija pa sam mu proslijedio
nekakav spam mail da se pozabavi time – mislim da je otiš’o u Afriku!
-Bogatijebem Vrbanoviću jesam ti rek’o da mu ne prosljeđuješ više
takve mailove! Pa znaš šta je bilo zadnji put kada si mu posl’o onaj
mail sa ponudom za argentinsku Viagru… Sutradan nam je organizirao
prijateljsku! Ajde zovi Krunu, pitaj kad može početi…
Lajk naš svagdašnji: Gdje je Davor – prvi dio
Lajk naš svagdašnji pratite na Facebook pageu
