Lajk naš svagdašnji: Ipak će biti štrajka, šalam se neće – LOL
Čini mi se da su ovim činom ti sindikati, na čijim vodećim funkcijama mahom stoluju ljudi koji štite interese koji većinom nemaju nikakve veze s djecom i obrazovanjem, poslali poruku svim mladima da markiraju s nastave kada god im je to u interesu, ili kada im nije u interesu biti na satu, baš kao što to i oni čine. Jasnu poruku da je jedini ideal koji pokreće svijet novac i ama baš ništa više te da stoga rascijepaju sve one knjige koje ih uče o ljubavi, poštenju i takvim pizdarijama.
Ima jedan slučaj u Americi kada su osuđenika na smrt Franka doveli do električne stolice, sve ga lijepo udobno smjestili i taman da će povući onu sklopku nemile sudbine kada…jebaji ga, nestade struje.
-Jes’ platio struju što sam ti d’o pare Johne? – Jesam Alberte evo ovdje mi odsječak računa, ne znam što bi.
– Pogledaše se zbunjeno dva čuvara.
Neke frustrirane žene počele su se buniti da ovo nisu došle gledati, da to tako ne ide. Ošli odma čuvari po generator kad ni u njemu nema benzine i ništa…Već bio kraj radnog vremena vratili oni ovog jadnika za sutra ipak.
Sutra
Sutra opet posjeli lijepo Franka u stolicu. Ovog puta je sve izgledalo spremno, kimne John Albertu da povuče sklopku kad utrči uto onaj novi čuvar i poviče s vrata: Obustaviii!
– Evo, sudac u zadnji čas prihvatio žalbu odvjetnika, odgađa se smaknuće Billya.- Kaže ovaj novi, sav zadihan.
– E, jebaji ga sad, ne da se ovaj nikako, deder da vidim taj papir. Pa blento jedan tupasti, pa nije ovo Billy, ovo je Frank, jesmo ti rekli da dobro paziš na te stvari, kaže John.
– Ništa Frank izvini ovo je drugi, njega smo jučer smaknuli, tebe ćemo ipak sada žao mi je zbog ovih sitnih neugodnosti.
Povuče tada Albert sklopku da napokon izvrše presudu i… kurac, opet ništa, izbacio osigurač.
Ping pong štrajk
Ne znam kako je ta priča na kraju završila, navodno su kasnije odustali od električne stolice i odlučili riješiti osuđenika Franka onako staromodno vješanjem- ali su im miševi pojeli konop, a slučaj je pao u zastaru ili tako što.
Jedna stvar koju se pak nitko nije zapitao, u ovom slavnom slučaju koji sam evo sada izmislio, jest kako se tih dana osuđenik Frank osjećao? Zaista bi bilo zanimljivo vidjeti rezultate istraživanja koje bi sociolozi, psiholozi i ti hašomani proveli na jadnom osuđeniku koji je dobio osam kilograma u par dana od svih posljednjih ručkova koje je dobio. I možda se nikada učinci na čovjeka kojem netko igra ping-pong sa sudbinom ne bi bili otkrili da hrvatski sindikati prosvjetara nisu ovih dana napravili posve isto svojim maturantima. U par dana su se šesnaest puta predomislili oće taj štrajk, neće taj štrajk, ili ipak hoće i tako to.
I zaista mogao bi čovjek razumjeti Franka da ih sve pošalje u tri pizde materine i kaže da će se sam baciti sa zgrade jer dogovorili su se da će ga smaknuti, ne i mučiti. Isto tako mogu posve razumjeti sve maturante koji sindikate prosvjetara odluče poslati na isto mjesto jer matura po sebi ionako nije laka, ali ovo je brate baš zajebavanje.
Pravo lice obrazovnog sustava
Za razliku od našeg Franka koji je od silnih posljednjih večera dobio osam kilograma, mnogi maturanti su od nervoze izgubili pokoje kilce, ali i koju tonu živaca, da bi se na kraju eto ispostavilo da štrajka ipak neće biti.
I je li se sve to isplatilo na kraju? Jest, isplatilo se jer su profesori ucjenom s maturantima uspjeli postići da se teret krize, koji mahom nosimo svi mi, malo skine s njihovih leđa. Više od svega isplatilo se jer je obrazovni sustav ovim činom ping-pong štrajka pokazao svoje pravo lice. Na stranu one parole o djeci kao najvećem kapitalu budućnosti, zapravo je to lice surovog shopping centra u kojem se trguje znanjem, djeca su kupci, a profesori trgovci, čist račun-duga ljubav.
Poruka klincima
Čini mi se da su ovim činom ti sindikati, na čijim vodećim funkcijama mahom stoluju ljudi koji štite interese koji većinom nemaju nikakve veze s djecom i obrazovanjem, poslali poruku svim mladima da markiraju s nastave kada god im je to u interesu, ili kada im nije u interesu biti na satu, baš kao što to i oni čine. Jasnu poruku da je jedini ideal koji pokreće svijet novac i ama baš ništa više te da stoga rascijepaju sve one knjige koje ih uče o ljubavi, poštenju i takvim pizdarijama. Čak i da napuste obrazovanje jer ako pogledamo većina istinski bogatih Hrvata ionako nije do novaca došla grijući klupu. Što reče veliki punk band KUD Idioti : ”Mi smo ovdje samo radi para.”
Možda je to i dobro jer su maturanti dobili jedinstvenu priliku vidjeti koja pravila vrijede u svijetu koji ih čeka po maturi. To jest ako se profesori u međuvremenu ipak ne predomisle pa shvate da su mogli tražiti i topli obrok i zbog toga se ipak odluče na štrajk te odgode maturu. Jer hej što bi oni u saboru žđerali topli obrok, gušili se u onim tripicama, a mi da gladujemo. To nije pošteno kad smo i jedni i drugi tu, samo radi para.
