Svima vama kojima su pitanja na maturi iz književnosti bila teška, ili koji pak pate od seksualne disfunkcije djevičanstva, preporučio bih da odjave Flat internet, nabave onu cvrkutavu žicu i sporo računalo ili samo moju mater, zaista se isplati. Evo pa ja pišem o tom.
Kao i u većini obitelji tradicionalno mačističke Dalmacije tako i u mojoj ”gaće nosi” mater. Pod tim ”nosi gaće” podrazumijeva se da donosi sve životne odluke i kontrolira sve životne funkcije ukućana sem onih najjednostavnijih za koje je zadužen mali mozak, poput disanja i treptaja.
Majka nosi gaće, a stari bi onda po razini nadležnosti kojima raspolaže u obitelji imao nositi barem ultra kratku minicu, dopičnjak, takoreći. Kao i svaki veliki vođe, autokrat i moja majka je imala svojih svjetlih i manje svjetlih odluka. No raja k’o raja nekada i ne vidi što je njihov dragi vođa želio postići onako dugoročno.
Kao ni oni sumanuti kreteni u Libiji koji su digli općenarodnu pobunu zbog podjele socijalnih stanova, a sad žive pod devama, tako ni mi nismo uvijek bili svjesni dosega odluka našeg dragog gospodara – matere. No pravi vođa uvijek misli na narod, čak i kad narod to ne zna, tako je i moja mater u svojoj dalekovidnosti već davno osigurala da njen sin prvijenac jednog dana ostvari svoj spisatelji san, evo i kako.
Računalo
Moja majka ne voli bespotrebne troškove. A što jest, što nije (bes)potrebno prosuđuje se po veoma jednostavnom kriteriju – kako ona kaže. Jedna od stvari koju je majka svrstala na listu posve beskorisih troškova bilo je i osobno računalo. Da, kao što ste i mogli pretpostaviti ja sam bio ”onaj” jedan koji jedini nema nešto što je svim ostalim klincima bilo aposolutno normalno. Na društvenoj sceni seoskih mladih teenagrea kotirao sam zbog toga otprilike kao Dinamo u Ligi prvaka – baš nikako.
Sjećam se, u to je doba bila popularna igrica ”Simsi”, vhunac mlade naklonosti koje bi vam curice poklonile bio je da vam dopuste da u Simsima imaš ženu koja se zove njihovim imenom. To ako si bio popularan, imao dobre stvari, ne ako si bio recimo ja. Jednom je čak u selu izbila obiteljska svađa kada je jedan Ivan, koji je imao baš bogatog ćaću, uhvaćen kako vodi dvostruki život, naime pored žene Sanje koja mu je rodila troje nejake djece, živio je potajice u drugoj kući s drocom Ankicom – u Simsima je li. Ja sam bio jedini koji nije imao svog lika u toj igrici, doduše jednom je jedan moj prijatelj napravio nekog crnog slugu Joška kojeg je kasnije namjerno spalio u požaru.
Internet
S vremenom su moji starci nabavili računalo, no do tada su sve seoske curice ostale debele rastavljene srednjovječne žene s petero djece – u Simsima dakako. Sljedeća velika stvar koja mi je sjebala društveni život bio je neograničeni brzi internet. I dok su svi ostali skidali neograničene količine kompjuterskih igrica i pornografije s neta, ja sam se u svojim kasnijim teenagerskim godinama na net još spajao preko primitivne ”žice”. Vi vjerojatno niti ne znate kakav je to način pristupa netu, naime imao si zatražiti spajanje, a onda bi žica minutu, dvije očajnički ”cvrkutala” dok napokon ne bi bio konektiran na najsporiji internet u svemiru.
Kako je taj internet bio i jako skup, to ga ja nisam imao dozvolu koristit. Ponekad bih se potajice pokušao konektirati, no uvijek bi me izdao onaj izdajnički cvrkut te proklete žice. Mater bi tada dotrčala i u genralskom stavu zaurlala: Ugasi to govno! I dok su svi ostali sada chatali i barili cure na MSN –u, ja sam eventualno mogao s nekim prochatati preko starije verzije MSN, nepopularnog ADN-a ( Aj, do njega ).
Književnost
Pokušao sam, sjećam se, jednom i ja pogledati jedan ”onakav” filmić preko svog neta. To se toliko sporo učitavalo da je trebalo tri sata da ubildani dostavljač pizze Hans napokon dođe do vrata bujne plavuše. Onda mi se majka vratila. Od tada do danas uvijek dame pozovem na pizzu za prvi izlazak, to računam kao neku predigru.
Uglavno, stroge odluke koje je moja majka donosila primorale su me da pronađem nekog frenda koji nije bio navučen na Need for Speed i nije koristio MSN. Tako sam posve slučajno upoznao J.R.R Tolkiena u petom razredu osnovnjaka. On me pak uveo u društvo dječjih književnika, koji su me kasnije upoznali sa nekim starijim rođacima, frajerima, Lovcima u žitu. Do kraja osnovne škole stekao sam i jednog stvarnog frenda, tetu Mirjanu iz knjižnice koju sam u maloj sredini držao na plaći. Dobio sam i dioptriju, iskrivio leđa od sjedenja i jebeno se navukao na književnost.
Književnost i seks
Srednja škola je nemilice odmicala, godine se zbrajale u guzici, a ja i dalje nevin k’o djevojče. Kažu da se čovjek u nevolji hvata za prvo šta mu je pri ruci, tako sam i ja jedne noći rekao sebi ‘jebaji ga Joško’, prišao nekoj djevojci i sasuo joj u uši, htjela ne htjela, deset Cesarićevih ljubavnih pjesama- pa šta bude. Naučio sam tada da ima nečeg analognog u ženskim srcima i da je šaputanje stihova puno brži put do njeg’ od mnogih prečaca koje je moderni svijet na silu raskrčio.
Književnost i matura
Maturu iz književnosti sam pojeo. Jebiga meni Tolstoj nije bio neki ludi bradati Rus iz te Wikpedije nego dobar drug s kojim sam kratio one sate koje nisam proveo na Facebooku, MSN-u, igrajući igrice. Uz Cesarićeve stihove sam eto prvi put momčio, i drugi odmah nakon. S onim ludim starcem sam vukao onu ribetinu i mlatio proklete ajkule. Svaki od tih likova ostao je dio mene. Kada sam došao kući materi pokazati ocjene, ona je naravno sebi preuzela sve zasluge: ”A šta bi bilo da si čitave dane visio po onima vražjma internetima?” I kako to inače biva u autokratskim uređenjima, veliki vođa je opet na kraju imao pravo.
Svima vama kojima su pitanja na maturi iz književnosti bila teška, ili koji pak pate od seksualne disfunkcije djevičanstva, preporučio bih da odjave Flat internet, nabave onu cvrkutavu žicu i sporo računalo ili samo moju mater, zaista se isplati. Evo pa ja pišem o tom.
Na kraju, jedini pravi ispit iz književnosti je ispit vaše osobnosti.Tko ste nakon svake pročitane knjige postali? Na tom testu trebate odabrati prave riječi na kraju prvog spoja, prave srcedrapajuće rečenice pred prvi poljubac. Taj test ocjenuje sam život i niti jedna poveznica iz te Wikpedije tu vam ne može pomoći. Zahvaljujući drugu materi za sebe mogu reći da sam eto zaista maturirao književnost, odrastao s njom i od nje. A vi? Kako ste vi napisali svoje testove?