Lajk naš svagdašnji: Moja djevojka nema što za obući
Kad se najbolja djevojka na svijetu probudi ja joj kažem ‘dobro jutro’, a i ona meni lijepo uzvrati ‘nemam što za obući’. Dobro, evo ga opet! I onda se ustane u pidžami, makar bila cičja zima i stoji pred onim ormarom, a njen se pogled gubi u prostranstvima hlača i majica.
www.bljesak.info
Ah ne! Do sad sam se previše puta opekao da nasjednem na taj jeftini trik i kažem svojoj djevojci da odjene nešto od svoje odjeće, logično bi bilo ako ti je hladno da se odjeneš! No iskustvom sam naučio da je to posve nemoguće. Sve je u ovom trenutku moguće osim toga da ona na sebe odjene išta od ove silne odjeće koju nema.
Jednom sam iziritiran krenuo brojati i prebrojao preko trideset majica, dvadeset hlača, još toliko jakni, cipela i ostale opreme od čega za većinu ni ne znam čemu služi. Dakle ako zbrojimo sve moguće kombinacije majica, hlača, cipela i svega ispadne da raspolaže s preko tristo kombinacija po mojoj računici. Ali vjerujte vi meni ona za svaku pojedinačnu kombinaciju ima spremljen razlog zašto tu nikako ne može odjenuti. Već stoji tamo na onoj cičjoj zimi i smrzava se pred punim ormarom tople robe.
Uvijek isto
Pa obuci to i to – rečem joj tada. Ah što ti znaš ti svaki dan nosiš isto (istina) – odbrusi bijesno. Pa obuci i ti isto. Ne mogu nosit isto što i jučer! Pa nije da netko vodi registar toga što ti nosiš! Ma što ti znaš, ti me ne razumiješ i nije te briga! Ah tu smo! Strašan je to mentalni sklop da se svako toliko moraš preodjenuti.
Samo čekam da jednom odemo vani, a ona odjednom oko ponoći otrči kući kao pepeljuga! – Oprosti vrijeme je, moram se pod hitno preodjenuti, uskoro će novi dan! Znam ja da iza svega stoji njen podmukli pokušaj da me nasamari i da je povedem u kupnju neke majice, jakne, šala, bilo čega. Te da tako doda još jedan predmet onoj kolekciji koju nema za odjenuti. Znam ja to, ali ipak svaki put popustim, jer prosto je ne mogu gledati kako se smrzava pred onim ormarom robe.
Shoppnig
Sad treba tu biti oprezan jer zna se da se nikad ne kupuje samo jedan predmet sam za sebe. Čim kupiš novi šal potpuno sjebeš cijelu koncepciju. Ubaciš novi dio u mozaik i sad se odjednom sve ruši i treba gradit ispočetka. Dakle ako joj je hladno rukama i kupi nove rukavice, onda svakako treba i kupiti nove čizme, kaput , automobil, hlače, dignuti kat na kući, džemper, torbu i kapu koji idu iz rukavice. Inače će joj se ruke smrznuti. A zdravlje je najbitnije. Ne daj bože da ti se rukavice i dokoljenke ne slažu. Šta će selo kazat!
Donna e mobille
Zna se da su žene promjenjive, pa kad moja draga napokon i uskladi boje, njeno zadovoljstvo nije dugog vijeka. Traje jedno tri minuta, a tada me samo pogleda dok ja kilmam glavom kao idiot oduševljen što se napokon obukla i samo me pita: Jel tebi ovo ide zajedno? Ide odlično ljubavi! Ma ne, i ja mislim da to ne ide, idem se ipak preodjenut.
Da, ne daj bože, upadne u neku jamu i tamo bude zarobljena deset dana, kad je napokon spase vikala bi iz one jame da joj ostave malo vremena, bar dva tri dana, da se odjene.
Kombinezon
Prolazim neki dan kraj jednog izloga u Bauhausu i za oko mi zapadne genijalno rješenje. Kupit ću joj radni kombinezon. Kombinezon je jednobojan i jednodjelan i ne može nikako pogriješit uskladit boju hlača i majice. Udoban je za razliku od svakih hlača koje kupi. One su joj udobne isključivo unutar trgovine. Čim prođu vrata od trgovine postaju neudobne k’o sam vrag. Kombinezon se lako održava, praktičan je ima puno džepova za ženske potrepštine i zapravo je idealan za nju. Ali tko bi onda pronašao radne cipele odgovarajuće boje.
Moja djevojka pozna spektar boja koji ljudsko oko prirodnim putem nikako ne može registrirati. Jedno je ipak zajedničko svim tim bojama. Ni jedna se ne slaže s drugom! Možda baš zbog toga žene ponekad, i po najgorem snijegu, idu vani idu u minicama, badekostimu i ljetnim vrućim hlačicama na minus četrdeset. I time sebi ugrožavaju bubrige i prostatu. Ovako nekako ide ta logika: Što manje robe staviš na sebe, manje su šanse da međusobno ne uskladiš komponente. Zato pretežno i idu vani gole pa se vrate s upalom pluća.
Jahanna
Priznajem prije sam bio strog prema onoj američkoj pevaljki Jahannoj kada bi ju vidio golu u novinama. Ona koja ima balkanske gene i ništa je ne užeže kao dobra šlepa preko čunke. Mislio sam kako je nedostojanstveno da se jedna mlada dama toliko pokazuje obnažena kao prostitutka. Kao da nema duha za ponuditi, dara, baš ničega osim dijelova tijela.
Mislio sam kako je to ružno pogotovo jer je uzor tolikim mladim curama koje zbog nje dobivaju upale pluća i odijevaju se kao nečiji seksualni objekti. Ali sada znam bolje i svjestan sam da razlog što je ona uvijek majci negdje gola taj da jednostavno nema što za obući. Usprkos svim silnim milijunima, nema pa nema. I mora jadna gola bit, a šta će. Pa kako da onda zamjerim najboljoj djevojci na svijetu kad ni zaista bogate američke pevaljke bez sluha nemaju što za odjenuti. Šta ćeš jebiga, nema se i gotovo.
