Lajk naš svagdašnji: Moja priča o ljepoti i puderu od kamenja
Najbolja djevojka na svijetu po zanimanju je vizažist, ilitiga, šminker. Rekao bi čovjek ‘nako na prvu to mora da je krasno zanimanje, svaki dan imaš priliku uljepšavati ionako lijepe mlade dame pred bitne trenutke u njihovim životima – kako da ne! Rekao bi čovjek svašta ali, što se kod nas u selu kaže – ne popravlja mehaničar novi auto! I zaista, kada se neka dama naruči na beauty tretman kod najbolje njoj takav tretman uglavnom i treba. Po nekim minimalnim kriterijima humanosti joj je i nužan, a većini bi i mehaničar dobro došao.
Strašna ljepota
Vremenom je najbolja djevojka na svijetu čak promijenila radne sate u kojima prima svoje klijentice jer su dame imale običaj da se naručuju kasnije navečer, kada bi već bio pao mrak. Razumijem ih doduše, ne bi ni ja po danjem svijetlu onakav pred ljude iš’o. Sve je kulminiralo kada je susjed Markica dotičnu klijenticu iz čista mira na ulici pogodio križem u nos, potom udario srebrnim lancem u bedro i pošpricao svetom vodicom, uvjeren da u kasne sate našu kućicu pohode iznimno ružni vampiri.
Incident na ulici
Ipak revna u svom zanimanju, gotovo kao i u perfidnom zapišavanju toaletske daske samo da bi mene za taj gnjusan čin nanovo optužila, najbolja djevojka na svijetu iz tih đavlom opsjednutih monstruma uvijek izvuče ono najljepše! Taman sam neki dan otvorio vrata jednom nosu, i pričekao par minuta dok iza nosa nije stigao i ostatak dame, i čim je sjela na vizažistički stolac moje dragane kazala je da bi se voljela našminkati tako da joj nos izgleda manji! E kad si oko nisam iskopao! Najbolja me instinktivno okrznula pogledom da umuknem i da se smjesta pokupim, a ja sam se u sebi mislio da to i nije strašno težak zadatak za moju Najbolju. Strašno bi recimo bilo da ju je zamolila da napravi nešto kako bi joj nos izgledao još veći – nemoguće! Tako sam se ja fino uputio do susjeda limara po čekić, rašpu i dlijeto, kako bih pomogao najboljoj djevojci da dotičnoj dami smanji nos, i da ne ometam njen rad svojim šovinističkim komentarima.
Skupa ljepota
Kada sam se vratio kući ostao sam prosto zapanjen kako je samo najbolja djevojka na svijetu sredila onog nekrsta! Nos joj je, majkemi, toliko vizualno smanjila da bi dao ruku u vatru da nema šanse da njime onjuši do Gospića, ajde eventualno do Knina. Nakon što je zadovoljna dama izvela nos kroz vrata naše kučice, a potom za sedam minuta i sama otišla, najbolja me veoma tužno pogledala rekavši kako je na njen nos potrošila građevinski kamijon pudera u kamenu. I šta’š sada, nije nam bili druge nego krenuti put drogerije i nanovo kupiti sav mat’rijal kojeg je ona kučka odnijela kući na nosu.
U drogeriji…
Ušavši kroz vrata drogerije mahinalno sam, po staroj dalmatinskoj navadi, proučio cijene i ostao zgrožen i duboko zabrinut ciframa koje žene danas plaćaju za jedan puder od kamenja. Osjetio sam nadnaravnu bol u području svog džepa i shvatio da smjesta moram nešto napraviti kako bi Najbolju mirno izveo iz ovog koncetracijskog logora za moj jadni novčanik. Kada je napokon dovršila svoju računicu skupih pudera odlučio sam se lukavo baciti po podu i praviti mrtav! Logika mi je nalagala da će ubrzo po mene doći kola hitne pomoći a ona će jamačno biti uz mene, držati me za ruku dok me doktori pokušavaju reanimirati elektroškovima ( nema šanse da odustanem ) i tako smetnuti sa uma zašto je uopće ušla u drogeriju.
Pokušao sam joj doduše i razumno objasniti kako nema nikakve logike plaćati 400 kuna za deset grama nekakvoga kamenja u prahu, ljubazno joj čak ponudivši donijeti oveći kamen s obližnje plaže, po njenom izboru, te ga osobno otuckati dok se ne pretvori u potrebiti prah.
Ali ništa, ima nečeg apsurdnog u ženama da se strahovito razvesele kada shvate da će upravo potrošiti cifru od koje bi prosječna dalmatinska familija ugodno preživjela zimu. Iz njenog pogleda, dok je birala prokletu kozmetiku, bilo mi je posve jasno da mi ona spodoba sada komotno može probiti plućna krila – nosom, da mogu zubima otuckati Kilimanđaro kamenja, što bi najbolju djevojku spriječilo u njenom ženskom naumu!
U obranu velečasnog Zlatka
Nakon što se iživila nad mojim bijednim dalmatinskim novčanikom odlučio sam se primirit uz kavicu i novine. Listajući tisak moram vam kazati kako sam se nakon svega zgrozio člankom koji okrutno osuđuje vlč. Zlatka Sudca – Michaela Jacksona crkvenih karizmatika koji sav novac ulaže kako bi operacijama i šminkom postepeno postigao identičan izgled Petru Graši na prva dva albuma, jer je ovaj otvorio liniju na kojoj za pet kunica plus PDV- sa fiksnih linija, možete čuti jednu njegovu dovitljivu misao na sekretarici…To je svojevrstan duhovni hotline, prvi takve vrste u domovini pa i dalje uporni nehrvati napadaju vlč. Zlatka kako u ovim teškim vremenima nastoji izbiti i zadnju kunu iz džepa naivnih vjernika!
Znam ja da mi živimo u teškim vremenima ali pitam se, da li su se ovi okrutni kurvini sinovi, prije nego što su sasuli drvlje i kamenje na snalažljivog velečasnog Zlatka, uopće informirali o tome koliko ovih dana stoji jedan puder u kamenu?
