Lajk naš svagdašnji: Pronađimo kurvinog sina koji je ubio psa Miška
Život, danas i ovdje, nije lunapark. Svi stoga trebamo nešto čemu se radujemo, što nam pomaže da proguramo kroz dan. Nekima je to zavodljiv miris jutarnje kave, zagrljaj djeteta po povratku s posla, iskreni poljubac djevojke il’ žestoki amaterski porno uradak kojeg je crvenokosa studentica odlučila podijeliti sa nama penisarima i neka je( ako kome treba adresa )! A ta životna iskra, ta čista radost za svakog policajca je ‘onaj’ osjećaj koji se stvori kada se napokon riješi neki kompleksni slučaj.
www.facebook.com
Afera Križaljka
‘ Bila je noć, nije bio dan. ‘ – Početak je službenog izmišljenoga izvještaja u kojem jednako izmišljeni inspektor Mirko iz Pule opisuje radnje koje su prethodile konačnom rješenju dugogodišnje afere ‘ Križaljka ‘. Molim sve borce za ljudska prava da sada odu napraviti jedan slasni indijski čaj ili provesti par intimnih trenutaka sa svojom ljubavi – mačkom, pošto redovi koji slijede nisu za nježne uši.
‘U stanici je sumnjivac uporno šutio, inspektor Pavle predložio je da ga malo ‘ pritisnemo ‘ pa sam mu ja gurnuo prst u mesnate obraze i bedra – no ni to nije polučilo ama baš nikakve rezultate. Potom smo odlučili promijeniti pristup i pripremiti mu topli napitak od kakaa te napustili sobu za ispitivanje. Kada smo se vratili sa slasnim kakaom sumnjivac je bio obliven krvlju. Sve je upućivalo na to da je očito odlučio ubiti Boga u sebi iz razloga koji su pod službenom istragom. No, oblijepljen krvlju, pred njim je stajao papir sa jednom misterioznom riječi – ‘Kijev’.
Afera Miško
Pa naravno glavni grad Ukrajine, pet slova – Kijev! A inspektor Pavle uporno da je to ‘Kifle’. Glavni sumnjivac – autor križaljke nakon što je sve priznao i odao rješenja nekih težih pitanja iz narednih brojeva pušten je na slobodu. Čitava stanica slavila je Mirkov uspjeh a afera ‘ Križaljka ‘ napokon je premještena u police riješenih slučaja!
No pored police naslovljene ‘ riješeni slučajevi ‘ gabarita 2 X 2 ( cm ) zlokobno je stajala polica sličnog naziva ‘ neriješeni ‘. U njoj je, pored nacrta nedovršene igračke iz Kinder jaja i sličnih zajebanih predmeta, stajao slučaj ubijenog psa Miška iz Galižana.
Tajanstveni Miškov slučaj
No vratimo se malo unatrag. Život, danas i ovdje, nije lunapark i svi stoga trebamo nešto čemu se radujemo. Baki Roži iz Galižana, koja je ovih dana preminula, to je bio njen pas ljubimac Miško. Živjeli su valjda starica i pas tiho i jednostavno, kada bi baki došla penzija ona bi ga počastila psećim keksićima, ponekad bi baka s Miškom raspravljala što bi mogla skuhati za ručak, tračala onu susjedu kurbetinu što se pored muža i dvoje nejake djece noćima potajice iskrada u grad.
Život stare i pomalo usamljene penzionerke zaista nije zanimljiva literarna tema no uz njenog Miška njoj je bio sasvim solidan, uz njega bi progurala kroz dan. Gurali su tako Miško i baka sve do jednog dana, prije otprilike dvije godine, kada je netko dobroćudnom psu u njušku gurnuo petardu velike eksplozivne snage. Baki pak o tome ništa nisu mogli reći već su joj kazali kako je njen Miško pobjegao…
Rekvijem za Miška i Rožu
Danima je potom starica dozivala svog Miška i dok je baka žudila da mu ispriča s kim se ona kurbetina sinoć švrljala, čitava Hrvatska pisala je o ovom činu neviđenoga vandalizma.
Osnovana je, dakako, i facebook grupa ‘ Želimo javno imena počinitelja koji su petardom ubili Miška ‘…U grupi sam se, kao ljubitelj pasa, odmah žestoko aktivirao, a aktiviralo se i par osoba koji su tvrdili da znaju tko je počinitelj ali se boje izaći u javnost. Tako da smo se mi facebukaši složili da je najbolje da prijavu podigne netko neutralan iz sigurne daljine. Brza facebook zajednica u suradnji sa par veterinarskih udruga poslala je više anonimnih prijava nadležnoj policijskoj postaji u vezi Miškova ubojstva.
Epilog
Jučer sam listajući dnevni tisak naletio na vijest o smrti bake Rože. Začudili su me redci koji se odnose na službene izjave policije kako oni već dvije godine intenzivno, neuspješno tragaju za ubojicom njenog psa. A samo ste, rođeni moji, trebali otvoriti poštanski sandučić. Na kraju i da nije bilo tih silnih anonimnih prijava facebook zajednice koliko je teško pronaći odgovornog u mjestu sa oko tisuću stanovnika? Da niste možda sumnjali na vanjske faktore, plaćene ubice iz Brazila, čin vanzemaljaca il’ Miškovo samoubojstvo petardom?
A ima i ona da se sve već zna ali da i nije baš poželjno uhvatiti krivca. Navodno je duša mamina iz fine familije, krasno odgojen, zna svašta sa rukama i kada dobroćudnim psima okrutno ne uništava njuške pomaže bakama prijeći cestu, peče kolače za školske priredbe i divno pjeva…
Miško i Roža počivali u miru
Ne znam koji je pravi razlog zašto Mirko i ekipa već nisu priveli kurvinog sina, otišli mu po fini kakao i ostavili ga da ubije Boga sam u sebi. Možda zato jer u svijetu kakav jest ima toliko gorih slučajeva da ovaj sa ubijenim psetom neke babe naprosto nije važan. Ali varate se jer vidite život, danas i ovdje, nije lunapark i svi trebamo nešto što nam pomaže da proguramo kroz dan. Taj razlog jednoj starici iz Galižana bio je njen pas, njoj je on bio jako važan a bogami i meni je!
Pozivam stoga odgovorne osobe da ponovo otvore policu neriješenih slučajeva i omoguće preminuloj baki da počine u miru. Osim, dakako, ako u ovom času nemaju nekakvih bitnijih slučajeva za riješiti, poput današnje križaljke. O.K. u ime pokojnog Miška i da se ova agonija već jednom završi pomoći ću vam da riješite i taj zajebani slučaj – glavni grad Engleske na L nije Lipik nego London! Eto a sad uhvatite tog kurvinog sina, Miško je jednoj starici značio mnogo, zamislite samo kako ćete se tada dobro osjećati!
Miško i Roža, počivali u miru.
