Lajk naš svagdašnji: S fakulteta na posao – postani zaostao
Navodno, potaknut uspjehom programa prekvalifikacije, zavod planira proširiti svoju djelatnost i na pučanstvo sa srednjom školom – zašto bi samo visokoobrazovani dobili priliku da nazaduju? Šuška se da je ministar ponudio velike pare za nabavku srednjovjekovnih sprava za lobotomiju ili odstranjivanje prednjeg dijela mozga.
Na razgovoru za posao nekvalificiranog manualnog radnika. Šef gradilišta intervjuira kandidata Mirka, inače potajice diplomiranog pravnika, ali o tome pssst!
– Dobar dan, izvolite sjedite kandidate Miro.
– Mirko, Mirko, gospodine šefe – ne Miro.
– A Mirko kažete, tu piše Miro, to ste biće malo pogriješili. Dobro Mirko, evo da vam odmah kažem ostvarili ste najbolji rezultat na našem testiranju! Biće bogami bauštelca od Vas – popili ste toplu pivu ispod minute, kilo kruha sa šest kila mortadele zgotovili u niti dvije, a kaže mi Ante, naš poslovođa, da se i mišalici zavrtjelo kako ste brzo zamišali! Jedino me brine ovo što vam u papirima stoji pod višu spremu. Piše ode nešto kao ‘Mag.iur.’ Nego šta vam to dođe?
– Mag.iur. kažete šefe, nikad čuo! De dadnite to ‘vamo da vidim. Ma jooj, ma to mi se mali od sestre učio pisat prva slova, dobar mali ima šesnaest godina, a nismo u kući imali papira, šta će to zlo ikome, pa on tu kao nešto brško.
– A tako kažete, ja se već prep’o da mi ‘ vakav radnik nema, ne daj Bože, završen fakultet, hehe.
– Fakultet šefe, ne dao Bog ni najgorem neprijatelju! Nemojte to ni pričat pomislit će ljudi da smo manijaci. Baš fakultet, pff, pa vidite da sam si i ime krivo napis’o.’
Muka za roditelje
Mirko je zahvaljujući šefovoj naivnosti ipak dobio posao na baušteli i unatoč utegu završenog fakulteta. No on je samo kap u moru, zraka svjetlosti u tmini tolikih nesretnika koji su posustali pod teretom visokog obrazovanja – najgore muke gospodnje. A kako je roditeljima takve djece to samo oni znaju, o tom bolje da se ni ne priča.
Ajde još je nekako onima koji imaju sreće u nesreći pa im se dijete rodi bez noge, ruke, glave – socijalno smo mi društvo koje brine za potrebite. Svaki put kada odemo do trgovine, ispred koje se skupljaju, udijelimo im dvajest lipa za pivu. Ali šta, pitam vas, šta napraviti kada vaš mali ili mala dobiju ono najgore – diplomu?
Ništa nego, kuku lele muko moja, zatvorit ga u kuću da susjedi ne gledaju sramotu i borit se svaki dan, ipak je imbecil vaše dijete – nije ono ništa krivo. Da niti ne spominjem koliki se samo brakovi slome kada im se dogodi budući akademik. Muževi i žene ratuju, prebacuju krivicu na onu uvijek drugu stranu familije:
‘Eto ti na, za sve si ovo ti kriva! A lipo mi je mater govorila da ne ženin ženu kojoj je ćaća profesor zemljopisa, sad nan je mala bidna na njega povukla! ‘
Prekvalifikacije i spas
Do penzije je takvo dijete tada potrebno hranit i oblačit jer kod nas društvo jednostavno nema sluha za visokoobrazovane, a kamoli da bi ih itko takve još i zaposlio. Statistika govori o 150 postotnom rastu nezaposlenosti kod visokoobrazovanih gubavaca. No kako svaki tunel ima svoj kraj, jer inače ne bi ni bio tunel nego jama, tako je hrvatska struka pronašla lijeka i za ovu muku.
Radi se o programu prekvalifikacija kojeg uspješno provodi – Hrvatski zavod za zapošljavanje. Pa iako i ime ove institucije zvuči kao poanta vica o Muji i Hasi, rezultate programa im nitko ne može poreći!
Moj povod za pisanje ovog članka je reportaža o jednom profesoru povijesti Dejanu koji se na pomenutom zavodu prekvalificirao u zaštitara! Zapravo mi je bilo i lijepo pročitati vijest o čovjeku koji je ispunio svoj san! Godinama se školovao za profesora, a sada ima priliku sudjelovati u živoj povijesti ove zemlje dok pred stranom bankom ili shopping centrom gleda nesretnike kako gube domove ili besposličarsko vrijeme.
Isti članak pisao je i o veterinaru koji se uspješno oporavio i postao pravi pravcati kuhar, o diplomiranim pravnicima i društvenjacima koji su pukim čudom gospodnjim spašeni u konobare, kozmetičare. A čuo sam negdje da se čitav zavod silno ponosi jednim Perom koji je sa dva završena fakulteta nakon prekvalifikacije postao totalno nepismen i pričat je sretnik zaboravio.
Napredak unazad
Navodno, potaknut uspjehom programa prekvalifikacije, zavod planira proširiti svoju djelatnost i na pučanstvo sa srednjom školom – zašto bi samo visokoobrazovani dobili priliku da nazaduju? Šuška se da je ministar ponudio velike pare za nabavku srednjovjekovnih sprava za lobotomiju ili odstranjivanje prednjeg dijela mozga.
Takav bi program mogao nezaposlene osobe sa srednjom školom prekvalificirati na razinu predškolskog djeteta, koje bi tada primalo socijalnu naknadu – biće para! A navodno niti svijet nije ostao slijep na naše super reforme, ekipa slavnog ‘ Monty Pythona ‘ se nakon dugo godina sastala samo da bi snimili reportažu o tom hrvatskom čudu u posve njihovom stilu – napretku unazad!
Nazadak
Jedino što me zabrinulo je pitanje ta tko će sada obavljati poslove bivših visokoobrazovanih ljudi, današnjih pomoćnih kuhara? Trebati će uvozit posvemašnje genije iz Indije pa ih ludim gljivama srozat na potrebite razine – mislio sam. No Bogu hvala i za to je naša vrla struka pronašla rješenje i sve zahtjevnije i ‘ bolje’ poslove podijelila stranački podobnim kadrovima! A o tome kako im super ide dovoljno govori ingenioznost državnog programa za nazadovanje pučanstva!
Eto je i muci roditelja čija su djeca, ni kriva ni dužna, visokoobrazovana napokon zasjalo sunce. Za sitnu naknadu od cca. 7000 kuna, koliko košta program prekvalifikacije, zavod će i vaše dijete drage volje dekvalificirati! I ne razbijajte glavu činjenicom da vaša kćerka ima čak dva završena fakulteta jer nema toga što, rođeni moj, ova zemlja ne bi mogla unazaditi. ( Do kraja mjeseca akcija od 50 posto na dekvalifikaciju u dame noći za drugo dijete! )
Vrijeme je sada da prestanem pisati i primim se knjige, imam i ja još jedan ispit za spremiti prije nego i sam postanem kvalificiran za prekvalifikaciju u pastira. Alaj će ćaća tada sretan biti, o toj fešti će se tek pisati
Druge osebujne tekstove ‘Lajka našeg svagdašnjeg’ pratite na Facebooku.
