Lajk naš svakdašnji: Abeceda fakulteta prosječnog studenta L-O
Imam dva stara susjeda koji me svako jutro probude u cik zore, oko deset, svađajući se na temu Partizana i Ustaša. Ama baš svako jutro ta dva prijatelja dovikuju jedan drugom s prozora: ” Komunjaro stara! Ustašo! Devesprva! Česdruga! Pedesetšesta! Senilni tovare pedesetšeste ništa nije bilo. Je, priračuna san se.” – Baš svako jutro cijele godine, ali zadnjih par dana ni Bleiburga ni Sutjeske od njih, ništa, muk. Osamdeset godina brižno čuvaju svoje ideale da bi prije dan, dva utihnuli obojica. E takve su paklene vrućine ovih dana u Splitu! Toliko je vruče da se ljudi ideala odriču, majica smo se svi odavno odrekli, hladovina je postala jedini ideal.
Ovakve vrućine nikako nisu pogodne studentima za učenje. Pokušao sam nešto pisati na računalu ali sam se pobojao da bi zbog kapi znoja koje su masivno padale sa mog čela na tipkovnicu mogao pretrpjeti strujni udar ili se utopiti. Radi zdravlja sam se stoga ostavio tog ćorava posla- učenja. Rekao sam si tada da ću početi učiti kada malo padnu ove pasje vrućine. Bdio sam tako i čekao do četiri ujutro i taman kad se temperatura spustila na ugodnih 33 C klonuo od umora. Vrtio sam se po krevetu tražeći hladno mjesto, koristio sam tehniku tropoljne zemljoradnje na način da bih spavao na jednoj trećini kreveta dok se ova ne bi ugrijala, potom bih se prebacio na drugu, pa na treću, a za to vrijeme bi se prva malo ohladila-u teoriji. No dobro uz light motiv ovih paklenih vrućina na kojima pošteni student nikako ne može učiti, iz kreveta potpuno mokrog od znoja ( s tim da čak sumnjam da ovaj znoj nije mog porijekla – možda se to sam krevet od vrućine uznojio ) nastavljam svoju studentsku abecedu:
L-Lak bio ispit. Ukoliko želite postati omraženi na fakultetu izađite nakon ispita među nervozne kolege, nađite one koji mahnito prelistavaju skripte uz standardne povike ” Jebate zna san da san se zajeba” i kažite im: ”Lak bio ispit”. Studenti su miroljubiva bića, kolegijalna, sve svom kolegi možete reći, možete ga poslati u tri materine, reći mu da mu djevojka izgleda kao da je netko grizlija obrijao i stavio u haljinu, sve se tolerira, ali kazat nekom nakon ispita da je isti bio lak je prosto nedopustivo. To je najgora uvreda i ruganje za kolegu prosječnog studenta. Nikada se još u povijesti nijednog fakulteta nije dogodilo da se više studenata složilo oko toga da je ispit svima bio lak. Ukoliko ipak napravite takvu klasičnu pogrešku nemojte se začuditi kad čujete da o vama kruže priče da ste profesora oralno zadovoljili pred osmero svjedoka, osam puta ili da vam je stari HDZ-ovac unaprijed kupio toliko ispita da je dobio popust na količinu, jebiga trebali ste paziti.
Lj-Ljubavni par. Svaki fakultet, svaka godina ima bar jedan svoj ljubavni par. Skuže im se pogledi već prvog dana faksa, onda polako on iz svoje zadnje i ona iz svoje prve klupe sve više napreduju ka sredini učionice da bi odjednom, vidi Bože čuda velikoga, završili zajedno u klupi. Sjedio sam jednom pored takvog para u nastanku, on ju je konstantno nasmijavao svojim duhovitim upadicama koje su bile duhovite za umrijeti. Naime nakon par minuta što sam bio prisiljen slušati taj proces parenja, poželio sam se zadaviti golim rukama.
Ona se pak, tuketina, smijala k’o kronični alkoholičar nakon litre pive na svaku njegovu dosjetku. ( Ili možda i jest bila kronični alkoholičar što bi objašnjavalo njen smijeh- i zadah). Uskoro se pročulo da imamo prvi par na godini. Ja sam ih na predavanjima izbjegavao k’o kugu i tako pune tri godine. Toliko otprilike traje veza tih parova s faksa. Onda se uglavnom u strahovito javnom i burnom prekidu u kojem, hoćeš nećeš, sudjeluje čitav faks za vijeke vjekova rastanu i eto tako- tužno je to. Djevojka iz moje priče je promijenila grad, faks, a tip je odlučan da svojim svemirskim humorom zbari neku novu djevojku, ali samo ljubav čini takva čuda, bez čuda njegovim se dosjetkama ni kronični alkoholičar ne bi nikad nasmijao – Bogu hvala.
M-Menza. Mjesto u kojem u bilo koje doba dana možete pojesti fini i svježi obrok, dokle god je od stare svinjetine! To je to.
N-Nadrkana kolegica. Svaki fakultet ima jednu takvu žensku koja se pred ispit pretvori u zmaja. Bolje je tada gurnuti ruku namazanu medom u košnicu negoli se njoj obratiti ili je , ne daj Bože, slučajno pogledati. ‘Pusti me p’čka m’trna! Šta očeeš sada, aarghhh, aaarghhh, jedem malu djecu i stare bake!” Ljudi različito reagiraju na stres, žene zmajice jedna su od njegovih standardnih posljedica. Ovakvu kolegicu, da bi je u širokom luku izbjegli, možete prepoznati tako što pred ispit gleda strogo u pod – da joj se pogled pun mržnje ne susretne s nečijim, hoda gore dolje po hodniku kao opsesivno kompulzivni čuvar atomska bombe koja svaki čas ima eksplodirati i nitko joj se nikada ne smije naći na putu. Psuje pri tom sebi glasno u bradu i to takve psovke koje iz nježnih ustiju kamijondžije koji je 800 puta prošao svijet u krug nikada ne bi smjeli čuti. Pri susretu s takvom, ili ako joj se slučajno nađete na ruti dok hoda gore-dole hodnikom, ukopajte se na mjestu i pretvarajte da ste stol, da niste tu, možda sama od sebe otiđe, možda.
Nj-Njena kosa. Većina kolegica na fakultetu ima kosu- divno. No ima ta jedna ”ona” koja ima tu svoju kosu, poznatiju i kao ”njena kosa”. Njena kosa izraz je ljubavi potajno nesretnog zaljubljenog studenta u svoju kolegicu koji na svim predavanjima sjedi negdje iza nje i koncentrirano joj bulji u leđa i tu ”njenu kosu”. Možda bi joj i prišao, pogledao je u oči, kazao nešto podjednako glupo kao što je laprdao onaj klipan iz priče o ljubavnom paru fakulteta, da ima samo malo više hrabrosti, ili pak da je samo malo manje zaljubljen- više ravnodušan. Ovako sve što može je patiti u tišini i sjediti uvijek iza nje, nadajući se da će Sunce tako pomjeriti da ga dodirne njena sjena i gledati u tu ”njenu kosu”. Evo ga samo što se nisam porodio od silne romantike, bljak, grudi mi rastu, njami sisice… Zato drage kolegice, ukoliko se osjećate nevoljeno, usamljeno ili neprimjećeno pogledajte tko često sjedi iza vas i izbjegava vaš pogled kao studenti kolegicu zmaja pred ispit. Tko zna, možda baš sada netko gleda u vašu ”njenu kosu” – a možda i ne.
O-Opijanje. Ne znam zašto, ali većina studenata iz nekog razloga smatra da prelaskom na više grane svog obrazovnog stabla mora steći toleranciju na veće sumanute količine alkohola. Nepisano je pravilo da se brucoš mora oblokati k’o koza bar dva puta tjedno. Pije se uvijek i svugdje i iz svih mogućih razloga. Pije se tako s nogu, s leđa, na rukama, na tuđim rukama, u kolima hitne na putu ka ispumpavanju. Slave se prolasci, oplakuju padovi, pije se jer je subota, srijeda ili petak ili ponedjeljak, a tada se pije jer se tada pije. Slave se sportski uspjesi naše ženske sumo reprezentacije. S one pak pozitivne strane pije se i za sve blagdane i većinu svetaca pa se tako studenti upoznaju sa kulturnom baštinom svoje zemlje. Jednom su recimo tako Ivan, Petar i Nikola slavili svetog Jeronima jer taj dan nisu našli drugog povoda. Ta ekipa je naime doslovno pratila sva događanja, evente i praznike koje bi se moglo propiti, pa eto tako i katolički kalendar. Svaka generacija i svaki student ima bar jednu svoju priču o pijanstvu zbog ”njene kose”, zbog pada ili zato što je eto srijeda, koja bi mogla biti predložak za nastavak filma ”Mamurluk”- osim djela u kojem se pojave sisate ženske.
Loša klima za studenta.
Sada ću zaustaviti ovo pisanje i ići provjeriti kako su ona dva starca iz susjedstva, stvarno mi već nedostaju, možda su se pobili. Čim malo padnu ove temperature, dakle oko 4 ujutro, nastavljam sa slovom ”P” za najbitniji komadić svakog studija – Prijateljstvo. Do tada ću nešto pokušati učiti jer ispitni je rok, iako je prosječnom studentu po ovakvim vrućinama veoma teško učiti, gotovo nemoguće. Tako je uostalom i zimi po neviđenim hladnoćama kad te škrgut zubi ometa u koncentraciji. Takva je eto izgleda naša klima, prilično nepogodna za prosječnog studenta.
