Posla je danas malo, djelatnice na zavodima za zapošljavanju imaju najburniji društveni život u Republici. Čitao sam negdje da na svako slobodno radno mjesto pretendira dvadesetak osoba. Oni rijetki koji poslove još nude zbog toga su odlučili malo postrožiti uvjete, jer hej ako neš ti radit ima ih još bar devetnaest koji hoće. Hej ako nešti radit dvanaest sati za bonove u Konzuma ima ‘ko oće, Bogu hvala u nas nezaposlenih k’liko oš.
Poštovani gospodine Grgić,
anglicansmizdat.net
Zovem se Mirko K.- za prijatelje Kinez i na ljeto punim pedeset i šest godina. Znam, svak’ se prepadne kada čuje da osoba nije više u cvatu mladosti, no uvjeravam Vas poštovani gospodine Grgić da sam jednako radno sposoban kao i mlađe kolege, ako ne i sposobniji.
Ako smijem samo nadodat da mi je baka s materine strane živjela sto i četiri godine, a radila je revno do zadnjeg dana. Kada kažem ‘’do zadnjeg dana’’, zaista tako i mislim, jer je moja draga baka zadnje trenutke na ovom svijetu provela za šalterom jedne studentske referade gdje je čitav svoj život radila. Nakon tri dana njene kolege primjetile su da radi malo sporije nego uobičajeno i tada su se pobojali najgorega.
Tom prilikom su pronašli još jednog djelatnika za kojeg se kasnije ustanovilo da je već dvadeset godina u vječnim lovištima, iako je prethodnih godina redovito dobivao priznanja za najagilnijeg djelatika referade. Eto tako da sam, sudeći po životnom vijeku u svojoj obitelji, ja još u naponu snaga.
Životopis
Čitam po novinama da tražite pouzdane djelatnike u Vašem poduzeću. Dragi gospodine ja sam vam trideset godina radio kao čuvar jedne banke, čuv’o je k’o da mi je ćaćina – onda su prošle godine srušili zgradu u kojoj se nalazila banka, pa više nisam imao što za čuvati. Svaki dan, bilo sunce, bila kiša ja sam dolazio na pos’o i niti jednom nisam uzeo ni dana godišnjeg odmora. Zato su me kolege i prozvali ‘’Kinez’’- jer imam malo kose oči.
Sa mnom ćete stoga dobiti radnika koji će se svaki dan uredno pojaviti na poslu, osim ako eventualno opet ne dođe ona đubrad s bagerima koja mi je karijeru u banci upropastila… Evo ja vam od tada već godinu dana tražim neki pos’o, ali ništa, već sam počeo gubiti nadu – čak su se i neki diplomirani ekonomisti zaposlili prije mene. A meni Vam je pos’o i više nego potreban. Dva mi sina nejaka pravo studiraju, stariji je Bogu hvala pri kraju, eno trišesta mu – već druga godina, dobar mali.
Čovjek za pos’o
Iskreno mi je žao kada vidim kako vas mediji zadnjih dana progone jer ste onu malu tražili da vam uz životopis pošalje i kakvu sliku. Ti mladi se svi žale da su bez posla, a teško im se i slikat pa ja to ne mogu vjerovati. Čim sam vidio taj raskalašeni bezobrazluk odmah sam, da Vam pokažem svoj radni entuzijazam, zamolio ženu svoju Dubravku da me par puta uslika na livadi ispred kuće – onako kako vi to volite.
Nadam se da ćete biti zadovoljni kvalitetom slika koje Vam šaljem u privitku, fotoaparat je malo stariji pa se možda koja poza slabije vidi, a i ženi mi se malo tresu ruke kad popije. Samo vi recite, ako zatreba još kakva slika, imam ja veliku kuću mogu se uslikat gdje god i kako god Vašoj kompaniji to odgovara.
anglicansmizdat.net
Zezancija
Posla je danas malo, djelatnice na zavodima za zapošljavanju imaju najburniji društveni život u Republici. Čitao sam negdje da na svako slobodno radno mjesto pretendira dvadesetak osoba. Oni rijetki koji poslove još nude zbog toga su odlučili malo postrožiti uvjete, jer hej ako neš ti radit ima ih još bar devetnaest koji hoće. Hej ako nešti radit dvanaest sati za bonove u Konzuma ima ‘ko oće, Bogu hvala u nas nezaposlenih k’liko oš. Tom se logikom poveo i sin vlasnika Agrama kada je ovih dana zatražio nezaposlenu djevojku da mu uz životopis, diplomu priloži i sisu.
Djevojka se našla uvrijeđena, povrijeđena jer nije od onih kojima poslovne preporuke stanu u dekolte, al’ malom baji nitko ništa ne može. Zna on to dobro, zato je i čitavu situaciju opisao kao nevinu zezanciju – zezam mu se s majkom. No uzmemo li da je prije dvije godine lokalni baja gurnuo prst u određeno mjesto tamnopute Amerikanke, a sudac to okarakterizirao kao prosječno rukovanje, postane jasno da živimo u zemlji u kojoj seksualno uznemiravanje malo koga uznemiruje. Nadam se da se taj frajer kasnije bar, za zahvalu, propisno izrukovao sa sucem koji je donio tako logičnu odluku – onako kako samo on to zna.
Sad kad malom baji već nitko ništa ne može, e onda ću mu bar ja eto poslat par molbi za posao sa slikama golih starih perverita koje sam sasvim slučajno, majkemi, pronašao gledajuć svoja posla na netu. Tko zna, možda kojeg i zaposli, možda eto baš našeg Mirka K. Bog zna da je sve uvjete ispunio, a ako i nije ima on veliku kuću i može se uslikati gdje god i kako god da to kompaniji odgovara.
