Lajk naš svakdašnji: Frižideri, žene i ostali kuhinjski elementi
Nastavio sam listat web stranice i tada mi je pogled zaustavio senzancionalistički naslov: Žene nisu preodređene za više stvari! – a i spod naslova slika mršave osobe duge smeđe kose… I tada sam se eto nakon dugo vremena iskreno zaprepastio – majketi božje ma kad je Vuco ‘vako smršavi! Kad sam malo bolje pogledao shvatio sam da to nije najava nova Vucina albuma, nego izjava mlade HČSP-ovke o njenom viđenju pozicije žene u svijetu – ma da ni sam Vuco to bolje ne bi sročio.
Tomislav Primorac
Nakon dugo vremena, listajuć web, naišao sam na vijest koja me dobro iznenadila! Uzmimo da sam mrtav hladan čitao retke o pronalasku prepariranog polarnog medvjeda u tajnom podrumu kuće jednog hrvatskog političara. Pronalazak prepariranog strogo zaštićenog polarnog medvjeda u nečijem tajnom podrumu je u rangu pronalaska živog dinosaurusa ili prepariranog ŽanClo Van Dama – ali poznavajući naše političare ta vijest me nije zatekla.
Nastavio sam listat web stranice i tada mi je pogled zaustavio senzancionalistički naslov: Žene nisu preodređene za više stvari! – A i spod naslova slika mršave osobe duge smeđe kose… I tada sam se eto nakon dugo vremena iskreno zaprepastio – majketi božje ma kad je Vuco ‘vako smršavi!
Kad sam malo bolje pogledao shvatio sam da to nije najava nova Vucina albuma, nego izjava mlade HČSP-ovke o njenom viđenju pozicije žene u svijetu – ma da ni sam Vuco to bolje ne bi sročio. Odmah mi je bilo jasno da će ista podići veliku prašinu, pa da će se zasigurno naći i oni koji će tu izjavu smatrati neukusnom. No takav je stav, naravno, posve promašen. Ne da u njemu nema ničeg neukusnog nego je i više nego očita tendencija vrhuške HČSP-a da Hrvatsku učine ukusnijom zemljom.
Ukusnija Hrvatska
Zna se da po ovim odnarođenim EU regulativama svaka stranka mora imati u članstvu i pri odlučivanju, pazi penisa, bar dvajest posto žena. Istini za volju pokušali su naši političari tome doskočiti pa su kumili ove idijote u toj Europi da umjesto žena u stranke učlane neki drugi istovjetan kuhinjski element. Recimo da sastav HČSP-a čini osamdeset posto (oko šest članova) muškaraca i jedna kuhinjska napa, ali ma kakvi…Svjedočili smo svi kako to izgleda kada jedna takva stranka vrata otvori kuhinjskom spolu.
Do malenih poteškoća bi moglo doći kada ova stranka bude sastavljala svoj program za naredne izbore. Posjest će se svi članovi stranke, njih sedmero, u primaćoj sobi i ispuniti osmadeset posto muškog djela programa, a potom iz kuhinje dozvati svoju članicu.
No kako je ona blentava čitav život provela u ku’inji zna samo recepte. Dugo bi se tada u noć moglo vijećati o tome hoće li preostali dio programa ove ultradesne stranke činiti recept za fini biskvit s koricom limuna, juha od mahuna ili koljenica u grahu…
Tako bi eto HČSP mogao postati jedina stranka koja u svom službenom programu ima recepat juhe od mahuna. S obzirom na programe neke od ostalih hiljadu stranaka u Hrvatskoj to i nije tako loš politički stav, osim ako ga se ne daj Bože ne presoli. U svakom slučaju takav jedinstven program od juhe od mahuna ili koljenice s grahom bi ovu zemlju činio mnogo politički ukusnijom sredinom.
Prestanak nasilja nad ženama
Neviđen je potencijal njenih ideja i u sprječavanju, štatijznam, nasilja nad ženama od strane ‘jačeg’ spola. Dobro, njoj šaka u glavu vjerojatno nije problem nego prirodni refleks, ali ipak… Uzmemo li da se žene zaista potrude i uklope u njenu viziju svijeta problem nasilja nad ženama bi tek tak iščeznuo. Jer umjesto da čekaju da im se muž vrati kući s posla pa ih isprepička kad mu juha nije dovoljno slana, one bi čim okuse imalo ‘gluhu’ juhu odman same sebe opizdile šakon u oko i nabile si jednu nogu u bubrige te tako zauvijek doskočile nasilju od strane muškaraca.
Baba HČSP-ovka
Ono što bi pak moglo omesti provedbu ovih briljantnih reformi je porazna činjenica da HČSP nema tako veliku biračku mašineriju. Najveći dio iste im je i dalje dotični Ante koji sa svojih dvjesto i deset kilograma žive vage čini glavninu njihova glasačkoga ‘tijela’. Problem je mrtva činjenica da je većina njihovih političkih istomišljenika odavno eto umrla. Naime tek nakon što sam na teveu uhvatio dašak njihovih ideja o ženama kao inferiornim bićima shvatio sam da je moja pokojna baba čitav život zapravo bila vrli HČSP-ovac.
Jer baš kao što politička misao nalaže nije ona za života pet puta jadna iz kuhinje izašla!
A pričalo se da je bila neviđeno mudro dijete, da je jednim pogledom mogla prozreti sve tajne ljudi koji bi je sreli. Kunuli su se mnogi da joj je tada bilo ‘ dati ‘ kakvu školu da bi ona daleko, daleko dogurala. Ali takva su vremena bila, braća otišla u škole, doktori redom postali, a ona je kao žensko morala ostati kući sa stokom. ‘Ko joj je uostalom bio kriv što nije bila muško…
Glasačko vrelo
No tek sada vidim da njena sudba, kao ni sudba brojnih drugih jakih žena kojima je to nesretno vrijeme i spol ukralo živote nipošto nije tužna kakvom se činila, sve su one bile eto – predane HČSP-ovke.
Stoga bi se dotična stranka za bolji rezultat na izborima i ulazak recepta pite od jabuka u kazneni zakon trebala obratiti mojoj pokojnoj babi i sličnim davno umrlim idealistima njihove davno umrle vizije.
Bog zna da u Hrvatskoj mrtvi ionako redovito glasaju. Dapače ta moja pokojna baba je na prošlih par izbora otkako je napustila ovaj svijet glasala za jednu drugu ‘ zna se ‘ koju stranku. Ništa vodstvo HČSP-a ne bi koštalo da plate kakvog duhovnog vodiča pa da u komunikaciji s onim svjetom nagovore recimo moju baku da ovaj put glasa za njih. Ako su već mogli ekshumirati ideje iz srednjeg vijeka, što ne bi i glasačko tijelo? Ionako je teško da će nakon izjave njihove kuhinjske nape, ovaj mlade članice, više itko živ za njih glasati.
Vrati se u kuhinju
Moj glas svakako neće dobiti jer dolazim iz obitelji koja ipak nije nastavila ovu tvrdu babinu političku liniju. Moja rođena mater čitav se život svim silama trudi dokazati da ženama nije mjesto u kuhinji. Nije se doduše još okušala u politici, ali kako kuha čovjek je zamoli da napusti kuhinju.
A da tu zadrtu šovinističku predrasudu sruše, pored moje majke, trudile su se stoljećima i mnoge druge velike žene.
Nastojale su to Majka Terezija, Marija Tereza, Jane Austen, Simone de Beauvoir, Agatha Cristie, Marie Curie, Junko Tabei, Indira Ghandi, Margaret Thatcher … Dalje, sve žene koje su onomad na ulicama Chicaga 1.svibnja 1886. nastradale od policije jer su se ustale protiv rada djece u rudnicima i cjelodnevnog radnog vremena. Žene koje i danas gube glavu ako se negdje na Bliskom istoku usude usprostaviti poziciji hodajuće navlake za krevet.
U ime moje bake koja je mogla poput svoje braće biti liječnik ili što god da je zaželjela, u ime svih velikih i snažnih žena koje su mijenjale ovaj svijet i onih koje su život dale pokušavajući, poručio bi mladoj HČSP-ovskoj političarki da posluša svoj savjet, te se shodno pozicji koju si je predodredila – vrati u kuhinju.
Više o Lajku našem svakdašnjem možete pronaći na sljedećoj poveznici.
