Lajk naš svakdašnji: Gospa Međugorska u boju za studentske menze
Čudo bi bilo da Vam u vašim studentskim problemima ili problemima mladih ljudi pomogne jedno od za to predviđenih javnih tijela. Čudo bi bilo to da se savjet mladih svih gradova pobunio protiv poskupljenja u menzama i kao legitiman glas studenata i mladih kazao: Ne,to nije dobra ideja, vidite mladi i nisu baš pri parama, radije udrite po penzionerima oni ionako neće dugo!
Pitala me Marija, pitao me i Nikola, pa dobro Joško šta ništa ne napišeš o Gospinom ukazanju u keramičkom kipu? E pa draga moja Marija, dragi moj Nikola, nisam se doticao te teme iz dva razloga, prvo što tu ne vidim ničeg spornog ili da ne kažem štetnog. Ukazala se eto, opet, Gospa u Međugorju, drago Njoj tamo i ‘štaš’ sada?
Onima koji vjeruju to je super vijest koja ih je jamačno razveselila. Oni, pak, koji ne vjeruju nikako ne bi trebali imati razloga za jal, ta njih se to Gospino ukazanje u kipu ionako niti ne tiče. Na kraju ima i onih koji govore da je šteta da jadni ljudi troše novce i plaćaju si skupe puteve u Međugorje, ali ti jamačno nikada tamo nisu bili. To Međugorje je k’o New York brate. Sve sjaji, sve uređeno i bliješti. Ne znam što bi ikome jedan izlet tamo škodio, dapače mislim da je dobro da tu raskoš svi bar jednom vide. Nije bitno ako privatno niste vjernik jer nađe se tamo ponešto za svakoga. Ima tih štandova sa svačim, za vjernike, za nevjernike, gurmane, bušmane, pigmeje, komuniste, budiste, samo za siromahe nije baš nešto najbolja ponuda, ali eto pa je bar Neum blizu, a tamo može svatko jeftinije kupiti sira, mesa, šteku Malbora…
Drugi razlog
Drugi razlog je taj što me ukazanje dotične Majke Božje u kipu u Međugorju baš nimalo nije iznenadilo. Dapače vidilca Vicka i ostatak ljudi tog zanata u posljednih je tridesetak godina toliko puta nabasao na Majku Božju da bi bilo pravo čudo da netko time bude iznenađen.
Vidjela se Vicka s Majkom Božjom u prosjeku češće nego se supružnici koji su stalno zaposleni vide tjedno, nego li se rodbina koja živi četiri kuće udaljena vidi u malenom selu ili što, pak, majke koje pošalju djecu na studije vide svoje potomke. Toliko ju je puta vidjela da bi bilo pravo čudo da je nije vidjela i u keramičkom kipu iz Francuske. Zapravo čudi me da Ju nije vidjela i u vilici, na plafonu, u kosi malešene susjede, na ratkapama novog Mercedesa, u dvajest hiljada eura…
I ja i najbolja djevojka na svijetu u ove dvije i nešto godine veze posvuda smo se viđali. Bilo je tu i raznih šašavih mjesta, dobro nikada se nismo vidjeli u kipu, ali ničega čudnoga nema da se jedan par koji je toliko povezan te ovisi jedno o drugom viđa često i na svakakvim mjestima. Ničega tu čudnoga nema, nikoga to ne iznenađuje.
Savjet mladih
Tema o kojoj sam danas odlučio pisati jednako teško može ikoga začuditi, ako ne i teže, ali nažalost nije tako bezazlena kao turneja Majke Božje po mojoj lijepoj Hercegovini. Recite mi, bili se začudili da znate kako su javne i plaćene funkcije prepune beskorisnih i bezličnih političkih uhljeba? Naravno da ne biste, no krenimo redom.
Jeste li student? Osjećate li se u zadnje vrijeme onako malo obespravljeno i izigrano? Probada vas u želucu kad vidite račune u menzama? Osjećate li se kao da nitko ne govori u vaše ime, već o vašem životu odlučuju ljudi koji nikakvih dodirnih točaka sa studenstkim životom nemaju? – Osim sličnih cijena ishrane u saborskim menzama.( ‘Evo Bože čuvaj Ti Naše političare, studente i sirotinjuuuu ‘).
Ako je odgovor na sva postavljena pitanja potvrdan evo vam tada jedna informacija koja bi Vas još i mogla iznenaditi! Dobro skrivena i kamuflirana u svijetu oko nas postoje tijela zadužena za brigu o pravima mladih koja bi trebala prenositi naš glas. Ista tijela se pak ukažu rijeđe negoli se Gospa od Međugorja vidjelici Vicki ukaže u recimo repu tibetanskog teleta. A sada nešto što baš nikoga ne iznenađuje, u tim istim utvarnim tijelima sjede redom gotovo sami mladi politički uhljebi.
Uguglajte recimo, štatijaznam, ‘Savjet mladih grada Splita’ i proučite imena članova. Dobro ih zapamtite jer biste sutra mogli glasati za njih! Ne čudi stoga, kada se uzme u obzir tko je zadužen za to da se glas mladih čuje, što se ovih dana osjećamo baš tako – obespravljeno, izigrano ili usamljeno.No ničega tu čudnoga nema, nikoga to ne iznenađuje.
Dobra vijest za mlade
No ipak nade za mlade ima, nije sve tako crno. Ukoliko se osjećate kako sam iznad nabrojao uvijek se za pomoć možete obratiti Nebeskom Ocu. A ako Vam On ne usliši molbe onda hitro na prvi bus pa pravo u Međugorje. Ima Bogu hvala tih komercijalnih linija za Međugorje koliko ti duša zaželi, bolje je prometno povezano negoli stari Rim u ono doba.
A kad ste već tamo, zavapite pomoć Majke Božje Međugorske. Dobro otvorite oči jer nikada ne znate gdje bi na Nju mogli nabasati ili, ne daj Bože, stati na nju dok hodate kakvom novom trgovinom ili starim kamenjarom.
Neće biti neko veliko čudo ako na Nju zaista i naiđete, ona je ionako non stop tamo. Ukoliko Vam tada usliši vaše studentske molbe – ničega tu čudnoga zapravo niti ne bi bilo.
Vidi Bože čuda velikoga
Čudo bi, pak, bilo da Vam u vašim studentskim problemima ili problemima mladih ljudi pomogne jedno od za to predviđenih javnih tijela. Čudo bi bilo to da se savjet mladih svih gradova pobunio protiv poskupljenja u menzama i kao legitiman glas studenata i mladih kazao: Ne,to nije dobra ideja, vidite mladi i nisu baš pri parama, radije udrite po penzionerima oni ionako neće dugo!
To bi bilo pravo čudo, ali čuda se rijetko događaju, osim eto u Međugorju gdje su Gospu i u nedavni popis stanovništva upisali, pogotovo ako uzmemo u obzir da su ti Savjeti mladih, studentski zborovi i druga sablasna tijela koja egzistiraju u tami poluživota prepuna beskorisnih i bezličnih političkih uhljeba. Ali ničega tu čudnoga nema, nikoga to više ionako ne iznenađuje.
