Lajk naš svakdašnji: Iz prve ruke o napadu na splitsko Pravo
Ali nešto mi govori da ovo nije bilo posljednje od našega umjetnika
Stipe, ima još na milijune gladnih proždrljivaca po Africi, a neće ni
Ava ostat dužna. Mogla bi se doći slikati gola pred fakultet sada. Ali
mislim da Ankica dva puta ne bi riskirala prekovremeni rad i da bi joj
ona metla odmah završila u jednom medijskim eksponiranom mjestu.
Student sam Pravnog fakulteta u Splitu i svjedok nasilne redekoracije interijera i eksterijera istog, u režiji mladog splitskog dizajnera Stipe Čabe. U umjetničkom zanosu artista Stipe je redekorirao ulazna vrata i prozore pravnog fakulteta vođen onom socrealističkom idejom ”otvaranja ka svijetu”. Ludistički se pritom okomio i na računala iz kojih izvire sam đava. Stipe je ovim činom svima poslao nedvojbenu poruku; – Po njemu ona plava vrata nikako ne idu uz zeleno raslinje brate, da se nisu mogle posadit neke orhideje pa da to sve bude lijepo?!”
Nakon što je izrazio svoj umjetnički dar čitav objekt ostao je zatrpan repromaterijalom u vidu komadića stakla. No nakon par zamaha metlom i malo dobrog starog manualnog rada fakultetu je vraćeno staro poznato lice. Dekan nije čovjek sa senzibilitetom za umjetničke izražaje. Tako da je zapravo od svega najviše nastradala naša čistačica Ankica, koja ionako nije neki radoholičar, a sad je morala mesti objekt još jedno osamsto puta.
Toliko puta ga je u sebi zasigurno poslala u onu stvar i sve njoj obližnje. No do tada on je već stigao tamo gdje je i želio – na naslovnice dnevnog tiska i to je manje više sve. U zraku je ostalo samo vječito neriješeno pitanje: ”Hoće li Ankici itko platiti to prekovremeno?”
Slava junkie
Stipe je od prije dobro znan policiji i splitskoj javnosti – slava je đava. Jednom kad je okusio njen otrov nakon verbalnog sukoba sa našim gradonačelnikom Kerumom, iz koje je prekršten u urbanog jugoslavena, ništa više nije bilo isto za njega. Iako je potpuno apsurdno ulazit s Kerumom u verbalne konflikte i potpuno nemoguće izvojevat pobjedu jer njegovi argumenti su onostrani i nadrealistični – nešto kao drama ” Čekajući Godoa.”
Nakon što je naš Stipe okusio slavu na vrelim usnama postao je ”slava junkie”. Bio je spreman na sve samo da osvane opet na stranicama Slobodne, makar i bacit se pod autobus da završi na osmrtnicama ili napravit bebu da izađe u rubrici novopećenih roditelja. Koristio je svaku priliku da se ušulja u medije – nešto poput Ave Karabatić.
Možda je upravo ona krivac za nemile događaje na Pravnom fakultetu u Splitu. Taman kad je Stipu krenulo pojavila se Ava i više od dvije godine zavladala medijskim prostorom rezerviranim za redikule iz Dalmacije. Ah Stipe je do sada mogao osvojiti bar pet Big Brothera, Survivora i Farmu, ali ova mala ga je dobro zajebala.
Stipe umjesto Ave
Kako je Ava Karabatić ostala bez vagini i malenih dojki koje bi više pokazala u svim mogućim novinama. Uključujući i vjerske tjednike i časopise sa specijaliziranom dentalnom opremom (u kojima je pokazala zube a usput i vaginu) više nije imala što za ponuditi i medijima je prestala biti zanimljiva. Stipe je i sam pokušao pokazati svoje adute no muške dojke i spolovila su oduvijek veoma šovinistički tretirana u odnosu na ženske ekstremitete – u 21. stoljeću sramotno! Pokušao je snimiti i pjesmu ali mu je tekst ispao toliko nerazumljiv da ga ni Gibboni ne bi objavio na novom albumu, a ima tako lijep glas!
Kad je Ava napokon malo ohladila sa scene Stipe nije čekao da se ona opet pojavi sa raširenim nogama u Modroj Lasti, već je preuzeo stvar u svoje ruke, komad šipke i odlučio redekorirati naš fakultet. Da ne bi ispao medijska kurbetina morao je smisliti društveno opravdan razlog zbog kojeg uništava javnu imovinu a neslužbeno doznajemo da je sve učinio u ime gladne djece Južne Afrike. Ta razmažena dječurlija koliko god akcija za njih napravili, ma koliko god isklikali onu stranicu na Facebooku sa jednim dolarom po kliku, to je vječito gladno i nezadovoljno.
Proždrljiva raskalešena bagra! I nas svim slikama uvijek onaj isti mali što mu se sve kosti vide, a zašto? Pa jer je to jedini mršavi da su ga našli, svi drugi grcaju u kolesterolu i leže po savani, jedu lavove.
Sad za ozbiljno. Prostora za negodovanje u našem društvu svakako ima. Čak bih rekao da postoji i dužnost na neki vid bunta. Stipe je možda samo artikulirao misli na jedini način kako je to naučio – metalnom šipkom. No mislim da nikako nije opravdano uništavati javnu građevinu koja pripada gradu Splitu i svim njegovim građanima. Time je štetu napravio svima nama i sebi. Čak je i kukavički takav čin, napad na jadan fakultet koji je samo betonska građevina bez mogućnosti da se obrani.
Kad pametni šute, budale mlate
Ali nekako smo se pretvorili u društvo s deficitarnom sviješću i savjesću. Ne vjerujem da je samovoljni dizajner interijera Stipe prije svog pohoda razmislio tko će sve to platiti i kome zapravo šteti svojim činom. On je samo udario i polomio sedam, osam stakala.
Kad pametni zašute budale mlate. Možda da je netko drugi artikulirao Stipinu tjeskobu društvom u pjesmu, roman ili prosvjed, Ankica danas ne bi morala držati omraženu metlu u rukama više nego u prethodnih sedam godina (ne)rada. Dobro, ne vjerujem jer vjerojatni razlog svemu ovome je Stipina zatrovanost medijskom slavom i nagli nestanak Ave Karabatić iz istih. Možda se vratila na rodni planet, tko će ti ga znat. Tako da mislim da Ankica jednostavno nije imala sreće i da joj je metla danas bila suđena, bez obzira što je ona čistačica u javnoj ustanovi.
Ali nešto mi govori da ovo nije bilo posljednje od našega umjetnika Stipe, ima još na milijune gladnih proždrljivaca po Africi, a neće ni Ava ostat dužna. Mogla bi se doći slikati gola pred fakultet sada. Ali mislim da Ankica dva puta ne bi riskirala prekovremeni rad i da bi joj ona metla odmah završila u jednom medijskim eksponiranom mjestu. To je na kraju samo cijena slave.
I koliko znam Ankice još ni kune nije vidila.
