Pobjegli onako kako i meni redovito dođe kada me oplahne smrad prošlosti. Pitate li se što me onda još drži ovdje, morat ću vam priznati da je to čista zajebancija. Pa gdje još u svijetu možeš doživjeti da jedan narod nacističke pozdrave pravda ulomcima iz komorne glazbe?
cnn.com
Ah, te budale s tribina, još jednom se ograđujemo od ovakvih scena koje su stvar nekih drugih, mračnih, vremena, komentirao je Drago Čosić, komentator prijateljske nogometne utakmice Malija i Hrvatske, odigrane nedavno u Bamoku – glavnom gradu te afričke države. I stvarno, uza sve kazne, molbe, kumenja UEFE, malijski navijači i dalje tvrdoglavo nastavljaju svoju rabotu, a na sve pokušaje njihova reakcija je uvijek ista – nema šanse!
No navijački izgredi malijskih navijača već su stara vijest u svijetu, tužno je tek što su im se ovog puta na udaru našli naši navijači i igrači! Naime, tokom čitave prijateljske utakmice, Malijci su u više navrata, nimalo prijateljski, pojeli desetke hrvatskih navijača i desnu nogu reprezetnantivnog centarfora Nikice Jelavića – srećom pa mu noge niti prije nisu naročito služile.
A dodatan šok za civilizirani svijet nakon same utakmice bio je ozloglašeni povik tribinama malijskog veterana Diawaragege: Čovjeka! Na što su mu razgalićene tribine odgovorile: – Na buzaru!
Prljavi veš
Priznajte da u ovakvu vijest nitko nije povjerovao premda premda je u određenim malijskim plemenima ona stara ‘Daš ženi mali prst, a ona ti uzme cijelu ruku’ dugo vremena doslovno shvaćana. Premda je najveći strah za prosječnu malijsku obitelj dugo bio da vas susjedi pozovu na večeru…Bilo kako bilo kanibalizam je danas ipak za tu afričku državu stvar neke daleke i mračne prošlosti. Prošlosti, prljavog rublja, kakvo svaka država ima ali ga mudro skriva i namjerno zaboravlja.
Njemci se danas tako redovito preneraze kada im netko i spomene onog, kako se ono tip zvao, ah da, Hitler. Zbunjeno vas pogledaju u oči i upitaju: Kakav sad vražji vikler? Na afričkom kontinentu kanibalizam se zadržao još jedino u vidu povremenog grickanja noktiju po savanama i tako po čitavom svijetu. Čitavom osim, dakako, ođe kod nas.
Zaista da je naš narod žena ona bi redovito na špangu za rublje vješala isključivo dobro posrane gačice, još bi ih prije vješanja umočila u kantu punu gnoja, za svaki slučaj. A kad bi je dobronamjerna susjeda upozorila na nelagodu situacije ova bi je poslala u napadnu pizdu materinu i hladno joj odgovorila – nema šanse!
Nema šanse
Tako je dakako bilo i ovih dana na prijateljskoj utakmici Hrvatske i Malija kada se sa tribina jasno orilo, ono što se već orilo. Kad je Drago zaista riječima iz uvoda pozvao da se okanimo tih mračnih vremena. Tek par mjeseci nakon što je kapetan naše nogometne reprezentacije zbog istih povika udaljen sa najvećeg nogometnog natjecanja, pa se poslije ono pravdao kako je dati uzvik zapravo odlomak iz povijesne opere. A Bože moj, gdje ćeš većih ljubitelja klasične komorne glazbe naći no na nogometnim tribinama.
Sedamdeset godina od pada nacizma, posranih gačica čovječanstva, mi ih i dalje uporno odbijamo ubaciti u veš mašinu prošlosti. Sedamdeset godina na sva nastojanja mi samo tvrdoglavo odmahujemo glavom i kurčevito poentiramo – nema šanse!
Vrag će ti ga znati ćemu je to tako, opet u čitavoj priči je dobro da se tamo pred sedamdeset godina u Hrvatskoj nije pojavio kanibalizam. Uopće ne sumnjam da bi se tada reprezentacija Malija kući vratila bez pola prve postave, a ona druga polovica bi strašno zaudarala na marinadu u koju bi ih umakali da omekšaju – prije no su nam nekako pobjegli…
Komorna glazba i nacizam
Pobjegli onako kako i meni redovito dođe kada me oplahne smrad prošlosti. Pitate li se što me onda još drži ovdje, morat ću vam priznati da je to čista zajebancija. Pa gdje još u svijetu možeš doživjeti da jedan narod nacističke pozdrave pravda ulomcima iz komorne glazbe? Da smo kojim slučajem zaista pojeli one bijedne Malijce vjerojatno bi se pravdali tradicionalnom kužinom, pa zar da takvu zajebanciju propustim? Što bi rek’o naš narod dok nas civilizirani svijet kumi da se više okanimo tog dosadnog nacizma – nema šanse!
