Lajk naš svakdašnji: Neobična nezaposlenost mladih hrvatskih crnaca
Vidite ukoliko ste mladunče stranke na vlasti, njihovih koalicijskih partnera ili, pak, najveće opozicijske stranke, nema straha za vašu guzicu. Naći će se uvijek u nekoj općini i županiji tajnica tajnice tajnice od dimnjačara koja još nema svoju tajnicu tajnice od kilograma mahunarki. No ukoliko ste mladunče krive partije ili, pak, niste član nijedne partije, e tada bi mogli završiti kao prije spomenuti crnci ili čak nezaposleni.
Upravo sam završio jedan duži infobiromativni razgovor s prijateljem koji mi je rekao kako odlazi na godinu dana raditi u Francusku:
”Žao mi je dragi moj, neopisivo sam usamljen i razočaran. Volio bi da živimo u svijetu, a ne mikrosvijetu u kojem smo tek redikuli, u kojem možemo popiti pivu i u miru proćakulati o budućnosti ili prošlosti… Da imamo dom, ne nužno jedan, na koji ćemo biti ponosni, ali bar onaj s kojim se identificiramo. Da nismo ovdje samo stranci. Usamljeni luđaci. ”
Nije mi još odgovorio – pretpostavljam da su mu teške suze skvasile tipkovnicu i da ga je ubila struja. Ali eto, tako se ja ovaj tjedan osjećam. Osjećam se zapravo tako već duže, još otkako mi se ovo malo pameti iz muda popelo do čela – eh da bar nikad nisam jeb’o još bi bio sretan u životu. Ipak pretvarajmo se, dragi moji čitatelji, da se tako osjećam samo ovaj tjedan jer mi to daje mogućnost za jedino otvaranje teksta koje mi pada na pamet. Dakle što me to ovaj tjedan kao mladog Hrvata deprimiralo i što i Vas, ako već niste, deprimirati proćirite li u moj mali pregled tjednih deprimizama i debilizama iz našeg sokaka.
Neobična nezaposlenost među mladima
Hmm, nešto je u tim brojkama neobično! Konstatirao je još prije dvije godine naš krete, ovaj premijer Milanović kada su mu negdje u bijelom svijetu iznesene brojke koje govore o gotovo 50-postotnoj nezaposlenosti mladih Hrvata. Eto čovjeku koji se svojedobno identificirao sa stanovništvom poplavljene Gunje jer je i njemu, kako veli, jednom pukla neka cijev od odvoda u stanu, to je neobično!
Ne bih mnogo lagao kada bih kazao kako mu je s tom bistrinom vjerojatno frapantno neobično vidjeti automobil kako sam ide po ulici – a nitko ga niti ne vuče, niti ne tiska. Ne dao Bog da se ikada susretne s termosicom! Kako ono, ona ljeti piće drži hladnim, a zimi recimo čaj toplim, e to bi ga tek posve sludilo: Pa kako do vraga termosica zna kada je zima, a kada ljeto?!!
Neobičnim bi se zaista moglo protumačiti to da u zemlji s 50-postotnom nezaposlenošću mladih narod bira čovjeka kojem je dosta toga neobično. Neobičnim bi se to moglo protumačiti da isti taj narod nije glup eto baš, kako ono – neobično. Ne smeta mene uopće što nas pljačkaju i lažu oni koji bi nas trebali gonjati u bolju budućnost, neizbježna je to sudba ovih geografskih širina i dužina isto, već bi mi bilo draže da me bar pljačka i vara pametan čovjek, jel’ vam ovo neobično?
Ovogodišnji scoresi
No dobro, poanta moje ovo tjedne depresije je zapravo što su i ove godine izašli ti isti neobični podaci, te iste neobične brojke koje ovoga puta govore o 45 posto nezaposlenih među mladima.
Prije svega treba primijetiti određeni pad ovog negativnog trenda i stoga se u jednu ruku ispričavam aktualnoj vladi. Kao prvo, rezultat ovih pozitivnih pomaka je svakako njihov program zapošljavanja mladih bez zasnivanja radnog odnosa koji je, van njihovih neobičnih svjetova, postigao otprilike ovo: Moju se generaciju danas, kao nesretne crnce onda u Africi, uzima na kratkotrajan rad pa kad se potroše zamjeni ih se novim crncem. Samo se u našem slučaju ne trošimo od malarije već se potroše državna sredstva po grlu nezaposlenog mladog čovjeka.
Tada poslodavac na njihovo mjesto uzme novog crnca, a njih vrati u pleme na sahranu. Zaista bi bilo, kako ono, neobično očekivati da će se kreten od poslodavca zajebati pa ne primijetiti da nakon cca dvije godine besplatnog i angažiranog rada mlade budale može jednostavno uzeti novu besplatnu budalu i zadržati ovog istrošenog crnju madafaka.
Ovih pet posto razlike nije ništa drugo nego prividna igra brojkama koja odgovara broju mladih koji su trenutno zaposleni na plantažama pamuka, do isteka roka trajanja. To je to rješenje iz garancije za mlade, to je ta ideja! Zaista još bi se čovjek našao i uvrijeđen i gotovo pomislio da je sustav osmišljen samo da pogoduje poslodavcima koji stječu besplatnu radnu snagu, ali kad vidiš tko ga je osmišljavao, kakovi neobični umovi, sasvim je moguće da im ovakav razvoj događaja uopće nije pao na pamet – to jest na glupost.
Politički problem nezaposlenosti mladih
Svakako nije točno da svih pet posto zaposlenih mladih otpada isključivo na ‘crnce’. Ima zaista i onih koji su zaposleni za stalno, unatoč tome što su mladi. Kancelarije, zavodi, odvodi, sprovodi i sve na svijetu što se još rimuje se ‘vodi’ svih naših naroda i narodnost, ovaj općina i županija, prepuni su takvim mladim stalno zaposlenim birokratsko – političkim slojem! To ujedno dokazuje i da je zaposlenost među mladima zaista političko, a ne gospodarsko pitanje. Vidite ukoliko ste mladunče stranke na vlasti, njihovih koalicijskih partnera ili, pak, najveće opozicijske stranke, nema straha za vašu guzicu.
Naći će se uvijek u nekoj općini i županiji tajnica tajnice tajnice od dimnjačara koja još nema svoju tajnicu tajnice od kilograma mahunarki. No ukoliko ste mladunče krive partije ili, pak, niste član nijedne partije, e tada bi mogli završiti kao prije spomenuti crnci ili čak nezaposleni. Uostalom tko vam je kriv što se niste učlanili u pravu partiju?! Kao što rekoh nezaposlenost mladih je prije svega političko pitanje!
Nema seksa
I vi bi sad još da Vlada smanji preveliki broj birokratskih službenika? Pa gdje će se onda, pitam vas, po Bogu zaposliti mali Tomo iz stranke? U svojoj struci velite?! Pa znate li vi uopće koliko je hladno pastirima u zimskim mjesecima – ma najbolje da nam još dobije upalu prostate! Pa kako će nam takav sutra uopće moći voditi državu?
A znate onu zašto u državnim službama nema seksa? – Jer su svi u rodu. E tako je to otprilike, svi su krvno ili politički povezani, stoga se ne jebu međusobno, nego im tu mi nadođemo. Možda zato našem kret, premijeru i jest ta brojka o nezaposlenosti mladih bila toliko neobična. Pa svaki mladi čovjek na kojeg je na samitima stranke naletio odavno je već zaposlen, jebeš ti mene ako je ijedan ostao bez posla. Ako i jest nek se javi, nać će se i za njega mjesto, uvijek ima neka tajnica tajnice tajnice od dimnjačara koja još nema svoju tajnicu tajnice od kilograma mahunarki.
Bjež odavde
Ovo je zaista manji dio onog što me ovaj tjedan učinilo depresivnim. Još je tu i sudski slučaj kučka Mede koji je podigao narod na noge u državi u kojoj na sudu u ladicama stoji toliko slučajeva da su noge ladica varene od titanijuma. Tu je i činjenica da prva država po nezaposlenosti mladih, Grčka, na vlast dovodi radikalnu Syirizu – vapeći promjene. Druga po tom nesretnom broju, Španjolska, poseže za još radikalnijom opcijom – Podemos. A treća sila, Hrvatska, na vlast vraća radikalno lupeški HDZ. Opet bilo bi i ovo možda neobično da naš narod nije glup baš, kako ono- neobično. Ma šta neobično, glup radikalno!
Možda sam i depresivan jer mi prijatelj iz uvoda odlazi na dalek put i što ga dugo neću vidjeti. Ali hajde bar će njemu u životu biti bolje vani. Neću libiti da isto toplo preporučim svima nama. Mladi ste i nezaposleni, jedina mogućnost koja vam se nudi je ona prije spomenuta robovlasnička opcija? Otiđite braćo moja, ostavite glupane nek kradu glupane, ne lajte o boljem životu po birtijama, nek Medo laje za vas – ako ga prije ne uhapse. Ili, pak, nemojte! Ostanite lijepo ođe. Ostanite ođe sa mnom, sa mnom u depresiji.