I neka je tako, suosjećam ja sa ženama i njihovim svakodnevnim ”multitasking” obavezama. Divim im se, eto čak iz razumijevanja prema najboljoj djevojci na svijetu idem tako daleko da skoro svaki put podignem dasku na WC- u i skoro svaki put pogodim šolju, a ne više bojler kao nekada, eh šta ti je ljubav. Ali vrijeme je da netko napokon progovori o tegobama muškog života!
Bilo gdje u Hrvatskoj, rodilište…
”Čujte doktore žena mi ima rodit, prvo dite. Evo ode nešto za Vas od mene, sitinica, dvajest deka kafe iz Njemačke, nije bilo kaka. Tu u kuverti imate još nešto ovako od mene, nek se nađe…Vi vidite jel to sve u redu, nego doktore onda ako to jest u redu, molija bi Vas da sredite da mi ovo prvo dite bude muško, eto pa će onda bit bar još toliko.”
– Ovaj budalasti primjer razgovora mladog budućeg oca naše loze i doktora iste marke koji sam sad izmislio i nije tako daleko od stvarnosti. Čemu je to tako ne znam, jel’ do tradicije, instinkta ili čega već, ali većina očeva ”ođe” kod nas i dalje moli Boga, kumi doktore, traži vezu među familijom u bolnici, kupuje skupe njemačke kafe, puni kuverte, samo da prvo dite bude muško! Pa kad se to i dogodi, što je naravno puka slučajnost, onda ožeži junače rundu za cijelo rodilište. Daj i onome što vozi kola hitne šta pije, daj i onom pacijentu kojeg dovode, daj i dici šta su se tek rodila jedan Whisky, pitaj sestre, braću, rodbinu…Nek se vidi da je muško!
Gledajući mladog oca kako nespretno pjeva Grdovićeve hitove od kvarat vazda istog tona i svu svitu slučajnih pijančina koja se skupila oko njega da se napiju na tuđi račun, rek’o bi sebi čovjek: Mora da je bit muško superiška kada se ovako slavi. Ali braćo moja, nije lako biti muško! Znaju to svi koji su ikada pokušali. Neću ići u definiranje stvarnosti, ali svaki put kada čuješ onu ”Budi muško!” znaš da ti se nešto kuha, da neće na dobro! Od malih muških nogu tako možemo čuti:
– Ne kukaj kad te kao prvašića isprepičkaju tri trečaša jer si manji, brani se sam – budi muško!
– Ne leži tu po travi k’o pipica nakon manjeg prekršaja u kojem ti je otpala noga – budi muško!
– Kupi dragoj što joj srce zaželi, ( a njoj srce veliko k’o kuća) pa šta što ti onda neće ostat za hranu, stisni želudac – budi muško!
– Zaposli se u državi u kojoj nitko nema posla, kupi svoj auto, svoj stan, neće te mater i ćaća hranit vječno, kako te nije sram – budi muško!
I dok stojiš tu suočen sa životom koji te napada i grubo faulira, bez prava da zajaučeš ili zaplačeš, zaista ti nije jasno šta se onaj tvoj ludi ćaća toliko radova što si ti eto pa muško. I najradije bi mu onih dvajest deka kafe s kojim je podmitija doktora da budeš muško opizdija u čelo, jebalo ga muško!
Vrijeme za muške probleme
Svaki dan smo pak suočeni sa milijarde ispisanih listova o ženskim problemima, svaki dan tako čitamo naslove poput: Draga Ifeta, kako ga usrećiti? Draga Mirjana kako ga unesrećiti? Koju nogu prvo obrijati? Zašto lijevu, a ne pak desnu? Kako istodbno kuhati ručak i voditi uspješnu cvjećarnicu? Kako čuvati petero djece od puta i ne izudarati susjedovo razmaženo derište?
I neka je tako, suosjećam ja sa ženama i njihovim svakodnevnim ”multitasking” obavezama. Divim im se, eto čak iz razumijevanja prema najboljoj djevojci na svijetu idem tako daleko da skoro svaki put podignem dasku na WC- u i skoro svaki put pogodim šolju, a ne više bojler kao nekada, eh šta ti je ljubav. Ali vrijeme je da netko napokon progovori o tegobama muškog života!
Ne očekujem sada da će sutra izaći novine koje će imati veliki prilog o muškim problemima poput: Kako sam bit na mišalici za beton i istodbno nalivat i ravnat ploču ili slično. Jedino što želim jest srušiti mit da je biti muškarac premija, želim da se otvoreno progovori o mukama današnjeg muškarca i da postane ”u redu” da i mi ponekad zatražimo pomoć jer ne možemo sve sami, jer nam je potrebna, baš kao što je to učinio Neon.
Nogon u guzicu
Od kada sam silom prilika, u zavjeri drage majke i najbolje djevojke na svijetu, i sam postao muškarac često imam osjećaj da mi je život na leđa nalijepio papir na kojem piše: Opizdi ga nogom u guzicu, on je muško! Siguran sam da je svima poznat taj osjećaj, jer svi smo mi muškarci manje više isti. A život je jednog našeg supatnika, muškarca, bogami dobro izmlatio nogama po guzici i trebamo mu pomoći.
Dakle on se zove Neona Mathas i baš ga neće pa neće. Nekako mu je život smjestio da mu žena sa jednom kćeri pobjegne k majci, da mu drugu privremeno uzme socijalna skrb jer njegova kuća ne udovoljava zahtjevima za život. Kuća mu je pak takva jer nema novaca da je dovede u red, a nema novaca jer vraća kredit sestri svoje bivše žene, udari me nogom u guzicu velikim slovima na njegovim leđima piše, zamislite kako mu je.
Kako, što, di, kako…
Ipak kako život nije baš totalno smeće, Neonu je ipak pružio malu šansu da se izvuče. Zadatak mu je negdje k’o onom kepecu u filmu kojeg Nova TV reprizira svako 15 minuta i koji se zove ” Nemoguća misija”.
Naime situacija je ovakva: Naš brat Neon do Božića ima opremiti kuću da bude adekvatna za život četveročlane obitelji. Žena mu se onda obećala vratiti iz izgnanstva roditeljske kuće, socijalna će mu vratiti kćerku i sve pet. Naravno da ga nitko nije pitao kako će on to jadan izvesti, ali kako je muškarac i kako mu ćaća častio doktore u bolnici ‘ko ga pita, snađi se druže’.
I tu braćo, koji se do sada valjda osjećamo posve solidarni, dolazimo mi…
Naime on je eto javno zamolio da mu se pomogne vratiti obitelj. Kao i većini Hrvata njegovi računi su blokirani ali na ovu adresu mu oni koji to žele mogu poslati dvajest deka kafe, kakvu kuvertu, malo mesa, dobitne parove u Ligi prvaka, dakle: Neon Mathes, Braće Radić 8, 31309 Grabovac. Na istoj se adresi možemo i pojaviti sa miješalicom za beton i cementom, pločicama, knaufom, čekićima i ostalim mačo pizdarijama.
Pomozimo Neonu
Pomozimo Neonu kojeg je život opalio nogom u guzicu, pomozimo mu jer znamo točno kako se osjeća i jer smo svi mi zapravo isti i zato je ovo priča svakoga od nas. Život je ljestvicu muškarcima podigao više nego ikada, domovi su preskupi da bi ih otplatili za kratkog životnog vijeka od kojih 80 godina, kredit je ionako nemoguće dobiti, a fantazija vratit, žene puno toga vide pa puno toga žele, auta previše troše i svaki dan koji preživimo kao muškarci malo je remek djelo. I naravno da neki od nas neće uspjeti, to mogu biti ja, to možeš biti ti…
Biti muškarac nije lako, teže je nego ikada ali ako zajedno zapnemo Neonu može biti bar mrvicu lakše.
Pa tada možemo i zaurlati uz koju Grdovićevu od kvarat vazda istog tona, popiti na eks deci rakije i stisnuti oči da ne zasuze, jer mi smo muškarci.
Pa eto, ma da nije lako, budi muško – pomozi Neonu.
