Lajk naš svakdašnji: O domaćoj muzici i Klapi s mora
Zasigurno nije bilo lako sve te prostitutke koje danas pjevaju naučiti da se pjeva na pozornici, a ne na stolu. Koliko su samo puta morali ponavljati bujnim estradnim zvijezdama: ” Ne, Anđo nije to pozornica tu mi večeramo, ti pjevaš gore iznad, popni se dušo onim stubama, tamo pjevaj lijepo, ajde, ajde. ” Koliko se samo puta neki takav estradni menadžer iživcirao kada se pred početak nastupa, njegova štićenica – prostitutka, popela na stol i štiklama nagazila na platu pršuta i sira.
Može biti da što je život teži to nam je ukus lakši. Težinu pronalaska posla u struci (bilo čijoj), težinu pronalaska nekoga tko bi nas razumio i težak san kompenzirali smo lakim lažima, lakim partnerima i lakim notama.
Nekada se možda živjelo bolje, posla je bilo više a na večer se ” čagalo ” uz nekakav rock, pop, disco. Danas prevladava glazba za koju bi valjalo osmisliti novu kategoriju poput racimo ” potpuni idiotizam ”. ” Što slušaš? Ovu novu stvar od Ivana Zaka, a kakvu muziku ti slušaš? Pa i ja isto uglavnom slušam potpuni idiotizam”. Od glazbe nekada ostali su fosili u vidu stihova Đorđeta Balaševića po Facebooku suvremene publike. Jadan Đole u ovoj kurbinskoj smjeni vremena i generacija nekako je najgore prošao. Da je znao da će postati modni dodatak publici lakih želja, ne bi nikada pisao pjesme o onoj djevojci sa Čardaš nogama nego bi joj vjerojatno pucao u koljena.
Režem vene zbog tuđe sisate žene – u klubu naravno
Kao i svugdje u svijetu, i našu glazbenu industriju preuzeli su razni menađeri, oportunisti i kriminalci. Ne možemo ih naravno kriviti za ukus koji prevladava među današnjom publikom, oni samo daju ljudima ono što vole, i to je posve istinito.
Recimo ni oni što za vrijeme ratnih sukoba prodaju oružje zaraćenim stranama nisu krivi za rat i oni samo daju ljudima ono što žele. Doduše i dileri samo prodaju narkomanima ono što žele.
Cijenim ja te glazbene menadžere i kompozitore lakog ukusa kao i sve ostale ljude koji naporno rade.
Zasigurno nije bilo lako sve te prostitutke koje danas pjevaju naučiti da se pjeva na pozornici, a ne na stolu. Koliko su samo puta morali ponavljati bujnim estradnim zvijezdama: ” Ne, Anđo nije to pozornica tu mi večeramo, ti pjevaš gore iznad, popni se dušo onim stubama, tamo pjevaj lijepo, ajde, ajde. ” Koliko se samo puta neki takav estradni menadžer iživcirao kada se pred početak nastupa, njegova štićenica – prostitutka, popela na stol i štiklama nagazila na platu pršuta i sira. Ima tu posla rođo moj, ajde budi ti menađer pjevačici Simoni Gotovac – Šajin – Srna – Rakitić- Vukojević- Perišić –Olić- Mandžukić…
Klapa iz Novog Travnika
O težini života najbolje stoga govori trash –pop grupa nazvana ” Klapa s mora ” koja s pjesmom ” Mižerija ” predstavlja Hrvatsku na Eurosongu. Čuo sam da će možda nastupati i na , za staru Dalmaciju, tradicionalnom engleskom jeziku, ali ta informacija još nije potvrđena. Nakon što sam pogledao jedan klip na netu ovih junaka postao sam posve siguran da je ta ” klapa ” logičan izbor jer izvrsno prikazuje sav šund, kič i žalost naše glazbene scene. Mene boli samo to što su za veličanje svog neukusa morali izabrati baš moju jadnu Dalmaciju i klapsku pjesmu. K’o da nas Lara nije prikazala kao dovoljne imbecile.
Kako su mi i djed i otac nešto pjevuckali po klapama i kako me srce boli kada vidim kako se rugate Dalmaciji dati ću vam par savjeta da uvidite kako ste s ovom klapom zaista prešli granicu i vašeg lošeg ukusa. Toliko da se čak i bojim da ovima ni BIH neće dati preko tri slavna Eurosong boda.
Prvo i osnovno, kako god da bilo, još nikada u povijesti nije zabilježeno da tradicionalna dalmatinska klapa pjeva na engleskom jeziku..Vjerujem da je ovo samo nesporazum i da ste zbog sličnosti naziva pomiješali Dalmaciju i Britansko otočje, na kojem se zaista govori engleski jezik.
Moj djed koji se bavio klapskim pjevanjem nikada u životu nije skakao, za vrijeme napjeva na engleskom jeziku, po pozornici kao sumanuti ili đavlom opsjednuti američki boy band pjevač. Klapa kada pjeva stoji mirno da bi se postigla harmonija višeglasja, a ljudi usto i imaju neki minimum dostojanstva.
Klapske stihove možete pronaći u pjesmaricama Dinka Fia koji je čitav život vrijedno sakupljao zapise i zahvaljujući njemu tradicionalna dalmatinska pjesma je očuvana. Niste trebali nanovo pisati stihove koji su nadahnuti kao da ih je šaralo dijete u prvom osnovne za domaću zadaću.
Također klapski pjevači godinama su pjevali zajedno, vježbali. Nije samo dovoljno okačiti oglas da tražite klapske pjevače pa prvih pet, šest što se jave dobiju posao.
Rekao sam već da klapa pjeva acapella. Danas ove moderne samoprozvane klape sve više koriste i instrumente. Uzevši to u obzir otišli ste korak dalje i ove nesretnike poslali da skakuću kao drogirani na nasnimljenu matricu polifone melodije starih mobitela.
Na kraju kao besmisleni bonus je i to da ste tu klapu odjenuli u narodne nošnje koje simboliziraju borbu s Turcima u Sinju. Mogli ste ih onda i na konje postavit, konje naučit koreografiju boy banda i okačit par alki na strop pozorišta.
I kao vrhunac neukusa i tuge su ih nazvali ” Klapa s mora ”, pa neće klapa bit iz središnje Bosne jebemu maloga miša.
Potpuni idiotizam
Zaista, da smo slali tradicionalne slavonske izvođače angažirali bi šest makedonskih heavy metalaca. Stihove bi im napisao netko sa Visa, tko nikada u životu nije čuo za bečarac. Melodiju bi posudili iz reklame za higijenske uloške i zvali bi se, što je gotovo i rasistički ” Šokci iz žita ”. Da smo poslali Lićane sa tradicionalnom gangom nazvali bi ih ” Vlaji sa krša ” i slično.
Dakle, sve u svemu, potpuno je jasno da je i ove godine ekipa glazbenih menadžera napravila izuzetan posao i pronašla najbolje moguće predstavnike hrvatske glazbe.
Još samo da se tamo popnu na stol i nogama ugaze u hladnu platu pršuta i sira i eto ti nas Europo, oj!
