Lajk naš svakdašnji: Pobiže mi ćaća sa susidom Brankom, kukavna mi mater
Braniti homosekusalcima da ozakone svoj odnos, pod izlikom da time čuvamo svoju djecu, je kao da recimo Kinezima zabranimo Ustavom da stupaju u brak jer strahujemo da bi onda mali od rođaka Ante iz Dicma mogao imati kose oči i tamaniti rižu, koja u Dicmu slabo uspijeva poradi suše, jooj jooj.
Grozna je to i kleta sudba, da ti se rođeni ćaća zaljubi u ona dlakava, ricava muška prsa, vazda uznojenog susjeda manualnog radnika Branke. Pa da pobjegnu skupa ćaća i Branko, uzjašu se u zalazak sunca. A kukavna matera i ti sa petero mlađe braće stojite i gledate u ona nji’ova snažna muška leđa, dok ih ljubav nosi ka paklenim vrućinama grijeha i razvrata. Uto taman naiđu slučajno ona dva mala Roma iz kultnog filma ‘Tko to tamo peva’ ( koje bi isto ustavom najradije zabranili) rastegnu onu ‘armoniku i započnu tužno i sjetno:
…Nesrećnik sam od malena
Pobježe mi ćaća sa susjedom
Susjed k’ tome nije žena…
Joooj, Joooj
JooOoj
Joj
Razlog potpisivanja peticije – broj jedan
Dugo sam razmišljao o razlozima koji ljude nagnaju da interveniraju u mogućnost tuđe sreće – koja ih se ionako ne tiče. Sjedio sam na hladnom kamenu, koji nije dobar za prostatu i bubrige, i promatrao ljude koji na splitskoj rivi potpisuju peticiju za referendum zbog promjenu Ustava, te se pokušao staviti u njihovu poziciju. Znate onaj referendum kojim bi se za vjeke vjekova onemogućilo Peri i Brunu iz Sinja da se uzmu za muževe, zakunu na vječnu odanost i ljubav pred dva svjedoka te se kasnije oslade sa dvije litre kole i suhim kolačima što ih je Bruno ispekao – grozno!
Zamislio sam tako da sam jedan prosječan Hrvat koji je sa obitelji i susjedom Brankom izišao u popodnevnu šetnju, te iskoristio vrijeme da se usput umješa u tuđu mogućnost da ikada naprave isto. Posegnuo sam u svojim mislima za onim papirom u isto vrijeme kada i susjed Branko, dlanovi su nam se slučajno dodirnuli na peticiji protiv homoseksualnih brakova, pogledao sam ga u oči, pa u one nabrekle i podatne susjedske usne…
Tada mi je u glavi sinuo iznad opisani scenario s kukavnom ženom, petero sinova, sve jedan drugom do uha i dva mala Roma jooj, jooj. Mislim se, ‘ebate mora da su tu istu sliku u glavi sebi predočile i sve silne tisuće ljudi koji su do sada potpisali ovu peticiju, jer ako nije to onda zaista ne znam koji ih đava nosa da se diraju u Peru i Brunu, njihove suhe kolače i kolu – jooj jooj.
Razlog potpisivanja peticije – broj dva
Drugi možebitni razlog potpisivanja ove peticije koji mi je tada pao na pamet je posve normalan strah da će ti homići naše sinove i kćeri regrutirati u svoje redove – k’o da im naši muževi i ćaće nisu bili dovoljni.
Bože moj, zna se da kad dva homoseksualca stupe u brak kao miraz jedan drugome moraju pokloniti barem osmero malih zdravih muškića, te se zakleti da će ih odgajati u manirama iznimnog pederluka. Bez toga se njihov pir ne konta.
To je kao da se na imotskom piru ne spale gume na Bemweu, da se ne zaganga sa didon ili da se niti jedna bengalka ne upali – prosto nečuveno!
Dobro sad, ovakav običaj zapravo i ne postoji, to jest možda postoji samo u glavama potpisnika peticije koji su od straha da im muž ne utekne sa komšijom počeli halucinirati.
Zapravo to što će dva homosekusalca ili homoseksualke ozakoniti svoju vezu nema ama baš nikakve stvarne veze sa našim sinovima ili kćerima. Braniti homosekusalcima da ozakone svoj odnos, pod izlikom da time čuvamo svoju djecu, je kao da recimo Kinezima zabranimo Ustavom da stupaju u brak jer strahujemo da bi onda mali od rođaka Ante iz Dicma mogao imati kose oči i tamaniti rižu, koja u Dicmu slabo uspijeva poradi suše, jooj jooj.
Nek susjedu krepa krava
Što se mene tiče, sebi sam to na kraju najbolje objasnio onom starom pričom o čovjeku koji je kao svoju jedinu želju izrazio to da susjedu krepa krava. Neće njemu naravno pomoći susjedova nesreća, niti će mu susjedova sreća odmoći, ali eto on samo uživa u pakosti.
Nakon dugog razmišljanja i premišljanja shvatio sam da je zapravo pakost, a ne ništa drugo, temelj ovog općenarodnog ustanka, srce novopronađena nacionalna jedinstva vazda podijeljena naroda. Na izbore nas izađe niti polovica, na peticiju o privatizaciji, Uniji i nacionalnim bogatstvima još i manje.
Na prosvjede protiv otkaza ne dođemo niti kada smo sami otkaz dobili, ali ako se radi pakosti potpisuje – potpiši me onda rođo i to dva puta!
A možda se i varam, možda nije pakost i zloba u pitanju već eto strah da nam homoseksualci sinove i kćeri ne omađijaju, pa da nam mali doma zeta ne donese – krvavu mu nedilju jebem. Ili pak strah da nam rođeni ćaća sa susjedom Brankom ne utekne, a kukavna mater i osmero braće, sve jedan drugom do uha, sami ne ostanu. A uto taman naiđu ona dva mala Roma i svih 200 000 ljudi što je do sada pristupilo peticiji Kineza pa iz kukavnih grla svi zajedno zavapimo:
Nesrećnik sam od malena
Pobježe mi ćaća sa susjedom
Susjed k’ tome nije žena
Joooj, Joooj
JooOoj
