On ih umjesto toga plaća Konzum bonovima. Zašto? Pa zato jer i malo dijete zna da novac kvari ljude. Biste li Vi željeli sutra vidjeti da Vam sir reže jedna pokvarena žena, umrljane crne duše? A svi zlotvori koji tvrde da se ovim ruše prava radnika i čovjeka neka se zapitaju ovo – a što da ih plaća novčanicama iz Monopolya? Što bi onda rekli? Eto vidite…
U početnoj fazi veze, dok smo se najbolja djevojka na svijetu i ja tek upoznavali i opipavali (sise) situaciju priznala mi je da je oduvijek sanjala da bude blagajnica u Konzuma ili ‘teta na blagajni’ kako je rekla. Preko lica mi se odmah raširio perverzan osmijeh ‘aha, mazohistica dakle’, pomislio sam.
Zaista, smatrao sam tada kako samo mazohist može željeti raditi pod takvim uvjetima. Pa kad se već ne voli štedjeti gdje li sam stavio onaj bič. Naravno bič nemam jer sam djevac i ne bavim se stočarstvom, a takovo razmišljanje o firmi Konzum bilo je samo plod moje mladosti i nezrelosti.
Danas sam stariji i pametniji i sada znam bolje. Dapače smatram da bi se Konzumu trebala dodijeliti nagrada ‘Ponos Hrvatske’. Razlozi su i više nego bjelodani, ali hajde ponavljanje je majka priroda pa da utvrdimo gradove.
Borba za ravnopravnost spolova
Šovinizam je u Hrvatskoj rasprostranjen gotovo kao Konzumove trgovine – naprosto je svugdje. Ipak on je nešto kao tabuu tema ili javna tajna, svi za njega znamo ali nitko nema hrabrosti da mu stane na rep. Zapravo nitko nije imao sve dok se prije par dana nije pojavio poslovođa iz Konzuma koji mu je odlučno rekao – Dosta!
Prilaz trgovini bio je zatrpan snijegom, ali on umjesto da nasjedne na zamku starog šovinizma i sam se ”muški” primi lopate te počisti snijeg rekao je sebi – Ne! Sjetio se godina mukotrpne borbe koje su žene provele u borbi za jednakost. Odabrao jezatim dvije zaista oduševljene i počašćene radnice te im rekao da se late lopata. Njihov trenutak je došao! Ipak nije se libio ni toga da mi pruži i pokoji očinski savjet dok su čistile nanose snijega poput ‘Ajmo Baro jače to malo daj zagrabi!’, i to samo jer nije želio da se nakon godina šovinističkog terora Bara i Marta osramote pri svojoj prvoj prilici da se dokažu ovom okrutnom muškom svijetu! O njihovoj radosti dovoljno govori podatak da je slučajni prolaznik posvjedoćio suzama radost i ponosa starije žene, dok se mlađa samo zadovoljno hihotala.
Borba protiv kapitalizma
Konzum i njegov dragi vođa i mecena Hrvatske gospodin TodoRich možda nisu figure za koje bi na prvu rekli da su simboli otpora kapitalu. Ali jesu! Gospodin TodoRich već godinama odolijeva nadasve primitivnom nagonu da u ruke svojih radnika stavi kapital to jest novac. On ih umjesto toga plaća Konzum bonovima. Zašto? Pa zato jer i malo dijete zna da novac kvari ljude. Biste li Vi željeli sutra vidjeti da Vam sir reže jedna pokvarena žena, umrljane crne duše? A svi zlotvori koji tvrde da se ovim ruše prava radnika i čovjeka neka se zapitaju ovo – a što da ih plaća novčanicama iz Monopolya? Što bi onda rekli? Eto vidite…
Briga za zdravlje djelatnika
Kako su njegovi radnici plaćeni većim djelom u Konzum bonovima sa kojima se ne može platiti struja i grijanje, Gospodin TodoRich se pobojao za njihovo zdravlje. Ali i tome je stao na kraj. Osnovni problem u svemu je zapravo HEP, koji bi prije ostavio radnike Konzuma da se smrznu nego primio bon od mlijeka za kilovat struje – gamad kapitalistička! Dakle TodoRich je jednostavno iz očinske brige zatražio da radnici što dulje ostanu u pogonima Konzuma gdje je toplo i sigurno. A imaju i hrane i bonova. Zaista čemu da uopće ikada izađu iz jednoga?!
Briga za osobe sa invaliditetom
Kad je u Hrvatskoj nekome u vladi sinula ideja da bi i osobe sa invaliditetom trebale imati jednaka prava na rad i Konzum bonove, ovaj plaću, niti taj njihov poziv nije ostao neuslišen. Navodno je u jednom Super Konzumu u kojem je već imao zaposlene tri radnice, jednu na kilometar kvadratni, odlučio uposliti osobu za zdravstvenim poteškoćama.
No kako ne bi bilo humano da jedna od radnica, kojih ima i previše, dobije otkaz zbog toga, dosjetio se kompromisa. Naredio je jednoj radnici, koja inače radi na sirevima i previše se ne kreće, da si amputira nogu – po vlastitiom izboru ili odstrani samo jedan bubreg jer za vrijeme radnog vremena ionako se ne smije ići na toaletu ( i tamo satima napudravati noseve!) pa joj i ne treba.
Pametnome dosta
Ako Vam do sada nisam dovoljno jasno argumentirao svoje stavove tada sa Vama nešto nije u redu. Svima je sada jasno da se prema Agrokoru i gospodinu TodoRichu sustavno i godinama vrši nepravda i da ih se zaobilazi pri djeljenju priznanja ‘Ponos Hrvatske’. Zato Vas sve pozivam da mi se pridružite u zahtijevu da se ova nepravda napokon i ispravi.
Uostalom jeste li ikada čuli ijednu radnicu ili radnika u Konzumu da se žale? Niste! A zašto – zato jer im je dobro i znaju što imaju! Da im je zaista loše, kako pojedini jugonostalgičari govore, žalili bi se i bilo bi im posve svejedno hoće li dobiti otkaz! Na kraju pored gospodina TodoRicha uvijek su svi ljudi tako veseli i sa širokim osmijehom na licu.
To je zbog dobrote koju On isijava iz sebe i koja grije druge ljude. Ne mislite valjda da su to samo uhljebi i ulizice koji se lažno smješkaju iz vlastitih niskih interesa?! Pa kakvi ste to bolesni umovi, da je to recimo ”istina” u kakvoj bi državi tada živjeli? Državi bez ponosa! Ali Hrvatska svoj ponos ima! Zove se Kozum i posvuda je oko nas.
