Lajk naš svakdašnji: Prevareni, gladni, silovani, donosim vam najvažniju stvar u povijesti vremena
I dok raja po ulicama Tuzle, Sarajeva, Mostara dobacuje kamenje onima najgorima među nama – političarima, ostatak planete posve nezainteresirano pristavlja kafu, sprema baklavu, dimani i gleda neka svoja posla. Dojma sam da se netko svojski potrudio, možda baš Tim i Mike, da štorija o bosanskoj revoluciji ne ode daleko od beskonačnih granica bosanskih kantona.
Screenshot YouTube
U zadnje vrijeme slabije pišem. Tako se i osjećam. Za sve krivim jedan grimastični izraz lica koji me prati posvuda, od prodavačica u Konzumu koje prazno bulje u mašinu dok mi režu K+Gaudu, preko studenata koji automatizmom izgovaraju pamflete o svojoj budućnosti, debelo sumnjajući u svaki zvuk kojim mene i sebe lažu pa do većine svojih suputnika, mahom posve slijepih putnika, koji stoički, omađijano i hladno govore kako je dobro – dok voda sve dublje prodire pod trule grede broda Balkana. Taj izraz, koji me redovito jutrom pogleda iz zrcala, mogu najbliže opisati kao gulaš zbunjenosti, u jezivi poluosmijeh loše mimikriranog beznađa, straha i tipično naškog mazohističkog uživanja spontanim truljenjem vlastitog vremena i vidima ga posvuda.
Ukrajinska revolucija u tri scene
Oči svijeta (širom zatvorene) uprte su u blockbuster ukrajinske revolucije s elementima akcije (hapšenje zločestog Janukoviča), horora (frizura Julije Timoščenko), trilera (trovanja Juščenka), ali ipak većinskim naglaskom na sapunicu. I dok se raja, s tim istim prokletim izrazom lica, dobacuje kamenjem po ulicama Kijeva, američki scenaristi užasno predvidljivih zapleta (nazovimo ih Tim i Mike) ovog su puta sami sebe nadmašili. Nekim sam se glupim dijelom sebe još nadao kako nova ukrajinska revolucija nije već viđena hladnoratska predstava sve dok nisam pogledao snimku dirljivog oslobođenja glavne zvijezde filma – Julie Timoščenko.
Scena prva: Oslobođena Julia se u invalidskim kolicima parkirala pred oduševljenu raju, a u zagrljaj joj je, dakako, dojurila uplakana ćera. Očekivao sam da od ćerine suze, koja joj ganutljivo padne na koljeno, oduzeta Julija automatski odbaci kolica ili da joj pak izrastu dvije nove noge (recimo da je američki scenarist ukrajinske revolucije isti onaj koji je pisao scenarij za Transformerse il’ X -mena).
Maleni propust scenarista po meni je i potpuni izostanak obiteljskog psa koji je od tuge za svojom vlasnicom nepomično ležao pred njenom slikom pa se, ponovo ju ugledavši, čudesno zaletio kroz razjarenu gomilu u zagrljaj prohodaloj (ili sa dvije nove noge) zvijezdi Juliji. Također ni jedan ‘hrabrosrčanski’ uzvik ” Freeedooom ” ne bi bio na odmet, pec, pec.
Scena druga: Zločesti ruski igrač Viktor Janukovič, grrr, nakon što je pojeo posljednju bebu u svom životu, kukavički je pokušao avionom napustiti Ukrajinu, ali je, vidi čuda, na aerodromu zaustavljen. Najvjerojatnije ga je, u zadnji čas, uhapsio sam Steven Seagal koji se tik prije polijetanja u avion uvukao vjerojatno kroz zahodsku šolju! To ujedno objašnjava živo čudo zašto niti jedna od naše tri televizije sinoć nije vrtjela film sa spomenutim herojem, oh Yeah!
Scena treća, backstage: Nakon uspješnog kraja ukrajinskih prosvjeda zadovoljni, masni scenaristi Tim i Mike s kapicama na omiljene ‘Yankeese’ uguženi u redateljske fotelje napokon su odahnuli. U glas su nakon posljednje scene izgovorili ‘Cut and over’ i pohitali jedan drugome u naručje, dok su im se masni stomaci sudarali i onemogućavali da se prepuste zagrljaju.
‘Time sada te vodim na pivu i hot dog, ja ovog puta častim čovječe! – rekao je Mike. Stari, bilo je zadovoljstvo surađivati s tobom. – odgovorio mu je Tim i nazdravio riječima: Pa do sljedećeg rata Mike! Do sljedećeg rata Time, živio stari!” – Aaaand Cut!
Bosanska revolucija zbog Manuela Pellgerinija
Isti taj šugavi izraz lica koji guši moje prste godinama je grčio lica svih naroda Bosne i Hercegovine, države u kojoj zaista vlada blagostanje održano u misli: Kako na nebu tako i na zemlji. Jer baš kao što nad bosanskim nebom stoluje simpozij Bogova, tako i na zemlji (veoma loše) živi spektar naroda. I dok raja po ulicama Tuzle, Sarajeva, Mostara dobacuje kamenje onima najgorima među nama – političarima, ostatak planete posve nezainteresirano pristavlja kafu, sprema baklavu, divani i gleda neka svoja posla.
Dojma sam da se netko svojski potrudio, možda baš Tim i Mike, da štorija o bosanskoj revoluciji ne ode daleko od beskonačnih granica bosanskih kantona. A kad se koji videozapis i prošverca dobro utabanim putevima Malbora, neđe preko Neuma, hitro ga se dezinficira pojašnjenjima o politički uzrokovanoj krizi, tajnim planovima postavljenih narodnih vođa i slično.
Svakakve sam pizdarije o bosanskoj revoluciji do sada čuo, ali veoma rijetko da je netko odgovoran jasno izustio kako danas 2014. u srcu Europe jedan narod prosvjeduje, ratuje i pogiba jer je prosto gladan kruha, hljeba ili hleba – kako god ga spektar naroda, pod nebom Bogova, nazivao.
Moram priznati kako me stoga posve začudilo što Tim i Mike nisu zamijetili očitu slučajnost da su prosvjedi u Bosni počeli točno dva dana nakon što je Manuel Pellegrini u utakmici FA Cupa protiv Chelsea iz igre povukao bosanskog dijamanta Edina Džeku! Šteta je to prava jer gotovo svaki Hrvat zna koliki je ponos Bosne za svog Edina. Eh, da su se toga dosjetili nema šanse da bi itko posumnjao kako je pravi razlog bune bijeda, koja ni kod nas nije puno manja.
Ovako je posve moguće da se, po uzoru na prve susjede, cenzura ubrzo pozabavi prosvjedima po ulicama Zagreba, Splita, Rijeke – dok ostatak planete posve nezainteresirano bude ispijao pivu, pekao ribu, motao škiju i gledao neka svoja posla. Do tada se Tim i Mike valjda opamete pa možebitni hrvatski prosvjed u slovenskim medijima bude popraćen naslovima u koje nitko živ neće posumnjati: Izmjena Marija Mandžukića u kup utakmici Bayerna i Wolfsburga uzrokovala val prosvjeda u Zagrebu, Splitu i Rijeci.
Don jebac iz Bibinja
Taj poznati izraz lica po svijetu nose i mnogobrojne žrtve najvećeg bibinjskog jebca don Nedjeljka Ivanova ( Ne – djelko, koje prigodno ime za ovakvog zločka). Ovih dana je crkva (iznimno okrutno) osudila prvog domaćeg pedofila iz svojih redova, čekalo se valjda da se stari pastuh dobro iživi, napastuje stotinu dječaka, kolega svećenika, kad nije bilo druge dobre su mu bile i časne sestre, a navodno je i župni pas bježao od njega – pa da se konačno nešto poduzme. Ali hajde, šta jest, jest zloćko je bar propisno kažnjen!
Teško je slatkom i dobro odgojenom momčiću kakav jesam preko usana i ispustiti ime ove zgrožavajuće kazne! Da, braćo moja, za godine sustavnog seksualnog zlostavljanja prozvane postave, don Nedeljko kažnjen je, ne ne mogu to ni promisliti – teškim i surovim postom! Možda će sada netko zaključiti kako ova kazna uopće nije primjerena, pa čak i pomisliti kako bi post eventualno bio primjerena kazna da se don Nedjeljka uhvatilo kako se objesno prežderava mažući nutellu na hostije, ali koga uopće briga za mišljenja takvih srbočetnika.
Iz svega zaključujem kako bi žrtve don jebca trebalo smjesta dobro nažderati visoko kaloričnom hranom! Jer ako ovaj prokuhanom rižom i čašom vode može okajati silovanja, e onda bi njegove žrtve obrnutom logikom od masne spize imale mahinalno na sve zaboraviti, jel tako Padre? Nebesima zahvaljujem da don jebac nije nikoga ubio jer ne mogu ni zamisliti kakvu bi mu tada kaznu firma propisala, možda bi čak otišli toliko daleko da mu serviraju koljenicu bez graha ili pečene orade bez kapi maslinova ulja – užas!
Pouzdano vjerujem da ga se godinama puštalo da momački živi ne bili mu se na taj način zapravo priskrbio život vječni. Jer ako ćemo ‘onaj’ prvi put pamtiti zauvijek, e onda je don jebac sebi svakako priskrbio mjesto u vječnosti. Barem u vječnosti teških sjećanja i uništenih života stotine dječaka, kolega svećenika, kad nije bilo druge časnih sestara i jednog župnoga psa koji se u međuvremenu bacio pod auto.
Najvažnija stvar u povijesti vremena
Da, braćo moja, u zadnje vrijeme ne osjećam se dobro. Odvratni izraz lica prati me posvuda, od izigranih pijuna u tuđoj partiji šaha, preko lica gladnih i obespravljenih ljudi, pa do svih onih koji su izdani zato jer su naivno vjerovali u veću dobrotu. I možda bi dopustio da me ovo stoljeće ratova, gladi i izdaje potpuno slomi da baš neki dan, posve slučajno, nisam naletio na njega! Odjednom se grčevita grimasa na mom licu, samo tako, raširila u iskreni osmijeh, a teška stoljeća besmisla ponovo su dobila smisao.
Dame i gospodo, prevareni, gladni, zlostavljani ostavite sada na tren svoje revolucije – ionako smo samo marionete, ostavite glad – doći će ona opet i napustite gorčinu izdaje jer jebena smo mi sorta. S ponosom Vam donosim čovjeka kojeg odgovorno smatram najbitnijom stvari u povijesti jer on vam, bez obzira na sve, i dalje može dati razloga za smijeh:
