Prije svega izražavam duboku sućut obitelji i prijateljima preminulog petnaestogodišnjaka, detalje tragedije smatram nedostojnima uspomene pa ih nemam prava spominjati. Ipak izražavam nadu da će njegova sudbina poslati jasnu poruku mladima o štetnosti pušenja i potaknuti, bar neke, da o tome revidiraju svoje stavove.
Za potrebe istine dopustite mi da kažem kako je sva tuga i bol koja je za njim ostala, bez ikakve sumnje, uzrokovana nepodnošljivom dostupnošću otrova za pušenje u našoj domovini. Dapače za sve prerane smrti i svu svakodnevnu tugu i bol mojih zemljaka kriva je također jedino i isključivo ta prevelika dostupnost otrova za pušenje. Dostupnost zbog koje se može kazati da smo samim rođenjem u Hrvatskoj već popušili.
Štoviše na nekoj slikovitoj karti svijeta na kojoj bi Švicarska, iz svojih razloga, bila prikazana kao država banka, Slovenija kao kazališna predstava u kojoj čitav narod igra Austrijance, Hrvatska bi bila zadimljena krčma u kojoj plućni bolesnici iznimno pasionirano pale jedan cigar za drugim, Hrvatska bi, na karti svijeta, bila pušiona – a pušenje, vidimo, ubija.
Primjeri štetnosti pušenja
Primjera štetnosti pušenja u Hrvatskoj je, manje više, oko 4,5 milijuna. Ta vražja dostupnost je tolika da je samo pitanje dana kada ćemo i koliko brzo i bolno popušiti. Moj drug D. tako je recimo oduvijek sanjao o neovisnosti i svom novcu. Imao je čak i dobre i dalekovidne planove kako ostvariti snove. Ukratko u ostvarivanju snova popušio je dobre namjere bankara i državne potpore. Popušio je kuću, Sinčića ispred kuće, obitelj, posao, snove. U nekoj drugoj državi, drugoj stvarnosti, sve je moglo, možda i moralo biti bolje, ali pušiona.
J.
Moja nekada prelijepa znanica J., žena koja se rodila najljepša na svijetu i napredovala svakim danom, popušila je psihijatriju. Prvo je povjerovala u sliku žene koje svakodnevno odašilju naše erotske, ovaj estradne zvijezde. One koje su opet u svom djelu pušione popušile vjerojatno svima zainteresiranima. Vizija života s plavog ekrana dovela ju je u ruke modnoj agenciji K. koja ju je proslijedila u ruke nekolicini sredovječnih poduzetnika. Prije nego je završila na psihijatriji popušila je redom AIDS, kožu i prednje zube. Možda bi negdje sa najljepšom curom na svijetu bilo drugačije, ali Hrvatska.
I i F
I. je nakon završenog faksa popušila priliku za posao iako je bila daleko najbolji kandidat. Štoviše bila je jedini kandidat no par dana nakon kraja natječaja pojavio se odnekuda životopis sina lokalnog političkog guzoljupca. Danas opslužuje hm, redovne goste u jednoj splitskoj birtiji za siću. Jedan od baš ono stalnih gostiju je F.- momak koji je u ratu popušio unutarnji mir i povjerovao u priču o lagodnom životu penzionera u tridesetima. U nekoj drugoj stvarnosti posao se može dobiti po redu stvari, tamo gdje se mlade ratne veterane nastoji integrirati u društvo umjesto u smrdljive birtije, ali ono…
R i H
Moji prijatelji, redom sva slova abecede, popušili i još uvijek puše rat, priče o boljem životu, politička obećanja lopova. Još smo se putem i posvadili čiji kiki je veći, Tomin ili Zokin, Franjin ili Josipov. I naš Đ. iz šatora je vjerojatno popušio nečije laži, mi smo pak popušili njegove namjere.
Za potrebe istine dopustite mi da kažem kako su danas otrovni osvježivaći zraka klincima jednako dostupni kao nacionalizmi, primitivizmi, seksizmi, korupcionizmi i ostali otrovi za pušenje svima ostalima.
Ta je dostupnost tolika da je činjenica kako smo samim rođenjem ovdje osuđeni na neku vrstu pušenja, svi smo zapravo isti, razlika je jedino u onom što na kraju popušimo.
Nadam se ipak da će tragična sudbina petnaestogodišnjaka ponukati mlade da, bar neki, revidiraju svoje stavove o pušenju. Jednako tako se nadam da će nas naše tragične sudbine ponukati da revidiramo svoje stavove o Hrvatskoj.
– Jer pušenje, vidimo, ubija.
Počivao u miru mladiću.
