Lajk naš svakdašnji: Sigurnost, povjerenje i muzička
Naši policajci su možda svakakvi, ali korumpirani brate svakako nisu. Ima ih što im glave liče na kumpire dodouše, ali to nije to. Ipak kako su dobro odgajani ukoliko ih ponudiš sa sto kuna da ti progledaju kroz prste što si se slučajno zajebao pa si iz Neuma uveo tristo tona mesa više, uzet će novce, jer nikako nije pristojno odbiti kad te se lijepo nudi.
Da je naša država osoba za nju bi se pričalo da je malo ‘onako’, na svoju ruku – šašava. Nosila bi zimsku bundu po najgoroj vrućini, a zimi bi paradirala u tangicama. Tako je kod nas na vlasti socijalna vlada koja poreze narodu nameće abecednim redom (sad su na slovu z, – diži porez na zabatke, pa će na Zadrane…), našoj je, pak, policiji službeni moto ‘Sigurnost i povjerenje ‘.
Ta parola osim što zvuči kao reklama za stambeni kredit zvuči i kao zajebancija. Isto kao što malo tko živ može shvatiti zašto su japanski kamikaze, piloti samoubojice, nosili kacige za vrijeme svojih samoubilačkih misija, još je manje onih koji mogu dokučiti zašto su se naši policajci namjerili odabrati baš tu očitu zajebanciju za svoj službeni moto. Kad su se već išli šaliti mogli su metnuti i ‘Besplatni zagrljaji’ ili ‘Prodajemo domaće uje’.
No takva smo mi zemlja – zajebantska, ne možeš nas nikako uzeti za ozbiljno. Ne bi me začudilo da na konačnom potpisivanju onog dokumenta za pristup Europskoj uniji naši upotrijebe nevidljivu tintu, čisto iz zajebancije, ili da dan prije jave kako smo se predomislili. Eto da u kojem slučaju nismo ovakva zajebancija naša policija morala bi koristiti neki drugi službeni logo, recimo:
‘Pristojnosti prije svega’
Naši policajci su možda svakakvi, ali korumpirani brate svakako nisu. Ima ih što im glave liče na kumpire dodouše, ali to nije to. Ipak kako su dobro odgajani ukoliko ih ponudiš sa sto kuna da ti progledaju kroz prste što si se slučajno zajebao pa si iz Neuma uveo tristo tona mesa više, uzet će novce, jer nikako nije pristojno odbiti kad te se lijepo nudi.
Ako su ti baš dragi pa im lijepo ponudiš, štatijaznam, par tisuća kuna možeš komotno i pregazit pješaka par puta na zebri, za veće cifre dobiješ jednog pješaka bonus. Uzet će novce i upozorit te da se zavežeš, da se ne ozlijediš ako te koji pješak na zebri pokupi – u autu.
Osobni stilisti i potpomagači ceha frizera
Ima par godina da se na Korčuli jedan lokalni šerif namjerio mene privoditi na ispitivanja svako deset minuta. Ne znam da li mu je to bio neki hobi, uglavnom kada za radnog vremena ne bi imao drugog posla, uputio bi se mene privesti na obavijesni razgovor. Uostalom čime se zimi u tako malim sredinama policija uopće bavi?
Znam da oni primaju plaću jer riskiraju svoj život za nas i tako to, ali tamo im je život bio ugrožen jedino ako bi se zagrcnuli komadom kruha u fast foodu. Te me godine dakle toliko puta pretresao i legitimirao da je moja osobna iskaznica vremenski više bila kod njega nego kod mene. Obavili smo toliko obavijesnih razgovora da sam ga počeo obavještavati i što sam doručkovao, kakva mi je bila utakmica, znao me zvati u gluho doba noći i pitati dali i meni šteka TV signal i tako…
Kasnije mi je jedan prijatelj, koji je dobar s tim šerifom, kazao da je razlog mom nonstopnom pretraživanju taj što nosim dugu kosu i što se ‘čudno’ odijevam – k’o roker narkomanski. Odmah sam se ošišao i zapalio majicu na Che Guevaru, gitaru bacio u smeće i skinuo diskografiju Magazina. Nakon toga me više nikada nije priveo jer, Bože moj, zna se da ako imaš kratku kosu mora da si ljudina, k’o Sanader, je li.
Pomažemo majku prirodu
Sjećam se scene kada je inspektor iz glavnog grada došao u kontrolu maloj otočnoj policijskoj postaji. A taman taj dan je na obavijesni razgovor imao biti priveden neki zajebani kriminalac, koji se međutim nije pojavio, imao je neku krizmu taj dan čovjek jebiga – bio kum.
Službenik je zabunom, očekujući gangstera, ispitao inspektora i to takvim metodama da mu je zagrebački inspektor na kraju priznao i da je svodnik maloljetnica i da švercer ljudima pa i da sluša Led Zeppeline. Mnogo onih koji su privedeni na ispitivanje slično tako sve priznaju, oćeš nećeš, a nekima to ispitivanje bude i posljednja stvar na ovome svijetu. Kako se zaredalo slučajeva da nakon ispitivanja sumnjivci odu ‘Bogu u naručaj’, odlučila je službena hrvatska zajebantska struka uvrstiti ‘smrt od ispitivanja’ kao prirodan način smrti.
Ukoliko kod nas umreš od starosti, gladi ili od ispitivanja to ti se sve vodi kao prirodna smrt. Evo nema neki dan je jedan osamnaestogodišnji mladić isto tako ‘prirodno’ preminuo.
Drago nam se spremiti
Još jedan službeni moto koji bi dobro odgovarao našim plavim anđelima je: ‘Drago nam se spremiti’. Malo je ljudi koji i u odrasoj dobi zadrže tu djetinju nevinost kao naši policajci. Nema ljudi na svijetu kojima se draže igrati skrivača – po cesti od njih. Gotovo nema crkvice uz cestu, stabla, šumarka iza kojeg se već nisu skrili sa svojim autićem i vrebali na one istinske kriminalce, ljude koji prekorače brzinu, ili ne upale svijetla po danu! ( Zašto se preko dana moraju paliti svijetla? Pa zato jer je to jedna dobra zajebancija i jer su tokom dana uvjeti vidljivosti smanjeni na nekih deset kilometara.
Ne bi me začudilo da počnu globiti vozače zbog upaljenih svjetla noću).
Čitajući ovo mogli bi pomisliti da se u državi u kojoj ima više kriminala nego političkih opcija, naši policijski službenici bave samo naplaćivanjem globa i carinjenjem naroda. Ukoliko biste tako nešto pomislili – imali bi pravo.
Zajebancija
Da nismo takva zajebancija, da nam kriminalci ne igraju uloge poštenih ljudi, a pošteni ljudi otužnih budaletina, da su u Hrvatskoj stvari na svom mjestu naša policija bi nosila neki od iznad ponuđenih mota. Zasigurno da u stvarnosti u kojoj bi im i Steven Seagal sve priznao nakon dva sata ispitivanja, u kojoj jednu plaću primaju da ne rade ništa, a drugu da im ništa niti ne padne na pamet, u stvarnosti u kojoj te legitimiraju ako ti se cipele i frak ne slažu bojom i u kojoj klinac nakon ispitivanja premine od majke prirode ‘Sigurnost i povjerenje’ nije posve prikladan moto.
Ali kako se mi svi samo zajebavamo i kako u takvoj stvarnosti ne živimo, dakako da je Sigurnost i povjerenje izvrsno rješenje. Možda će se po ulasku u Europsku uniju to sve promijeniti i dovesti redu, to jest ako naši zajebanti taj pristupni papir ne potpišu nevidljivom tintom. Što je sudeći po službenom policijskom motu itekako moguće.
