Lajk naš svakdašnji: Smiju li roditelji sprječavati obrazovanje djece
Podržavao je Meho svog sina da mali uči tu školu, jedino ga nije baš podržavao da postane centarfor lokalnog nogometnog kluba. Znao je da mali nikada neće biti veliki nogometaš jer je u toj Švedskoj jedini nogometaš koji valja ionako iz njegova kraja.
Danas službeno ulazim u knjigu rekorda onoga tipa Ginisa, kao komentator koji je najviše komentara na svijetu započeo rečenicom: ”Ima u mom selu jedan…” Oni koji revnije prate moje kolumne, njih dvoje, pomislili bi da je to moje selo dođe k’o San Francisco. Dakle, ima u mom selu jedan čovjek Meho se zove. Meho je po zanimanju bivši Dr.f.r. a danas se prekvalificirao u o.f.r –a. ( Drug fizički radnik – obični fizički radnik).
Mehina ljubav
Radio je Meho devedetih s gazdom jednu kuću, prvi red uz more, nekim Njemcima. Iako su ti Njemci zapravo bili Šveđani, ali Meho nije čovjek od škole, knjige, njemu je to sve isto. Države je raspoznavao po nogometnim reprezentativcima, i da nije svjetskog prvenstva u nogometu nikada ne bi bio ni čuo za pola država svijeta. Kada je kuća dovršena došle gazde na gotovo i sa sobom doveli prekrasnu 20-godišnju kćer Miriam. Nije ju Meho ni vidio još, a već mu je piva ispala iz ruke, sav se zacrvenio i…
To je početak jedne od najčudnijih ljubavnih priča koje je moje selo ikada ispričalo. Ima nešto suludog u tim nordijskim ženama da ostave sve beneficije svog sistema i postanu gospođe ”Dr.f.r- ovcima ” iz moga i još mnogih sela. Rodila se među njima ljubav, no došlo je vrijeme i rastanka. Miriam se morala vratiti u državu s jako lošom nogometnom reprezentacijom, a Meho je, ne očekujući previše od sreće u životu, pognuo glavu i zasuzio onu jednu mušku suzu koju naša Seve nikada nije vidjela.
No eto nije se još ni beton na gornjem katu osušio, kada se pred kuću parkirao neki kombi. Iz njega, s više kofera nego je čitava Mehina rodbina imala kada su bježali od rata, izašla njegova Miriam. Ispala je tada drugi put Mehu piva iz ruku i tako nekako, ironično/romantično krstila njihov novi dom.
Švecka d.o.o.
Zaposlila se Miriam kao prevoditeljica, Meho nastavio raditi sa gazdom, ubrzo dobili i sina, malog Frederika – Hamdu. Nisu se mogli dogovoriti kako će se dijete zvati pa su to riješili kompromisno, nek nosi ime i Mehinog i Miriaminog oca. To je manje više jedina stvar oko koje se nisu mogli dogovoriti, sve ostalo se znalo kako ide.
Meho je sina učio sve što je on znao, a znao je sve s rukama, a Miriam je bila zadužena da mali izuči škole i ne bude tukac k’o otac. Do dvadesete je mali Frederik Hamdo postao najbolji graditelj u selu. Dok bi otac dogovarao posao, mali je već na papiru točno uračunao te kutove, težišta i sve te matematike za gradnju kuće. Kuće koje su njih dvojica radili bile su najčvršće u selu. Ubrzo se dobro ime i proširilo pa su i svoju firmu osnovali: ” Švecka d.o.o ” .
Da nije bilo sloge
Sloga kuću gradi, i Švedcka d.o.o također. Sad zamislite da Meho nije bio tako razumne i dobre naravi nego da je udario šakom o stol i rekao: ”Neće moj mali izučavati škole koje ni ja nemam, pa što mi fali. Nećeš ga ti ženo učiti po svoju! Pobrinuti ću se da dobiješ otkaz i da se više nikada ne zaposliš u školi!”
Pardon, malo sam se zanio, ovaj drugi dio Mehine možebitne teze zapravo je citat jednog oca koji je ovih dana napao učiteljicu jer njegovom djetetu predaje, po programu predviđeni, zdravstveni odgoj.
Roditelji kao ministri obrazovanja
Opizdio je taj otac šakom o stol i naredio učiteljici da njegovom djetetu upiše neopravdane sate, da ga ne podučava nečemu sa čime se on osobno ne slaže. A kada je učiteljica odbila pustiti dijete sa nastave, sjetio se da ima neke rodjake u vladi ili već, i da će joj srediti takav otkaz nakon kojeg se više neće nikada nigdje zaposliti! Imamo i mi u selu jednog momka koji, jadan, misli da je predsjednik Amerike. Čini mi se da je slična epidemija shizofrenije zavladala među mnogim roditeljima, koji su uvjereni da su ministri obrazovanja te da će dijeliti otkaze učiteljima koji se ne drže njihovog nastavnog plana.
Mehin mali, student građevine
Meho nije, kako sam već naveo, čovjek od knjige. Već u drugom osnovne mali Fredi je bio bolji matematičar od staroga. Ne pretjerujem kada kažem da naš Meho matematiku izučava onako više biološki, to jest po prstima ruke. Toliko ju je otprilike i savladao, ono što se sa prstima ruke savladati može. Zna on nešto i više matematika kad skine cipele pa poveća snagu svog računala za još deset prstiju. Nije on kriv uostalom što ima samo deset prstiju na ruci, da ima više znao bi više i te matematike.
Slično je Mehi i s ostalim predmetima jer on je, zbog siromaštva, završio samo prvi razred osnovne škole i tada negdje počeo raditi bauštelu. No nikada zbog toga nije svom sinu priječio da se mali obrazuje i postane, evo danas, student građevine. A na tom fakultetu tako puno brojeva za samo deset prstiju.
Neočekivan rasplet, majke mi
Podržavao je Meho svog sina da mali ući tu školu, jedino ga nije baš podržavao da postane centarfor lokalnog nogometnog kluba. Znao je da mali nikada neće biti veliki nogometaš jer je u toj Švedskoj jedini nogometaš koji valja ionako iz njegova kraja.
Pitam vas, ponesene ovom ljubavnom pričom iz mog sela, smatrate li da roditelji imaju i koliko je njihovo pravo da odlučuju o obrazovanju svoje djece? Imaju li pravo uskratiti djetetu mogućnost stjecanja znanja, čak i ako se oni sa tim znanjem ne slažu?Ako Meho zna brojati do deset, ne smije malom Frediju Hamdi zabraniti da upozna svaki broj kojega su do sada izmislili. Ako je taj otac, ministar obrazovanja, nastao bezgriješnim putem, a njegova pak žena od rebra Adamova smije li zbog toga djetetu zabraniti da ući o drugim načinima postanka, poput bezbožne maternične oplodnje, ili pak komunističke diobe stanica u svijetu algi? Kada roditelji u želji da zaštite svoju djecu prelaze granicu razuma?
Kada postaje potrebno zaštiti djecu od samih roditelja?
Meho je pomogao svom sinu da stekne mnoga znanja koja on nema, niti ima pojma o njima. Danas im zaista dobro ide. Jedino što Meho kada pogađa poslove malo zajebe računicu pa pogodi prejeftinu cijenu. Ali to je zato jer Meho ne zna baš dobro sa brojkama. Sreća eto pa mu je sin vrstan matematičar, a ne tukac k’o stari, ako se razmumijemo.
