Prvo nema nikakve razlike između zelenog i žutog svijetla. Ionako samo pederi razlikuju te dvije iste boje, nama je to sve zeleno i opet zeleno. Crveno se isto ne mora uzimat doslovno. Recimo ako je crveno na zebri i preko nje se nađu baš tad šetat neki zgubidani, to dođe isto kao zeleno i ono drugo zeleno.
Jedan bitan čimbenik splitskog gradskog folklora je sitni kriminal. Splitski sitni kriminal posebna je vrsta radnji za koju bi se moglo reći da nije legalna, ponekad nije čak ni ilegalna, ali je konstantno glupa. Karakteristična je za ovaj dio svijeta i mislim da još nigdje ništa slično nije zabilježeno.Znate one filmove kada pristojni dečko iz susjedstva, na kojeg nitko nikada ne bi posumnjao, i stari iskusni lav mjesecima planiraju pljačku nekakve banke?
Pa se spretno uvuku u objekt i ukradu dijamant vrijedan za popizdit, a to nitko to ni ne primijeti jedno dva mjeseca? E pa splitski sitni kriminalci su slični tim fiktivnim likovima. Osim što svoje pohode u pravilu ne planiraju duže od sedam minuta, uvijek ih uhvate i još ništa nikad nisu ukrali. Toliko su loši u kriminalu da su iz ilegale nehotice prešli u legalu.
O lopinama
I dok su u Zagrebu Anonmyusi ”sejvali” level komjuterske igrice i otišli ”sejvati” državu kako su i obećali, u Splitu se odvijala neviđena policijska potjera. Uzgred rečeno čestitam anonymusima na njihovoj maškaranoj paradi, neka ovom narodu veselja, što ne bi karneval imali dva puta za redom u tri dana? Neviđena potjera u Splitu je neviđena iz više razloga.
Poglavito jer splitske sitne kriminalce načelno i nije potrebno potjerivati. Majkemi, jedan dečko je jednom uhvaćen nakon pljačke pologa iz dotičnog kafića jer se potpisao na zidu. Drugi je jednom skočio kroz onaj krovni nagibni prozor u kafić, mrknijo polog i shvatio da više ne može van te sačekao policiju. Poznat mi je i slučaj kada je jedan kriminalac orobio trafiku i potom se dao u bijeg – skriven pod maskom. Kada je shvatio da je zrak čist skinuo je masku – ispred kamere naravno. Isti je tu istu trafiku prethodno opljačkao već jedno sedam puta.
Namirio se rođo vazda na istu, ima u Splitu trafika svako osam metara ali njemu je ova bila draga i gotovo. Moram svakako spomenuti i priču kada su opasni gangsteri iz jednog kvarta nabavili pravi pravcati pištoj sa sanžemom metaka! Odmah su išli na vježbu gađanja i kad su ispucali taj sanžem više metaka nije bilo. Nisu znali kako i gdje nabaviti nove pa su odmah sutra u pljačku išli s praznim pištoljem.
Jedan je kriminalac nažalost tada teže ozlijeđen nakon što ga je kolega pogodio pištoljem u glavu. Kad je shvatio da nema metaka gađao je zaštitara pištoljem, ali ga je naravno promašio i onesvijestio svog druga u zločinu. Mnogi splitske policajce prozivaju za nerad i pasivnost, ali šta su oni tu jadni krivi? Privest sitne kriminalce je jednako zahtijevno kao privest dojenčad.
Prometna pravila
E što se tiče filmske potjere iz Splita od neki dan trebalo bi prvo odrediti žanr filma. S tim da varira od znanstvene fantastike do komedije tipa ”Glup gluplji”. Dakle dva momka koji su prevozili, kako neslužbeno doznajem tri kilograma marihunane, jurili su centrom grada neprilagođenom brzinom! Sad mora vam biti jasno da je ovo Split i da mi prometne znakove ne uzimamo zdravo za gotovo.
Oni više dođu kao neke načelne smjernice od kojih je dopušteno odstupanje. Znači kad je ograničenje 50 km/h, to mi računamo kao pedeset načelno. Ne treba bit sitničav, sve do 150t km /h je tu negdje – 100 km/h gore dole. Zebru doživljavamo kao lijepu dekoracije monotone sive ceste. Koja ne služi nikakvoj svrsi osim što budaletine koje idu na noge baš tu nađu da se šeću. Svijetla na semforu doživljavaju se također okvirno i daltonistički.
Prvo nema nikakve razlike između zelenog i žutog svijetla. Ionako samo pederi razlikuju te dvije iste boje, nama je to sve zeleno i opet zeleno. Crveno se isto ne mora uzimat doslovno. Recimo ako je crveno na zebri i preko nje se nađu baš tad šetat neki zgubidani, to dođe isto kao zeleno i ono drugo zeleno. Ako je pak crveno, a bočno nam se približava nekakovo auto, e to ovisi o kojoj je marki auta riječ i čiji je auto jači. Stat ćeš kad te bočno može zviznut neki ”merđo”, ali šta’š jadnemu fiću stajat, dok on dođe do tebe ti već u Solinu, brate.
Neviđena potjera
Dakle kada se kaže da se automobil daruvarskih registracija centrom grada kretao neprilagođenom brzinom, mora da je vozio bar jedno 270 km/h. Opet to je također znakovito za umove splitskih sitnih kriminalaca jer da su recimo vozili primjerenom brzinom u centru grada, od kojih 100 km/ h, nitko ih ne bi ni primjetio. I ajde sve to još nekako, mlado ludo, da nisu imali baš tri kile marihuane u automobilu sa sobom. Nije isključena mogućnost da su zaboravili na teret koji prenose. Znači logika je nalagala da idu sporo i neupečatljivo, lagano pusti cajku ili Severinu na najjače, ruka kroz prozor i kojih sto km/h i niđe problema. Ipak navukli su policiju sebi za vrat, stisli ono jadno auto koliko ide i onda im se dogodilo nešto što se prosječnom čovjeku dogodi valjda jednom u životu.
Pukla im je guma. ” A đe me nađe rođo baš sada” ?! Još su i uspijeli preći preko crvenog svijetla i lakše ozlijediti neku ženu koja se šetala po toj dekorativnoj traci bez utvrđene funkcije. Tada su iz nekih svemirskih razloga stali, izašli iz automobila i počeli trčati po cesti kao muhe bez glave. Jedino gluplje što se moglo dogoditi je da su pozvali policijote na ” pik pauzu ” dok promjene gumu i zamolili ih da im posude dizalicu. Zapravo to me i začudilo.
Krim smilje i bosilje
Crne kronike prepune su splitskih sitnih kriminalaca. No onaj kriminal koji nije puko folkorno obilježje grada, koji jest stvaran i opasan, jednostavno nije toliko zanimljiv. Jebeš ti prodaje i preprodaje škvera, jebeš otpuštanje radnika i najavljenu proizvodnju ”tračnica” u splitskim brodogradilištima, nikako se to ne može mjeriti s pustolovinama najglupljih svjetskih kriminalaca.Zapravo bi bilo donekle i poželjno da ovi splitski sitni kriminalci dođu na odgovorne gradske funkcije i zamjene ljude koji tamo trenutno sjede.
Kad bi se trebala podignuti ruku za kardinalni proračun koji vodi grad ka bankrotu, ovi bi bili previše naduvani da podignu ruku. ” Brate Spojleru ja san danas protiv svega.” Isti ni uz najbolju volju ne bi uspjeli dovest škverove do razina rugla i tereta grada i države. Škverove koji mogu hranit ovaj čitav dio Europe. Da oni pokušaju organizirati izgradnju i prodaju brodova pod nepovoljnim uvjetima i onda oprati novce koje država šalje da sanira štetu neisplativog poslovanja, vjerojatno bi se dogodilo sasvim suprotno. Škver bi nakon dugo vremena poslovao u plusu. Da krenu na sastanak za prodaju škverova samoborskom Divu koji planira otpustiti trećinu radnika i proizvodit tračnice u brodogradilištima, vjerojatno bi im negdje pukla guma i ne bi se na kraju ni pojavili.
Kriminal u ovom gradu postoji, on nije sitan, a što se tog znamenitog sitnog splitskog kriminala tiče jedino kriminalno u njemu je glupost. Kolike bi samo trafike, trgovine i skladišta bili opljačkali da ih nisu pljačkali s komadom balvana, prijetili pištoljima na vodu ( i onda se prehladili) i da im jadnima uvijek negdje ne pukne ta prokleta guma.
