Lajk naš svakdašnji: Studiranje, svinjetina, korupcija i debljanje
Kamione sa sirevima, skupim salamama i wc papirom sa četiri sloja dostave sebi pred kuće, a onaj kamion koji vozi šofer s gas maskom ( zbog opasnih plinova ) usmjere ka menzama! Potom sjednu na piće, popiju onaj sokić od višnje kojeg nikada u menzi nema i dogovore se što će sutra spremiti dragim studentima za objed. ”A mogli bi svinjetinu, ionako je nismo imali odavno!”
”Splitske menze su mjesto na kojem u bilo koje doba dana možete pojesti raznovrstan i hranjiv obrok – dokle god je od SVINJETINE!”
Iako sam mlado muško imam veliko razumijevanje za trudnice. Od kada sam napustio majčin dom i krenuo na studije u veliki grad i sam se osjećam kao jedna. Kako vrijeme dalje odmiče moj trbuh je sve veći i veći. I naravno za sve je kriva korupcija.
Čad, Niger, Zanzibar, Etiopija, Sudan samo su neke od moćnih država, svjetskih lidera, koje po svemu kaskaju za Hrvatskom. Time se pobijaju tvrdnje brojnih crnih proroka kako smo postali pomalo nazadna sredina u kojoj cvijeta samo korupcija. Pored korupcije u Hrvatskoj cvijeta i predivna perunika koja je i zaštićena kao endemska biljka! Ali ipak, uvjerio sam se na svom stomaku da korupcija u Hrvatskoj, nažalost, itekako postoji. Postoji i to na svim razinama društva pa čak i studentskoj! A pogotovo u splitskim menzama.
Bagri što je ide
Znam da su studenti ološ društva, gotovo kao i penzioneri i nezaposleni, i da se shodno tome imaju i hraniti. Ne krivim ja sada automehaničare, limare, škverske varioce i ostale gastro stručnjake zaposlene u menzama. Svjestan sam da je malo kome više stalo do studenata od bivših robijaša koji tamo rade. Znam da bi svi oni bili presretni kada bi nam svaki dan pripremali zdrave, ukusne i hranjive obroke no umjesto toga svaki dan pripreme – svinjetinu! Jebo joj ja majku svinjeću!
Miris svinjetine uvukao se duboko u zidove menze tako da već iza ugla osjetiš da joj se približavaš, što je doduše pomoglo splitskim studentima s vidnim problemima ( tako da znaju kad da se okrenu i odu na fast food ). Miris svinjetine uvukao se i u sve one jadne studente koji si ne mogu priuštiti pošteni obrok u fast foodu – kao ja ( a iz toga razloga se debljam ). Imamo tako kolače od svinjetine, sokiće i vodu od svinjetine i zelenu salatu od – svinjetine! U bilo koje doba dana u našim menzama možete pojesti raznovrstan i hranjiv obrok – dokle god je od svinjetine!
Fast foodizam
Da kojim slučajem u Splitu ima studenata muslimanske vjeroispovijesti ili bi se preobratili ili umrli od gladi. No ja sam se preobratio i tako svaki dan krenem do menze, onjušim onaj miris pokojnih svinja eskumiranih nakon 1976.,okrenem se i odem na Fast food. Iz toga razloga svaki dan sam sve deblji. I kako vrijeme odmiče uistinu se osjećam kao trudnica, ali ne popuštam tom svinjskom lobiju.
Kako je za sve to kriva korupcija?
Mislio sam da se u menzama zaposlio neki odred ”isključivih vegeterijanaca” koji gledaju poštediti sva živa bića, osim eto svinja koje su isključili. I tako od svih vrsta mesa oni svaki dan uporno guraju tu svinjetinu i time štite živote ostalih životinja poput bifteka, bataka i drugih životinjskih vrsta.
Misterij
No jednog dana iz nekog suludog razloga jedna je prijateljica od Najbolje djevojke na svijetu mene i nju pozvala kod sebe doma na rođendan. Kada smo došli tamo mislio sam da sam prošao kroz vrata raja. To sireva na kile, to one skupe zimske salame, to miriši pizza, to sokova, to najfiniji wc papir sa četiri sloja u toaletu (jednog sam i ukrao). Pogledao sam najbolju djevojku na svijetu i komentirao da se ”Ankica ” zaista svojski potrudila za goste.
Bilo mi je i malo neugodno što sam joj poklonio bombonjeru koju sam ja dobio od susjeda, a njemu ju je prije toga poklonila moja majka koja ju je pak naslijedila… ”Ma njoj ti stara radi u menzi zato ti oni imaju uvijek hrane, rekla mi je potiho najbolja djevojka na svijetu. Nakon što sam se nažderao kao svinja ”Ivek” počeo sam razmišljati o tome što mi je Najbolja rekla. Sad ili u menzama radnice imaju plaću na desetke tisuća kuna ili one možda čak i kradu od nas studenata! Radnici da kradu u splitskim menzama i studentima ostavljaju ono najgore, nečuveno – pomislio sam!
Nabava
Ali dobro pa nije moguće da svaki put pokradu baš sve osim svinjetine. Problem mora biti dublji. Sjeo sam na hladni kamen i dugo mislio o tome. – Naša država, svake godine menzama uplati toliko i toliko novaca da pribave hranu za studentsku gamad. No što se dogodi kada jednom robijašu daš toliko i toliko novaca da od toga pokrije te i te troškove? On te gleda zajebati kupiti jeftinije, a razliku spremi sebi u džep!
Tako vjerojatno svake godine iz splitskih menza konvoji kamiona idu za BIH gdje od UMPROFORA kupuju svinjetinu preostalu iz doba rata. Kamione sa sirevima, skupim salamama i wc papirom sa četiri sloja dostave sebi pred kuće, a onaj kamion koji vozi šofer s gas maskom (zbog opasnih plinova) usmjere ka menzama! Potom sjednu na piće, popiju onaj sokić od višnje kojeg nikada u menzi nema i dogovore se što će sutra spremiti dragim studentima za objed. ”A mogli bi svinjetinu, ionako je nismo imali odavno!”
Eto iz tog razloga ja sam svake godine sve deblji u stomaku što naročito ljuti moju mater. Jer kako u menzama mogu jesti, a kod nje doma sam vazda bio tako mršav, nije da tamo bolje kuhaju! No ja je odmah uvjerim da se ne brine jer u menzama kuhaju puno lošije od nje – što sam do dolaska na studij smatrao znanstvenom fantastikom! Čak sam počeo cijeniti njenu kuhinju.
Idem sada na ručak do fast fooda, danas ću ručat jednu pizzetu mislim, a onda se idem porodit.
