Ali kako ni jedna ruža nije bez trnja, kako niti jedna žena sa velikim sisama nema i dobru guzu, kako u životu ne možeš imati sve, tako niti jedan lijepi svećenik ne dolazi bez mane! Oh, da mane govorim Vam! To što je ljetna oluja inače toplom ljetu, što su brkovi i zalisci većini sisatih rasnih crnki, to su vlč. Sudcu – akne!
Kako u životu ne radim ništa korisnoga čitave dane pratim vijesti po internet portalima. Gledam tako neki dan slike s jednog od brojnih portala koji su mi vječito otvoreni na tabu. Bio je to izvještaj sa zagrebačke subotnje špice…
Odmjeravam ga od bijele ‘francuzice’ do bijelih ”bornosanera” i mislim se…’Zna se kurbin sin sredit i gotovo!’ – Bijele kožne borosanere na nožicama, svilene hlače savršenog kroja, svilena košulja i kaput sve zlaćane boje, debeli bijeli pamućni šal koji nehajno kao ”palestinka” visi preko grudi, bijela torbica od kože samo biranih pokojnih zmija, gusti pramenovi friško obojene crne kose i kao završni detalj – bijela ”francuzica” i velike Pradine sunčane očale. Touche majstore!
I kako to već biva, kako sama sudbina odredi, taman kad ga se fotograf spremao ovjekovječiti svojim fotoobjektivom on se okrenuo baš prema njemu! Uputio jedan duboki, senzualni ali i ponešto umorni pogled. Pogled ispod gustih,savršeno oblikovanih obrvica, pa onda ta njegovana brada, te male naušnice od bijelog zlata…dlačice na mojim leđima naježile su se. O divoto!
Akne
Ali kako ni jedna ruža nije bez trnja, kako niti jedna žena s velikim sisama nema i dobru guzu, kako u životu ne možeš imati sve, tako niti jedan lijepi svećenik ne dolazi bez mane! Oh, da mane govorim Vam!
To što je ljetna oluja inače toplom ljetu, što su brkovi i zalisci većini sisatih rasnih crnki, to su vlč. Sudcu – akne!
Ipak, ne osuđujem ga zbog toga! I moja mlađa rodica ima čitav život problema s aknama, i sada joj lice izgleda kao deminirano polje u Slavoniji i zbog toga se još nije uspijela udati, a već joj je 17 godina! Znam kako je ženama teško živjeti sa aknama!
Poznavajući pakao borbe koji je ona prošla s njima, znajući koje je sve pripravke koristila, koliko novaca na pudere godinama troši, znam kroz kakav pakao vlč. Sudac svako jutro prolazi. Mislim da u tome i jest tajna njegova umorna pogleda koji kao da u sebi nosi svu bol postojanja nas malih ljudi! Zaista je Gospod, u svojoj svekolikoj providnosti, razumijevanje i sentiment za patnje svijeta ovom čovjeku približio na veoma okrutan način – kroz akne.
Time i toliko ljubavi i razumijevanja u srcu ovog najljepšeg svećenika za nas male ljude pritisnute životnim brigama. – Bankama koje nam oduzimaju kuće, razumijevanja za očeve koji ne mogu prehraniti svoje obitelji, za žene koje rade za 2000 kuna čitav dan u Konzumu ( i to samo zahvaljujući milosrđu gospodina Todorića koji radnice drži samo iz doborote svoje duše jer mu u trgovinama ionako ne trebaju). Svima takvima on navodno nudi grupne popuste na ono najbitnije siromašnima i bolesnima – duhovne obnove! Različite načine kartičnog plaćanja pa i plaćanja na više rata.
Križ koji on nosi su, eto, akne. Koliko se samo ranije prije svake jutarnje mise mora ustati da bi prekrio jamice na obrazima, pazeć pri tom da puder odgovara boji kože. Jer iskusan je on macan, ne ide bilo koji puder na njegov tip kože. Pa treba svakako paziti da puder ne prijeđe preko dlačica na bradi, a niti ruž ne smije odudarati od pudera. Muka gospodnja! A zamislite da mu usred noći nestane pudera, di ćeš kukulele majko u tri ujutro nać otvoren DM? Svak svoj križ nosi.
Ne sudimo
Jako me smetaju zli komentari pojedinih komunista i antikrista koji komentiraju kako je sramota da jedan svećenik bude tako odjeven u vremenima krize, ili uopće. Pričaju kako u njemu nema skromnosti i nazivaju ga raznim pogrdnim imenima! Nema skromnosti, phh, eto neki dan dok sam na kiši čekao svoj bus, prošao je pored mene u svom (naravno) bijelom Golfu 4. Golf 4?! Znaju li ti zlokobni komentatori da se Golf 7 već dugo može kupiti u svakoj prodavnici automobila? Ne sudi što ne razmumiješ maleni zlobniče!
Srednji vijek je Hrvatska ionako ostavila davno iza sebe. Već mjesecima ne živimo u takovom vremenu. Kako tada možemo osuđivati nekoga zbog vanjštine i to još lijepe vanjštine? Zar je ljepota grijeh vi zavisni pakosnici? Danas,uostalom,svatko ima pravo birati kako će izgledati jer bitno je ono što nosimo iznutra a to je očima nevidljivo, kako kaže onaj mali princ sa Marsa. Svatko ima pravo izbora i odlučivanja o svom izgledu, čak i ako isti izgleda kao homoseksualni nimfoman – bitna je nutrina!
Na kraju vlč. Sudac živi i odijeva se od svojih pošteno zarađenih novaca! Nije da mu je netko poklonio škrabicu! Kolike je duhovne obnove preko svojih leđa prebacio i svoj rad pošteno naplatio. Ne možeš džabe se duhovno obnovit. Ma vidi muškog splovila! Jel se Biblija džaba tiska? Jel kruh i mlijeko dobiješ džabe samo jer si gladan?!
Tajna
Kako su akne njegov križ svakdanji, a po maloj rodici znam da oni znaju i krvariti, možda je to tajna stigmatskog ciklusa njegovog krvarenja.
Mojoj rodici je jednom tako preko svečanog ručka s rodbinom iz Hercegovine prokrvario prištić na čelu. Sva rodbina je gledala u nju i svima se zgadio ručak zbog nje. Ćaća njen joj je opalio jednu pleščurinu jer je svoj rodbini ručak upropastila. Ona kap krvi joj je taman u juvu kanula i da ne pričam više dalje…
Mislin se u sebi – ”Da ne bi to moglo bit to” jer s njima nikad ne znaš kad će prokrvarit, nije da imaš neki PMS na licu koji to nagovješta i slično. Ali siguran sam da su to svakako znakovi s Neba kako god da bilo.
Svatko svoj križ nosi, ipak moja rodica je našla jednog mladića iz sela poštenog niti 40 godina, što bi je uzeo za ženu. Bez obzira što je rugobna i izgleda kao crveni đava kad joj se lice upali i sav loj joj izlazi kroz akne. Fuj!
Vlč. Zlatko Sudac je usprkos tim mali vražičcima uspio osvojiti prvo mjesto na izboru ljepote po izboru čitaoca i pomesti ljutu konkurenciju!
Što nas sve uči da snagom duha čovjek može preći preko svojih mana, koje svi imamo i s kojima se rađamo. Potrebita je samo snaga vjere. A Zlatko Sudac uvijek je vjerovao u svoju ljepotu, i sada nam je svakog dana pokazuje!
Slava mu.
