Lajk naš svakdašnji: Teška sudba mladih splitskih SDP-ovaca
A najgora bi za Hrvatsku bila činjenica da nisu pokvareni samo stari političari već da su i mladi, na kojima Hrvatska ostaje – posve isti. No samo jedan pogled na tužno i uplakano lice mladog splitskog idealiste, dok bude primao toliko prezrenu plaću, pokazati će nam da ipak nismo toliko bolesno društvo i da Hrvatska ipak ima nade za budućnost. Idemo dalje!
Šok, gorčina, tuga i čemer sve su to izrazi koji ni približno ne mogu opisati bol koju ovih dana osjećaju mladi splitski socijaldemokrati. Njima je silom nametnuta sudbina kakvu nisu mogli niti sanjati dok su u majicama s Che Guevarinim likom planirali revolucije i duboko proživljavali bol svojih siromašnih sugrađana, ali i svih prezrenih ljudi na svijetu, sužnji koje mori glad! Dakle njima je, braćo moja, njihova vlastita partija napravila ono najgore što se jednom iskrenom socijalistu uopće može napraviti – sve ih je zaposlila u državnim firmama – k’o da su zadnja kapitalistička stoka.
Suze za tajnika
Suza mi krene na sam spomen muke jednog od tih idealista koji ovih dana ima bit postavljen u nadzorni odbor gradskih knjižnica. Pa braćo moja tko je ikada pokrenuo socijalnu revoluciju iz nadzornog odbora gradske knjižnice? Kako da on pobogu iz te knjižnice pokrene kotač promjena? Dal’ da čuči skriven pod pultom, čekajuć’ da netko zaduži recimo Crvenkapu pa da ju krišom zamjeni Marxovim Kapitalom?
Na kraju čemu nadzorni odbor knjižnica uopće služi, što se zaboga tamo ima za nadzirati? Knjižničare dal’ pravilno razdužuju knjige – da slučajno ne počnu na crno lektire iznajmljivati? Da nakon radnog vremena, iz nekih suludih razloga, ne premjeste sve knjige Vesne Parun iz odjela poezije u odjel kriminalistike? Takav nadzorni odbor nakraj’ je smislen poput odbora za nadziranje rasta drveća po javnim parkovima i da čovjek ne zna o kakvoj je socijalnoj vladi riječ mogao bi se zakleti da ovo smrdi na izmišljenu političku funkciju! Još su mu nesretnom, kao sol na ranu, utrljali i sigurnu plaću svaki mjesec koja jamačno premašuje primanja sve one silne sirotinje zbog koje njegovo srce krvari.
Sve za manje sretne
Ne sumnjam ipak da će on, idealist kakav jest, svu plaću udijeliti gradskoj sirotinji. Sigurno će se svakog prvog u mjesecu uputiti u đir po Splitu, prvo će zastati kraj zgrade HNK i tiho metnuti onoj jednookoj baki koju tisućicu u džep skorena kaputa. Ona će se skrušena, zbog ponovno pronađene vjere u ljudsku dobrotu, rasplakati na ono jedno oko, a junak će joj samo šapnuti da ne plače i da je sve u redu. Ta zbog toga se i jest učlanio u ovu socijalnu opciju a ne u recimo, štatijaznam, HDZ.
Potom bi se mogao uputiti ‘Marmontovon’ ulicom do jednonogog uličnog pjevača koji godinama spava na klupici, izložen milosti i nemilosti splitske bure. Skinuti kožnu cipelu i ponuditi je prosjaku koji će odmah, kao Zekoslav Mrkva, od sreće odskakutati na jednoj nozi. Zatim bi se mogao uputiti prema…Ma stani malo, pa ne moram ja njemu govoriti kamo će ići. Zna on dobro, idealist kakav jest, točno gdje se nalazi svaki siromah u njegovom gradu. Zbog njih se na kraju i jest učlanio u tu socijalnu stranku a ne u recimo, štatijaznam, HDZ.
Odanost
U kuloarima se čak šuška da bi se pred prvi radni dan planira lancima vezati za krevet i da će biti potrebni vatrogasci da ga oslobode. Noktima bi mogao izgrebsti parket dok ga budu vukli na siguran posao uz sigurnu plaću uzvikujući pritom iz sveg grla: ‘ Padaj silo i nepravdo!’ Pa pitate se, ako ga toliko boli pomisao da postane još jedan u nizu političkih uhljeba, zašto li je pobogu prihvatio posao? Ee, da biste to shvatili morate znati da, možda i više od suosjećanja s patnjama svijeta, mladež socijaldemokrata krasi vrlina neviđene odanosti.
Sjetite se kako je nedavno ministar rada, gospodin Fanta Mršić, izjavio da vidi mogućnost otvaranja čak 350 000 radnih mjesta! Doduše izračunao je da mu je za ostvarenje te vizije, ovim tempom, potrebno negdje oko 33 godine. Ne, ne zajebavam se ministar rada je u državi gdje je za stalno zaposleno oko osam ljudi izjavio da vidi otvaranje 350 000 radnih mjesta – do 2050. godine! Čista provokacija, to je kao da smrtno bolesnoj osobi kojoj je ostalo još deset dana života kažete da misli pozitivno pošto će za par mjeseci ljeto i svi će se kupati i jesti slasne sladolede!
Prirodna politika
Ono što je u žaru podjebavanja naroda zaboravio spomenuti jest činjenica da je Hrvatska zemlja sa većinski starim stanovništvom i da će pukom slučajnošću do 2050. umrijeti taman negdje toliko ljudi. Mogli bi zlobnici, koji porede ove podatke, komotno zaključiti da se ministar rada gorućem problemu nezaposlenosti suprotstavio činjenicom ljudske smrtnosti. Što je doduše veoma čvrst politički plan i program u kojem malo toga može otići po krivu. Zajebalo bi ga recimo da Hrvatska doživi invaziju vampira pa da svi stanovnici postanu besmrtni.
I sada da ne bi ispalo da imamo vladu, koja mlade ljude ne zapošljava nakon fakulteta već nakon pogreba, valjalo je nekolicinu smjesta zaposliti. I kako to obično biva kleta sudba plaće i državnog posla dopala je baš najodanije – mlade splitske idealiste! Eto tri već riješena. Ne znam jedino pošto su ova prva trojica članovi vladajuće koalicije dal’ se i ostalih 349 997 nezaposlenih treba učlaniti u stranku?
Pravda
Boli me stoga kada ih mediji ovih dana prozivaju da su tisućama nezaposlenih vršnjaka, koji se nisu odlučili mahati stranačkim zastavama po godišnjim skupovima, pomogli jedino tako što iz odbora knjižnica nadziru da im se točno vrati sitno. Ujedaju za srce optužbe da su licemjeri koji su posve jednaki prezrenoj HDZ – ovoj vladi – koju su tako gorljivo rušili.
Pa da su zaista isti kao i HDZ – ovci, tada bi bilo posve idiotski rušiti ga s vlasti, kada su se jednostavno mogli učlaniti u nj. Pa zar vi smatrate da nam državu vode idioti? Bilo bi uostalom neviđeno licemjerno rušiti jednu vlast pa se ponašati posve isto kao i oni. Zar vi zaista smatrate da nam državu vode licemjeri?
A najgora bi za Hrvatsku bila činjenica da nisu pokvareni samo stari političari već da su i mladi, na kojima Hrvatska ostaje – posve isti. No samo jedan pogled na tužno i uplakano lice mladog splitskog idealiste, dok bude primao toliko prezrenu plaću, pokazati će nam da ipak nismo toliko bolesno društvo i da Hrvatska ipak ima nade za budućnost. Idemo dalje!
