Lajk naš svakdašnji: Turistička paranoja ili zahtjev za skraćenjem srpanjskih ispitnih rokova u Splitu
Problem se veliki stvorio kada je dotičnom susjedu tamo negdje u listopadu supruga ostala u drugom stanju, osnovna je matematika nalagala da se mali ili mala ima rodit taman negdje pred početak sezone… Razmišljao je dugo taj iznajmljivač, uma posve zaraženog klasičnom turističkom paranojom, kako spasiti sezonu.
Stanje u Dalmaciji bi se moglo sažeti u misli: Dalmacija je turistička oaza, a turizam je pak oaza Dalmatinaca i to je, manje više, sve. U proteklih dvadeset godina otkako smo posve izgubili svaki vid financijske suverenosti i svi se skupa pretvorili u iznajmljivačke hijene velike promjene su se dogodile u svijesti i mentalitetu nekada tolerantnih i veselih Dalmatinaca.
Danas tako ne prezamo ni pred ičim ne bili zaštitili svoju oazu, način i sredstva se pritom ne biraju, a pogubni utjecaj bolesti duha znane i kao ‘turistička paranoja’ pokušati ću vam približiti primjerima.
Svi će nam gosti pobić doma
Rijetka su tako mjesta u Dalmaciji koja već nisu prikupila peticiju protiv buke crkvenih zvona koja ljeti mogu uznemiriti iznimno nježne duše naših dragih turista. Da se kojim slučajem kakav dalmatinski svećenik bavi iznajmljivanjem ležaja i on bi vjerojatno namrgođeno odmahivao glavom svaki put kada bi ura na crkvenom zvonu otkucala puni sat i širio ruke ka nebu moleć Svevišnjeg da taj grozan tutanj zvona ipak malo lakše udari, ako se ovako nastavi svi će mu gosti pobić doma.
Svu radost i životno veselje Dalmatinaca iz vremena kada je posla bilo za svakoga zamijenila je neviđena čangrizavost i paranoja koja nas sve zahvati početkom svibnja i ne pušta sve dok i zadnji gost ne otiđe svojoj kući.
Tako početkom svibnja moj otac počne s prijezirom gledati na susjedova psa, kojeg bi koji mjesec ranije sa dragošću pomilovao u prolazu, jer ako kurbin sin bude lajao cijelo ljeto, pogađate, svi će nam gosti pobić doma. Ne prezamo da nevinoj životni pod okriljem mraka bacimo koji slasni komad mesnog doručka sa posebnom delikatesom mišomorom jer našu oazu ništa ne smije ugroziti.
Stara ne mlati nogama, okinit ću ti ih
Dogodi se da u kući imamo staru majku koja jadna teško hoda i kako hoda tako sve, podmukla kuja, mlati nogama po podu i pravi iznimno buku po nepovredive uši naših turista. Taj teško i umorni starački hod u našim paranoičnim iznajmljivačkim umovima projeciramo kao galop krda ogromnih mamuta koji našim gostima lupaju direkt po glavama. Spremni smo staroj galamđiji u čaj potajice nadrobiti ekstazija, ne bili se malo brže gegala, ili je vezati u sobu do kraja sezone tako da se nauči pameti i prioritetima.
Ekstremni primjeri turističke paranoje
A poznajem i jednog iznimno oboljelog iznajmljivača koji je više puta glasno udarao o vrata svog susjeda, prijeteći mu da smanji nepodnošljivu buku i da malo tiše srče tu juhu jer ako ‘vako nastavi, svi će mu gosti, dakako, pobić doma.
Problem se veliki stvorio kada je dotičnom susjedu tamo negdje u listopadu supruga ostala u drugom stanju, osnovna je matematika nalagala da se mali ili mala ima rodit taman negdje pred početak sezone… Razmišljao je dugo taj iznajmljivač, uma posve zaraženog klasičnom turističkom paranojom, kako spasiti sezonu.
U momentu je smrtno ozbiljan odlučio da potkupi susjedovu ženu, a bio je spreman i prikupiti potrebitu peticiju da ona to sve malo stisne, izdrži nekako tamo do kraja rujna jer ako mali ili mala bude revala noćima, svi će mu gosti pobić doma.
Nagori od najgorih
Ova kvarna peticija ipak nikada nije zaživjela jer koliko god da nam teška bolest turističke paranoje zagrizla u dušu i umove nešto ljudskosti smo ipak sačuvali. No da bolest ima izniman progresivan efekt pokazala je ovih dana jedna druga peticija koja je razmjere stanja dovela na jednu posve novu razinu. Dosada najgori napadaj turističke paranoje zabilježen je ovih dana u Splitu, nema niti tjedan, dva otkako su dekani splitskih fakulteta zaprimili dopis Gordane Raos, ravnateljice splitskih studentskih domova, od kojeg bi i onaj što je skupljao peticiju da susjedova supruga rodi u jedanaestom mjesecu trudnoće vjerojatno povratio po sebi.
U dotičnom je spisu ravnateljica zamoljela dekane ako bi ikako bilo moguće skratiti srpanjske ispitne rokove za desetak dana pošto se 15.srpnja ima održati veliki festival elektronske glazbe ‘Ultra’ te bi stoga bilo dobro studente ranije izbaciti iz njihovih domskih smještaja kako bi se isti mogli iznajmiti partijanerima. Nisam čitao dali su istodobno i poduzete kakve radnje u vidu trovanja pasa oko sveučilišnih domova, ugradnje prigušivača na štapove starijih susjeda, ali svakako me ne bi začudile.
U obranu Raosice
Ako ste pomno pročitali ovaj članak posve Vam je jasno da se ovakav zahtjev jedne odgovorne studentske djelatnice nikako ne može uzeti za zlo. Simptomi su i više nego očiti, on je naime puka posljedica bolesti duha zvane turistička paranoja a bolesnima nije za zamjeriti. Volio bi da se to uzme u obzir i da se sve optužbe na račun ravnateljice Raos ovog trena prekinu!
Uostalom sam zahtjev imao je i svoju praktičnu primjenu, naime od ultrinih partijanera imalo se popraviti kanalizaciju i krov studentskih domova.
Strepim samo jer sam čuo da i u splitskoj bolnici Firule treba popraviti crijep pa bi, ako se namjeravate teže razboljet, trebalo imati na umu to obaviti što prije svakako prije sezone. U suprotnome bi vam se moglo dogoditi da vas naprasno izbace iz bolničke postelje a vašu kahlicu, pidžamu i infuziju prepuste ljubaznom paru Wojtech iz Poljske.
Preventiva
Bilo kako bilo, ova inicijativa nije prošla kod dekana splitskih sveučilišta tako da se ove godine splitske studente neće izbacivati iz njihovih smještaja poradi partijanera. No kako pogubni utjecaj turizma očito ima progresivan učinak za narednu godinu nam nitko ne može jamčiti. Trebalo bi stoga svakako poduzeti potrebite mjere da na odgovorne pozicije u sveučilištu dospiju kakvi, štatijaznam, Zagorci, čije umove turistička paranoja još nije zahvatila.
Klonulima od ovog stanja stoga nije za zamjeriti, ali se njegov utjecaj na pojedinca svakako treba razmotriti pri sljedećim izborima za sveučilišne pozicije. Dakako ako se takvi izbori više ikada uopće i održe jer postoji realna opasnost da će nam od buke nastale pri zaokruživanju kandidata svi gosti pobić doma.
