Ukoliko ste gledali TV serijal ‘Malo misto’ možda će vam biti poznata epizoda s paradom novoosnovanog vatrogasnog društva. Sama je parada dugo najavljivanju tako da se okupilo i staro i mlado, a za demonstraciju vatrogasnih vještina odabrana je gradska vijećnica. Plan je bio jednostavan, imalo se zapaliti papir u košu za smeće i potom, uz veliku demonstraciju sile i najmodernijih šmrkova, pokazati nadmoć čovjeka nad jednom takvom prirodnom katastrofom, tj. nad zapaljenim košom za smeće. No kako to i inače bude sa prirodnim katastrofama desila se, dakako, katastrofa.
glassfeed.com
Vatra je vrlo brzo zahvatila vijećnicu, vatrogasci, koji su se do tada sa vatrom susreli jedino kada su pripremali gradele, djelovali su posve izgubljeno. No kako je plan i program bio spasiti vijećnicu od vatre tako su revni vatrogasci odjednom počeli izbacivati stolove, ormare i ostali uredski materijal, koji još nije buknuo, kroz prozore. To možda i ne bi bila loša ideja da se vijećnica nije nalazila na trećem katu spomenute zgrade. Vidjevši da je vrag odnio šalu i da će budaletine sravniti vijećnicu sa zemljom mjesni je načelnik, organizator parade, zavapio šefu vatrogasaca: Obustavi, dobro je, ne spašavajte više ništa, dosta ste spasili!
Institucije rade svoj posao
Veoma me jedan ovih dana aktualan događaj podsjetio na ovu epizodu genijalnoga Miljenka Smoje. Za početak, jeste li ikada izrekli onu parolu: Neka institucije pravne države rade svoj posao?! E pa ovih dana mogli smo, nakon niza posnih godina, biti svjedoci kako to izgleda kada naše institucije zaista počnu raditi svoj posao. A kako to sa hrvatskim javnim institucijama i ostalim prirodnim katastrofama i inače bude desila se, dakako, katastrofa.
Siguran sam da je gospodin Stjepan Pavleković iz Lepoglave i sam koji puta izrekao ovu parolu sve dok mu se ovih dana na vratima nisu pojavila dva policajca i pozvala ga na obavijesni razgovor! Nakon samog razgovora mutikaša je, kako i spada kada institucije pravne države rade svoj posao, proslijeđen na sud gdje je u skladu sa zakonom i osuđen za svoje zlodjelo. To možda i ne bi bilo suludo da nije priveden jer je, pazite sada, na Facebooku objavio sliku, ne zajebajem se, Popaja i Snjegulice sa biljkom sumnjiva podrijetla te stoga osuđen zbog poticanja na konzumiranje lakih droga.
Formalno pravno moglo bi se protumačiti kako je dotični gospodin optužen zbog raspačavanje droge mornaru Popaju (45) i kućanici Snjeguljici (18). Visoko je stoga vjerojatno da su ga za ovo zlodjelo sudu prijavili Popajeva supruga Oliva ili njegov dobar poznanik Grubač. Ne bi se nikako začudio da ovaj proces dobije nastavak tako da sudac proširi istragu na Zlu Kraljicu jer je davala lažni iskaz kako je ona najljepša na svijetu – a nije nego Snjeguljica! Vidite što želim kazati, generacijama prozivamo institucije pravne države da rade svoj posao a kad one napokon to i urade dođe ti da zavapiš: Obustavi, dobro je, ne radite ništa više, dosta ste uradili!
Kako dalje?
Uzgred rečeno mislim da bi obzirom na novi smjer kojim kreću naša policija i pravosuđe bilo mudro razmisliti da za sljedećeg ministra unutarnjih poslova, zbog njenog poznavanja tematike, postavimo Ivanu Brlić Mažuranić. Također ne bi bilo na odmet da razmislimo o promjeni spomenute parole ‘neka institucije pravne države rade svoj posao’ u recimo ‘ neka se institucije pravne države počešu po leđima’ – sigurnije je tako.
No što je tu je, nakon što su institucije na ovakav način počele raditi svoj posao nameće se samo jedno pitanje što je po Bogu sljedeće?
– Oduzimanje mačku ne pravomoćno stečenih čizama ? Ako uzmemo u obzir Popaja i Snjeguljicu držim da je operacija kodnog imena ” vrtić ” sasvim logičan nastavak rada naših institucija.
– P.S. Kodno ime nije izabrano iz nikakvog drugog razloga osim što bi se akcija provodila u vrtiću.
Operacija Vrtić
Zamislite, Majčin je dan. Leptiri lete oko cvjetova, sunce obasjava radosna dječja lica, zeleni se vanzemaljac…( nisam kreten da napišem da se trava zeleni ).
Djeca predaju odgojiteljici crteže koje su nacrtali za svoje drage mame. Marica je nacrtala predivan buket ruža, kučka Milkica ju je sve iskopirala, a tada je na red da pokaže svoj crtež došao mali Tomislav.
– Što je ovo koji k….. Tomislave?!! – izderala se odgojiteljica. Mali Tomislav je taman krenuo objašnjavati kako je to kadulja koju njegova draga mama jako voli kada je oboren na pod udarcem ručkom kalašnjikova u potiljak.
– Kadulja jeli narkomančino?! – zaderao se strogim glasom šefa interventne policije koja je kroz sve otvore upadala, je li, u vrtić.
– A da nije to ona kadulja što ju je Pavleković nudio Popaju i Snjeguljici, a? Kao provaj ovo Popaj, to ti je dobro, to ti svi rade, tako vuci u sebe, vuci, a? Da nije to ta kadulja narkomančino?!!
– Ajmo ime majke i oca, kadulju ti tvoju. – naredio je šef policije malom Tomislavu.
– Mama i tjata – odgovorio mu je dječak.
– Kolega dođi malo sim, ma jel ovaj mali mene jebe?! – pozvao je šef policije svog kolegu na konzultacije i nastavio; Vidi ovo, otac i majka mu se zovu ”mama i tata ”.
– E i? – upitao je kolega policajac svog šefa.
– Pa jebote vidiš da me provocira, meni se otac i majka isto tako zovu!
– Dobro pametnjakoviću koliko imaš godina? – upitao je inspektor ponovo malog Tomu koji mu je pokazao 6 prstiju.
– Zovi hitno pojačanje! – naredio je glasno inspektor. Zovi sve jedinice i reci im da nam smjesta dođu pomoć brojat!
Neka institucije ne rade ništa
Dobro možda sam malo pretjerao s aferom vrtić ali priznajte da ovaj slučaj s radom institucija zaista podsjeća na Smojinu epizodu s vatrogascima. Zapravo čitava ova država podsjeća na Malo Misto jer je i jedno i drugo u suštini zajebancija. U državi u kojoj pravosuđe funkcionira kao spolni organ modnog mačka dok gleda porno klip sa dvije žene – bez muškarca. U kojoj kazneni zakon funkcionira tako da – HDZ.
U državi u kojoj je korupcija toliko bla, bla njene institucije hapse čovjeka koji je na Facebook profilu podijelio sliku Popaja i Snjeguljice.
I baš kao s požarom, baš kao sa poplavama, potresima i ostalim prirodnim katastrofama eto što se dogodi kad naše institucije počnu raditi svoj posao.
Nekako onda čovjeku bude i drago što u dvadeset i nešto godina očitog kriminala, bezobrazne pljačke i ostalog hrvatskog folklora te iste institucije nisu niti mrdnule kurcem. Jer ako ima ičega gorega od hrvatskih institucija koje ne rade svoj posao – to je kad one svoj posao počnu raditi!
Dođe vam onda da u očaju zavapite:Obustavi, dobro je, ne radite ništa više, dosta ste uradili!
