Ja znam da u Hrvatskoj ipak postoje i ljudi koji usprkos svemu ne jedu meso! Ti vegetarijanci navodno toliko vole životinje da im jedu njihovu hranu. Kao vole oni životinje ali ne vole janjetinu ni teletinu nego bambus i krizanteme. To je kao da voliš svoju ženu a spavaš sa susjedom – Brankom!
U nas u Dalmaciji se uvijek bogatstvo obitelji mjerilo po tome koliko tko mesa tjedno pojede. Što više mesa pojede, to kurbin sin više para ima! Prema tome moja obitelj bi jela meso nekih dva do tri puta tjedno, iako bi vas moj otac uvjeravao da ga još nikada za života nije okusio. Neka druga obitelj jela bi meso i sedam puta tjedno, a oni u neimaštini jeli bi ga sasvim rijetko, jednom – dvaput godišnje.
Po mesu odmah znaš tko je tko, meso je svojevrsni statusni simbol. I to ne samo Dalmacije nego čitave hrvatske kulture i civilizacije od stoljeća sedmog. Još od kako je kralj Tomislav i njegovih sedam sestara Buga, Vuga, Tuga i ostale četiri uge došlo na obale plavog Jadrana, dojahalo na svojim ponosnim konjima od slasne domaće konjetine, mi slavimo mesnu kulturu!
Ja znam da u Hrvatskoj ipak postoje i ljudi koji usprkos svemu ne jedu meso! Ti vegetarijanci navodno toliko vole životinje da im jedu njihovu hranu. Kao vole oni životinje ali ne vole janjetinu ni teletinu nego bambus i krizanteme. To je kao da voliš svoju ženu a spavaš sa susjedom – Brankom! Krajnje je vrijeme da netko otvoreno progovori o toj živoj rani hrvatske kulture – vegetarijanstvu!
Kultura i meso
Kulen iz Slavonije, lički Pršut, paška janjetina, istarski tartufi. Vidite čim spomenete neku od hrvatskih regija prva asocijacija vam je meso! Takva je naša kultura! Ima li slađeg prizora od kolinja u našoj zlatnoj Slavoniji – kad se sav narod skupi i veseli, pa se jede, pjeva i pije? Ima li ljepše slike nego kad se u Dalmaciji ćaća vrati sa mora sa dvadeset kilograma bijele ribe što je uhvatio na minama? I onda ju prodamo i kupimo mesa?!
Ova Europa nam nikako ne može oprostit što smo Hrvati i što držimo do tradicije, i to su nam sve zabranili. Više ne može čovjek ni svoju svinju zaklat, ni minu ispred svoje kuće u more bacit. Iza svega stoji protuhrvatski vegetarijanski lobij. Ako jedeš meso odmah im ne valjaš. Dosta je što nam uvode homoseksualni odgoj u škole! Što nas uče da je čovjek nastao od majmuna?! (Pa tko bi normalan jeba majmuna da prostite). I još nam sole pamet da ni meso više nije dobro. A sad su nam i cijene podigli samo da bi nas natjerali da zaboravimo tko smo. E ma neće moći ove noći! Ne dirajte nam ravnicu bagro europska babilonska, tamo nam je naša stoka!
Vjera i meso
Naš spasitelj u Hrvatskoj zove se kako još?! – Mesija. E Mesija. Da se ne bi slučajno nazivao Kupusija? Zamislite kakva bi to samo izgledalo da za prvu pričest zavrtimo na ražnju deblo od bambusa? Da na pirevima jedemo kupus i zelje, ma i da na ispraćajima naših najmilijih ponudimo pošten narod sa maslinama i krastavcima? Nitko nam ne bi više došao na pričesti, vjenčanja ma ni sprovode.
Jezik i meso
Kravetino! Muška svinjo! Tuko! Kozo! Pasu jedan! Kučkin sine! Čak i kad smo u nekim sitnim razmiricama sa svojim partnerima mi ne zaboravljamo na svoju kulturu i identitet. Tako da i kada se svađamo mi koristimo imena životinja. Da se ne bi možda prepirali sa: Deblo, prašniče, tulipane, breskvo!
Veleizdaja
Jasno je da je meso u srcu naše hrvatske kulture i prema tome onaj tko ne jede meso ne voli Hrvatsku. Povijest je nas Hrvate odvela na razne strane ovog svijeta, ali gdje god da smo se našli pamtili smo tko smo. Nisu li upravo naši iseljenici zavrtili patku u švedskom gradskom zelenom parku, pa se cijeli svijet divio i čudio našoj kulturi? Hrvat gdje god otiđe nosi dom u srcu i komadić mesa među zubima, onoga dana kad prestanemo jesti meso više se Hrvatima zvati nećemo!
Ti vegetarijanci nas Hrvate gledaju kao zadnje primitivce.
Zato i lobiraju protiv naše mesne kulture iz te Europe. Razumijem ajde da takvih ima u velikom svijetu gdje ljudi opće s majmunima, ali kako oprostiti izdajicama u vlastitim redovima?
Predlažem da se tome odmah stane na kraj i da se svima vegetarijancima odmah oduzmu putovnice, domovnice i rodni listovi zbog veleizdaje! Ne jesti meso u Hrvatskoj je najgora uvreda koju jedan narod, kao naš, može doživjeti.
To je kao da Njemci ne piju svoju pivu, kao da Švicarci koriste digitalne satove, kao da se Talijani ne odjenu kao pederi! Ne treba ih nužno sve odmah protjerati, recimo na jednu stranu bi im stavio mesni doručak i putovnicu a na drugu zvono za oko vrata i lanac za vezat kravu. Pa ako ‘oće putovnicu nek doručkuju kao pravi ljudi! Ili si vegetarijanac ili Hrvat, ne ide to zajedno! Nek u Sloveniju idu bit vegetarijanci!
P.S. Pripazite i na one šta odvajaju bijelo u pršutu od crvenoga, ni ti nisu naši. I njima crven – bijeli smeta.