Laka na obaraču: Gubimo novac i posao, ali ne i humanost
Hrvatska reprizira stanje iz 2002. godine kada je broj nezaposlenog stanovništva bio blizak današnjem koji iznosi 372 tisuće. U posljednje vrijeme jedino što u našoj zemlji raste je red na zavodu za zapošljavanje, a u posljednjih mjesec dana bez posla je ostalo 14 tisuća što nas je vratilo 11 godina unazad. I u ovim teškim vremenima ipak se pojavi velikodušna osoba koja prihvati otkaz te se priključi kilometarskom redu na HZZ-u kako bi spasila samohranu majku.
Iz dana u dan na zavodu za zapošljavanje brojke konstantno skaču te se, zahvaljujući brojnim otkazima, okupilo 372 tisuće nezaposlenih Hrvata kojima će jedina obaveza biti jednom mjesečno javiti se na burzu rada. Nešto više od desetljeća nam je trebalo da se vratimo u kritično stanje u kakvom smo se našli 2002. godine, no to svejedno nije dovoljno dobar razlog zbog kojeg pojedinci ne bi dobrovoljno žrtvovali svoje radno mjesto.
Kao da postoje samo dva fakulteta u zemlji
U posljednjih mjesec dana svoje radno mjesto napustilo je 14 tisuća Hrvata jer su tvrtke i drugi poslodavci odlučili počistiti svoje prostorije te smanjiti gužvu među zaposlenicima. No među vrtoglavih 372 tisuće nisu se našli samo oni koji su dobili otkaz, nego i mladi koji su diplomirali na najpopularnijim fakultetim pa se na burzi rada najviše druže ekonomisti, pravnici ili novinari. Preko 73 tisuće nezaposlenih upravo su mladi do 24 godine.
Jedni strahuju, drugi dobrovoljno traže otkaz
Tvrtka Unidal je, kao i brojne druge prije nje,odlučila otpustit par radnika kako bi se lakše nosila s krizom. Direktor je htio ispasti fer te dati otkaz troje radnika koji su posljednji stigli u tvrtku, što znači da bi kreditno zadužena samohrana majka dvoje djece iz tvrtke prešla na zavod za zapošljavanje.
Unatoč gužvi koja se stvorila na burzi rada, mlada Vinkovčanka nije oklijevala pa je dobrovoljno zatražila otkaz kako bi spasila samohranu majku dvoje djece te svojim postupkom ganula javnost. Iako ime djevojke nije otkriveno, njen će se postupak urezati u pamćenje velikom broju Hrvata koji će se s vremena na vrijeme prisjetiti kako još uvijek postoje ljudi koji su se spremni žrtvovati za dobrobit onih kojima je potrebnije.
U nevoljama spremni pomoći
Još u vrijeme Jugoslavije Hrvati su slovili kao omraženi narod te ih mnogi i danas tako doživljavaju. Ako i je istina da se ne odnosimo najbolje prema svojim susjedima, nitko ne može reći istu stvar za odnose unutar države.
Iako smo svakim danom u sve većim financijskim problemima, a zaposlenici se sa svojih radnih mjesta šutaju kao lopte, dokazali smo kako smo ipak spremni jedni drugima pomoći onda kada je to najpotrebnije. Ponekad se radi o pojedincu, kao što je mlada Vinkovčanka, ili cijeloj Hrvatskoj koja se bar na nekoliko dana složila oko jedne stvari – da se pomogne bolesnoj Nori Šitum.
Možda ne znamo cijeniti mlade znanstvenike, nemamo sposobne ljude koji bi smanjili redove na zavodu za zapošljavanje, ali smo svejedno država čiji bi primjer trebali i drugi slijediti. Možda neki skupljaju bodove putem svoje humanosti i nemaju svi iste ciljeve, no važno je shvatiti kako ipak nismo narod koji gleda samo svoj interes.
