Laka na obaraču: Nesretni smo, ali sami snosimo krivicu
Hrvatska nije idealna zemlja za profesore, poduzetnike, umjetnike, ali ni za studente. Sagledate li situaciju u kojoj se trenutno nalazimo, vrlo lako ćete shvatiti kako Lijepa naša nije idealna ni za koga. Jedni brinu brigu oko mizernih plaća, drugi oko stresa koji se veže uz njihov posao, a treći jer su neshvaćeni. Iz navedenih razloga postaje jasno zašto ne napredujemo i zašto smo među nanesretnijima na svijetu.
Prema istraživanju vodeće svjetske agencije u istraživanju tržišta Hrvati su skoro nanesretnija najedna od nesretnijih nacija na svijetu, ali kako i ne bi bili kad žive u ovakvoj državi. Na burzi je oko 350 tisuća nezaposlenih, među kojima je oko devet tisuća ekonomista, ali to očito nije nikakav problem jer su se ekonomski fakulteti naoružali s još 25 tisuća brucoša.
www.forum.net.hr
Nesretnik sam od rođenja
Hrvatsku, ili kako je mnogi vole nazivati Lijepu našu, čine ljudi koji su od rođenja naviknuti na činjenicu kako je njima najteže. Kad zavirite u bilo koje područje rada, naletite na zaposlenika koji obavlja prestresan i prenaporan posao, a on je kao vrijedan radnik, naravno, potplaćen. Naša država nije idealna zemlja za modne dizajnere, ekonomiste, profesore, političare i tako u nedogled.
Kakvu poruku na ovaj način šaljemo mladima? O njihovoj sudbini se odlučuje bez da ih se pita, što najbolje vidimo na primjeru zdravstvenog odgoja. Na njihova leđa pada sav teret pa tako i tuđi dugovi, što konkretno dokazuje činjenica kako će studenti otplaćivati ono što je nagomilao Studentski centar. Tko onda može kriviti većinu Hrvata koji smatraju da su nesretnici od rođenja i da je upravo njihov križ najveći, kad im se to već u mladim danima jasno daje na znanje.
Ženu, djecu i pravac u Njemačku
U posljednje vrijeme niče sve više mladih mozgova koji iznenađuju cijeli svijet svojim izumima, a jedan od njih je i Sven Kapuđija. Svojom aplikacijom Trambus oduševio je Amerikance koji su mu odmah ponudili suradnju, dok je u Hrvatskoj glatko odbijen.
Na Svenovom primjeru, možete vidjeti zašto svi koji su po nečemu posebni, nadareni ili čak genijalni odlaze trbuhom za kruhom u druge zemlje. Kad nas je stisnula glad, naši preci su se mahom pokupili u Njemačku i Ameriku, a sad se ne bira gdje. Jedini je kriterij da se ne radi o Hrvatskoj.
Stanje u kojem se nalazimo nije nastalo samo od sebe ni preko noći te je očito kako su potrebne hitne promjene, ali se Hrvati promjena boje. Zašto? Vjerojatno zato što onda će im faliti naglašavanje svoje nesreće i nezadovoljstva, a i mnogi će ostati bez opravdanje za svoj nerad.
U problemima smo jer tako želimo, broj nezaposlenih će biti još veći jer se oko toga dobro trudimo, a dugove gomilamo jer znamo da će ih netko platiti. Jednostavno rečeno Hrvati pričaju, no ništa ne poduzimaju. Mi nismo nesretni, već samo nezainteresirani i inertni odnosno sami smo si krivi.
