Broj registriranih tvrtki u svim studentskim servisima iz godine u godinu opada odnosno studentskih poslova je sve manje. Osnivači studentskih centara su sveučilišta te bi bilo logično da servisi udruženim snagama rade za dobrobit studenata. To, pak, u Zagrebu nije slučaj, jer se voditelji servisa međusobno odnose kao privatnici kojima je cilj zgaziti konkurenciju.
![](http://ec2-54-202-59-207.us-west-2.compute.amazonaws.com/app/uploads/2013/02/student_servis-2.jpg)
Studenti koji su upisali neki zagrebački fakultet te odluče pronaći posao, to mogu napraviti preko Studentskog servisa u Savskoj te u karlovačkoj i sisačkoj podružnici u Zagrebu. Kriza u kojoj smo se našli ostavila je traga i na poslovanje spomenutih servisa, koji bi trebali surađivati te zajedno dokučiti kako pomoći studentima u potrazi posla. Budući da su im osnivači sveučilišta, primarno bi morali raditi za dobrobit studenata, a ne se međusobno odnositi kao privatnici koji su jedni drugima konkurenti.
‘Meni su drugi Studentski centri konkurencija’
– Zašto bi ja vama dao odgovor? Pa meni su drugi studentski centri u Zagrebu konkurencija i otkud vama pravo da mi postavljate takva pitanja, izjavio je ravnatelj karlovačkog SC-a Davor Jurčević. Nakon vikanja, odbijanja davanja odgovora te uz našu napomenu kako je rad SC-a javan, Jurčević se ispričao i ipak objasnio zašto studenti prijavljeni u spomenutoj podružnici u najkraćem roku dobivaju novac.
Na promjenu ravnateljeva mišljenja utjecala je i činjenica što su ‘njegovi konkurenti’, to jest drugi servisi, s nama podijelila informacije koje zanimaju sve studente u Zagrebu. Jurčević nije jedini takvog mišljenja u što smo se uvjerili razgovorom s voditeljem još jednog Studentskog servisa. Naime, tražio je od nas da udružimo snage te učinimo nešto po pitanju prelaska studenata iz tog Servisa u ‘konkurentne’.
Uništiti drugoga za svoju dobrobit
Studenti istovremeno mogu biti prijavljeni na svim studentskim servisima u Hrvatskoj i naravno da svatko bira onaj servis koji mu više odgovara, no što voditelji istih rade? Umjesto da se trude surađivati i misliti na dobrobit studenata, oni iza leđa spletkare te gledaju kako si međusobno uništiti poslovanje.
Situacija je takva da ponuda studentskih poslova iz godine u godinu opada, a satnice su sve niže, pa ispada da je prioritetno gledati kako uništiti druge servise samo da bi im preoteli registrirane studente. U cijeloj priči su zanemareni sami studenti i njihove potrebe zbog kojih voditelji servisa zapravo i imaju posao.
Nepostojanje akta kojim se sankcioniraju studenti koji svoje ugovore posuđuju ili prodaju drugima može se opravdati činjenicom da i takvi ‘studenti’ pridonose poboljšanju poslovanja servisa, stoga nitko nije lud suzbiti zlouporabu kad će time naštetiti svom poslu.