Legendarna profesorica s Filozofskog: Ručni rad se u školi puno više cijenio
U sklopu manifestacije ‘Noć knjige’ u Hrvatskom školskom muzeju, dugogodišnja profesorica hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Nives Opačić, održala je predavanje o svojoj knjizi ‘Moja draga škola’. U njoj je opisala svoj obrazovni put od ranih 50-ih do magisterija ranih 70-ih prošlog stoljeća. Govorila je o raznim područjima od samog gradiva, načina zabave tadašnje mladeži, modnog izričaja pa do izumrlog školskog inventara. Inače to je prvo u nizu predavanja u sklopu projekta Hrvatskog školskog muzeja ‘Kako smo (pre)živjeli školu!
Foto: Fredy Fijačko/ Hrvatski školski muzej
Umirovljena profesorica Filozofskog fakulteta u Zagrebu Nives Opačić, puna je tri desetljeća studentima kroatistike predavala kulturu govorenja, čitanja i pisanja, a istu je tematiku promicala i kroz medije. Jučer je u sklopu projekta ‘Kako smo (pre)živjeli školu’ održala predavanje bazirano na svojoj knjizi ‘Moja draga škola‘. Njenom izlaganju nazočili su studenti pedagogije Filozofskog fakulteta, ali i nekolicina srednjoškolaca koji su željeli čuti memoare osebujne jezikoslovke. Dotakla se raznih tema koje je prolazila u 20-ak godina svoga obrazovanja.
Nije koristila šalabahtere
Tako je povezala i uvijek iste, a naizgled nove okolnosti obrazovnih reformi, koje su po profesorici Opačić ‘samo dobar izgovor za nerad.’
Iako je knjigu ‘Moja draga škola’ objavila 2009., profesorica je pokazala impozantnu razinu sjećanja događaja, pojava i stvari, koje su se događale prije više od pola stoljeća.
Ovaj naziv knjige nije nikakva ‘podvala’ jer je profesorica otpočetka svog obrazovnog procesa voljela školu, što je nekarakteristično za veliki broj učenika. Kada je riječ o korištenju šalabahtera, pojasnila je da ih nikada nije koristila.
– Što sam znala, znala sam, a što nisam, a puno je toga bilo, tako je i ostalo o testovima, kroz smijeh je naglasila Nives Opačić.
Foto: Fredy Fijačko/ Hrvatski školski muzej
Jezični arhaizmi te izumrli školski inventar
Profesorica Opačić je dakako komentirala i neke jezične okolnosti iz doba svoga školovanja, ali se dotakla i aktualnosti. Poznat je njen dugogodišnji angažman u ‘suzbijanju agresije engleskog jezika’ pa je tako navela svježi primjer novinskog teksta gdje se Bojan Bogdanović spominje kao najbolji rookie mjeseca, iako se to moglo primjerenije prirodi hrvatskog jezika reći i ‘najbolji novak mjeseca’.
S druge strane vratila se u rano pedesete, kada su se učenici u kolokvijalnom govoru dijelili na ‘prvoredaše’ i ‘drugoredaše’.
Prvospomenuti su bili oni koji su redali petice, odlikaši rekli bismo, dok su drugi jediničari , odnosno učenici slabijih ocjena.
S nostalgijom se prisjetila i nekih izumrlih komada školskog inventara, poput tintarnice, kamenih pločica na kojima se pisalo, drvenih pernica i sličnog.
Prisjetila se i uloge školskih podvornika, koji su bili ‘dobri dusi škola’, u njima provodili mnogo vremena, a dosta njih je u tim obrazovnim ustanovama i živjelo.
Kada je riječ o razlikama u predmetima i gradivu, profesorica Opačić je istaknula kako se u doba kada je ona išla u školu. veoma cijenio i forsirao ručni rad, što vidi kao prednost, jer su njihove manualne sposobnosti bile kudikamo veće u odnosu na današnje školarce.
Foto: Fredy Fijačko/ Hrvatski školski muzej
U modi su bili crne kute s bijelom kragnom
Moderatorcu jučerašnjeg predavanja Štefku Batinić, inače knjižničarku u Hrvatskom školskom muzeju zanimao je i modni izričaj iz tinejdžerskih dana Nives Opačić.
Profesorica je rekla kako su se djevojke gotovo isključivo odijevale u crne kute, eventualno s bijelim kragnama, dok su dečki nosili malo dulje kaputiće.
Na kraju su moderatorica Batinić i profesorica Opačić pročitale po nekoliko klasika iz školskih spomenara, koji su nekoć bili vrlo popularni, a još su bili dijelom kulture školske populacije do ranih 90-ih. Stoga jednom klasičnom uspomenom iz nekad popularnih spomenara završimo i ovaj tekst.
Ti me pitaš koga volim
Evo da ti odgovorim
Brzo čitaj prva slova
Evo tebi odgovora!
