Leon je obolio od tumora i doživio kliničku smrt, a sada se bavi bodybuildingom!
Samo 14 godina imao je Leon Brozović kada mu je dijagnosticiran zloćudni tumor limfoma u visokom stadiju razvijenosti. Tumor je težio 26 kilograma i bio je proširen na jetru. U trenutku dijagnoze, srušio se čitav svijet ovog dječaka i tada započinje najveća i najteža bitka njegova života. Bitka iz koje izlazi kao pobjednik.
Nakon što je Leonu dijagnosticirana ova teška bolest, hitno je morao na operaciju u kojoj je doživio kliničku smrt. Doktori su bili uvjereni da mu nema spasa, ali on je ipak ustao.
‘Pomirio sam se s time da ću umrijeti’
Nakon operacije, mjesec dana za njega nije bilo ni hrane ni vode, a bolovi koje je trpio bili su neopisivi. Odmah na početku njegovim su roditeljima rekli da će umrijeti, što je ubrzo i on sam doznao, a imao je tek 14 godina.
– Pomirio sam se s time da ću umrijeti, no nakon par tjedana u glavu mi je došlo ‘Čekaj Leone, vrijeme ti još nije isteklo!’, kaže Leon.
Nakon mjesec dana izolacije od svih, pa čak i od roditelja, prebačen je iz Bjelovara na onkologiju Rebro gdje je nastavio svoje liječenje koje je trajalo sedam mjeseci. Primao je kemoterapije koje su, kako kaže, bile užasne.
– Svakodnevica mi je bila kupanje krevetu, mokrenje na kateter, svakodnevno povraćanje po 30 puta na dan, padanje u nesvijest, bolovi koji su bili takvi da sam primao morfij, i ono najgore, četiri mjeseca bio sam nepokretan u pelenama na bolničkom krevetu, odvojen od svijeta, prisjeća se mladić.
Kada je prvi puta nakon operacije sjeo na krevet, pukao mu je šav na trbuhu, a doktori mu nisu mogli staviti nove, već je rana morala zarastati sama. Od jake kemoterapije pukao mu je želudac i morao je ponovno na operaciju jer je postojala smrtna opasnost. Nedugo nakon toga dobio je trombozu noge, koju su mu doktori htjeli amputirati, no njegova majka to nije dopustila, a Leon kaže kako joj je na tome beskrajno zahvalan.
Najveća podrška bili su mu roditelji, ‘mali ćelavi anđeli’ i jedan prijatelj
Za vrijeme bolesti Leon je s 98 kilograma smršavio na 54, a njegov čitav svijet bila je bolnica.
– Moj su svijet činili doktori, roditelji koje bi vidio na tri sata dnevno i moji mali ćelavi anđeli s kojima sam dijelio sobu i koji su me držali na životu. U tom periodu imao sam jednog prijatelja koji me toliko ohrabrivao i kojemu ću biti zahvalan čitav život, on me doslovno dizao iz mrtvih, kaže Leon.
Kaže i kako je neopisiv osjećaj bio kada je prvi puta ustao iz kreveta, držeći se za tatina ramena.
– Tijekom tih sedam mjeseci pustio sam toliko suza da bi njima napunio bunar. Ti dani, koliko su bili teški, toliko su i bili dobri jer sam shvatio što je život, rekao nam je Leon.
Malo pomalo, nakon sedam mjeseci bitke kakvu si niti jedna zdrava osoba ne može zamisliti, Leon se počeo oporavljati.
Uspješan školarac i aktivan bodybuilder
Sada ima 18 godina i učenik je Ekonomske i birotehničke škole u Bjelovaru. Školu je nadoknadio vrlo brzo, profesori su razumjeli njegovu situaciju i nastojali su izlaziti mu u susret koliko su mogli. No osim što je uspješan školarac, Leon se aktivno bavi bodybuildingom, a opisao nam je i kako danas izgleda jedan njegov dan, daleko od bolničkog svijeta.
– Budim se u sedam i doručkujem. Slijedi kuhanje jela za cijeli dan i odlazak na prvi trening, poslije treninga učim i nakon toga u školu. Poslije škole odlazim na drugi trening od pola sata i nakon toga slijedi odmaranje i spavanje. U toku dana pojedem 6 – 7 obroka, ovisno o danu, rekao nam je mladić.
Već iduće godine planira izaći na prvo natjecanje, a što dalje – nije još siguran. Zna samo da je njegov san postati profesionalni bodybuilder i natjecati se na velikim i jakim natjecanjima. A da se od snova ne treba nikada odustajati, poručuje i našim čitateljima.
– Živite svaki dan kao da je posljednji i uživajte u svakom trenutku. Ako imate snove, pokušajte ih ostvariti jer i najveći snovi mogu postati stvarnost, rekao nam je za kraj ovaj hrabri mladić, za kojeg smo uvjereni da ima vrlo svijetlu budućnost.