[LiDraNo ’18] Žrtva pedofila: ‘Nije lako, ali ako se potrudimo, možemo postati jači u glavi i u srcu te možemo pomoći onima koji to trebaju’

O problematici pedofilije razgovarali smo s Marijom (identitet poznat redakciji) koja kaže: Nije lako, znam to, ali ako se potrudimo, možemo postati jači u glavi i u srcu te možemo pomoći onima koji to trebaju.

Piše: Petra Sokolić

Foto: Sandra Miklaužić, učenica 3. razreda Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok

Pedofilija je rijetko stanje koje spada u skupinu parafilija odnosno poremećaja seksualnih sklonosti. Pedofilima se uglavnom smatraju muškarci. Čak 80 posto pedofila bilo je zlostavljano u djetinjstvu. Napadaju djecu koja su u pubertetu, od jedanaeste do šesnaeste godine života. Uzimaju ih kao žrtve zbog njihove lakovjernosti, jer ih je najlakše uvjeriti u neku laž (zbog puberteta u kojem se nalaze). Zlostavljana djeca u većini slučajeva poznaju zlostavljača. Problem je u tome što je zlostavljač uglavnom netko iz obitelji, koga dugo poznaju i kome vjeruju. Objašnjavaju im da se to sve provodi u “edukativne” svrhe te im čak i prijete i sklapaju dogovore da će to ostati njihova tajna. Pedofili provode vrijeme s djecom na različite načine. Postoje oni koji nikada ne izvrše u djelo svoje pedofilske sklonosti, već sve ostaje na njihovu zamišljanju, maštanju ili pak na traženju pedofilskih internetskih adresa. Postoje i oni koji provode svoje pedofilske sklonosti u djelo, nakon čega djeci ostaju trajne posljedice.

Žrtva pedofila

Marija je šutjela jer se bojala da se ne ponovi grozno iskustvo koje je njoj kao djevojčici od 15 godina obilježilo život. Osim straha za samu sebe i dan danas suosjeća sa svim osobama koje su na bilo koji način zlostavljane (ili proživjele sličnu situaciju).

– Prije dvije godine, točnije 2015., bila sam žrtva pedofila što je na mene jako utjecalo. Bila sam znatiželjna i htjela sam iskusiti nešto novo. Na kraju se ispostavilo da je to iskustvo imalo negativne posljedice, i psihički i fizički. Počela sam izbjegavati ljude, postala nesigurna u sebe i one oko sebe te sam prestala vjerovati ljudima. U početku nitko nije znao, barem sam ja tako mislila. Moja mama je saznala jer joj je prijateljica javila da me vidjela kako ulazim u nepoznati auto. Nije joj bilo jasno zašto sam to napravila, a iskreno, nije ni meni. Učinila sam to zbog dječje znatiželje i dogodila se katastrofa. Bilo me je sram razgovarati s bilo kime o tome jer nisam htjela da me ljudi osuđuju i gledaju kao nenormalnu osobu. Zaista nisam o tome pričala. Šutjela sam i bojala se da se ne ponovi. Bilo me je previše sram, čak i pred vlastitim roditeljima.

– S vremenom su za moj slučaj saznali ostali. Dandanas neki članovi moje obitelji ne znaju za to niti želim da znaju. Previše me je sram i ne znam kako bi to utjecalo na naše daljnje odnose, zato o tome i dalje šutim. Oni koji znaju nisu sretni, nisu sigurni zašto se to dogodilo i brinu se za moje zdravlje. Pokušavaju sa mnom razgovarati što češće i saznati što više o meni jer se prije svega toga nisu baš ni trudili. I još uvijek, nakon dvije godine, osjećam se kao žrtva zlostavljanja. Ponekad sam se osjećala krivom jer sam potpuno vjerovala nepoznatoj osobi. I dalje se ponekad sramim same sebe, ako to itko drugi spomene u mojoj blizini – rekla je.

Suđenje

Marijina majka je zbog tog slučaja kontaktirala nadležne institucije.

– Na suđenju je bila još jedna djevojka. Znam da je i ona ustvari bila žrtva ISTE osobe koja je napala i mene i prošla je kroz isto. Jedini problem je to što je ona bila mlađa, a imala je s njim dublji odnos nego ja. On? Završio je u zatvoru. Tamo je bio mjesec dana, nakon kojih je pušten na slobodu. I dandanas se znam sjetiti toga događaja koji me potakne na sjećanja koja nisu lijepa. To me je ojačalo, jer sada znam na što moram paziti i kako se suočiti s takvom osobom ili više njih. Ponekad se i dalje bojim, ali zato i jesam trenirala borilačke sportove, kako bih se u slučaju ponovnog napada mogla obraniti od napadača, kazala je.

Slučajevi pedofilije

Prošle je godine održan eksperiment vezan upravo za ovu temu. 24-godišnja novinarka jednog internetskog portala ulogirala se u pedofilsku stranicu pod tajnom šifrom, naglasivši svoju lažnu dob od 14 godina. U roku od nepune dvije minute javilo joj se 20 pedofila i zlostavljača. Dob im je varirala između 40 i 50 godina. Pedofili i zlostavljači za kazneno djelo te vrste dobivaju tri mjeseca zatvora uz predočene dokaze.

TRI MJESECA ZA ZLOČIN I DOGAĐAJ KOJI ZLOSTAVLJANOJ OSOBI ODREĐUJE OSTATAK ŽIVOTA?

Nedavno je na području Vukovarsko-srijemske županije zabilježen slučaj pedofilije 35-godišnjaka koji je počinio deset kaznenih djela i za svih deset nije dobio niti pune tri godine zatvora. Kazna mu je objedinjena te da će samo pola kazne odslužiti u zatvoru, ukoliko u roku od pet godina ne počini novo kazneno djelo. Dovodi se u pitanje apsolutno sve, država i ljudi. Je li problem u državi kao takvoj ili neempatičnosti ljudi koji žive u njoj? Treba li se ovakav zločin dogoditi baš nama ili našem bližnjem da bi netko reagirao? Treba li se dogoditi katastrofa? U svakom slučaju, ovakve osobe su definitivno zaslužile više od tri godine kazne za čak deset djela za koja se javno zna, ne uključujući ona za koja se nije doznalo ili za koja nije bilo dokaza.

Liječenje pedofilije

Liječenje pedofilije je vrlo teško i stopa uspješnosti je niska. Jedan od razloga za loš uspjeh je i taj što u većini slučajeva pedofili dolaze na liječenje po odluci suda i nisu motivirani za izlječenje. Postoji jedna institucija u Nizozemskoj u koju se osobe mogu javiti bez straha od kaznenog gonjenja. Kad postoji motivacija za izlječenjem, uspjeh je veći.

Poruka zlostavljanima

Marijina poruka, za sve osobe koje su se pronašle u njenoj priči bila bi:

‘Drži se! Ponekad je teško. Ponekad će te smetati ako te drugi budu sažalijevali, ali to je dio života koji bar neki od nas moraju proći. Nije lako, znam to, ali ako se potrudimo, možemo postati jači u glavi, a i u srcu i možemo pomoći onima koji to trebaju.’

*Autorica ovog teksta učenica je Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok te urednica digitalnog izdanja školskog lista Tabula nova. Ovaj tekst prenesen je uz dozvolu uredništva, a možete ga pronaći na ovom linku.

Fotografije omogućilo Gradsko dramsko kazalište Gavella.

Pročitajte i ostale tekstove s ovogodišnjeg LiDraNa:

[LiDraNo ’18] Intervju s ravnateljem Strukovne škole Vice Vlatkovića koji je za svoj rad dobio i nagradu Grada Zadra

[LiDraNo ’18] Mladi Riječani oživjeli Kult, a glavni urednik nam govori: Mi smo kao elitna škola, a ne možeš si ni dupe obrisati!

[LiDraNo ’18] KRIM TIM 3: 100% učenička predstava koja je pokorila ovogodišnju državnu smotru

[LiDraNo ’18] Zagrebačka maturantica pita se kako danas ostati u Hrvatskoj: Nemoj mi reći kako otići, reci mi kako ostati

[LiDraNo ’18] Pita li itko djecu? Potresan intervju s djevojčicom Anom P. o bolnom odlasku iz Hrvatske

[LiDraNo ’18] Srednjoškolci-novinari predstavili se brojnim intervjuima, ali i otkrili što ih muči na pragu zrelosti

[LiDraNo ’18] Potrgao izvedbom: Matej je dobroćudni div koji savršeno skida naglaske, a nakon srednje želi biti ‘teta u vrtiću’

[LiDraNo ’18] Uznemirujuća priča o sedamdesetima: Moja i Njegova…ljubav u doba heroina

[LiDraNo ’18] Nenad iz Crno bijelog svijeta je odrastao: Pogledajte kako sada izgleda ovaj maturant koji se sprema za ADU

Komentar: LiDraNo ’18. – Je li Thompsonu mjesto na državnoj smotri?

[LiDraNo ’18] ‘Da crkneš od smija’: Zadarski srednjoškolci donose najveće provale i šale u svom školskom listu

[LiDraNo ’18] Učenik šestog razreda o putovanju koje neće zaboraviti: Kako me zagrlila Bosna

[LiDraNo ’18] Ovo su najbolji školski listovi u državi: Krasi ih besprijekoran dizajn i osjetljiva socijalna tematika

[Fotogalerija] Bili smo na otvorenju državne smotre LiDraNo i vidjeli prve nastupe