Lokalni tamburaši sa srednja.hr: Dva nova singla s albuma DESTROLUCIJA
Potaknuti pozitivnom glazbenom recenzijom prorektora Sveučilišta u Zagrebu Ante Čovica u današnjem Universitasu, objavljujemo dva singla iz novog albuma ‘Destrolucija’. U tekstu pod nazivom ‘Destrolucija’, prorektor detaljno terminološki i fenomenološki objašnjava pojam. U prozivanju brojnih medija i novinara, među ostalim, proziva i portal srednja.hr za ‘svečarsku atmosferu u stilu lokalnih tamburaša’. Ovime zahvaljujemo prorektoru na vjetru u leđa i podsjećamo na naše mnogobrojne upite u njegovom mail sandučiću. Također otvaramo natječaj za najbolji glazbeni aranžman naša nova dva hita; možete nam se javiti putem Facebooka ili maila. U nastavku slijede naši tamburaški hitovi ‘Ne dirajte nam Sveučilište’ i ‘Što to ima u studentima tužno?’.
Art Cover Photo Šveučilšne Švinjarije
Ne dirajte nam Sveučilište
Večeras nas dobri studenti
Nemojte ništa pitati,
Neka suze tiho teku
Pa će manje boljeti
Ne dirajte nam večeras
Uspomenu u nama,
Ne dirajte nam autonomiju
Jer Sveučilište ćemo vratiti!
Još u sebi čujemo Đikića
Kako tužan govori:
„Moj rad sa studentima
Nikad neće prestati“
Ne dirajte nam večeras
Uspomenu u nama,
Ne dirajte nam autonomiju
Jer Sveučilište ćemo vratiti!
Nama Studenti Govore
Da uzmemo tambure,
Prije nego objavimo tekstove
da pitamo „Di su pare?“
Ne dirajte nam večeras
Uspomenu u nama,
Ne dirajte nam autonomiju
Jer Sveučilište ćemo vratiti!
Što to ima u studentima tužno?
Još i danas zamirišu pare
U proljeće kao davno prije
Moja bioetika danima daleko
Tamo gdje je nikad bilo nije
Rekao sam kad poći sam mor’o
Uzmite mi i Pavu i slavu
Samo upravu ostavite staru
Kad navratim da je vidim živu
Što to ima u studentima tužno
Da ulaze u destrolucije ove
Tko to živi u znanosti mojoj
A još nije umro od sramote
Što to ima u studentima tužno
Da ulaze u destrolucije ove
Tko to živi u znanosti mojoj
A još nije umro od sramote
Rekao sam, u fusnoti sam prič’o
Nikog nije bilo da me čuje
Marš za znanost ne voli baš svak’
Neko voli pisat plagijat
Što to ima u studentima tužno
Da ulaze u destrolucije ove
Tko to živi u znanosti mojoj
A još nije umro od sramote
