Lovro Jurišić je nedavno organizirao najveće okupljanje kvizaša u zemlji, a sada je megakviz skrojio i za vas
Lovro Jurišić je zadarska ikona kvizova, koja je u spomen na najveću legendu takve vrste u Hrvata Mirka Miočića, prošle godine organizirao dvodnevni Memorijal u Zadru, na kojemu su se odvijala nadmetanja u znanju. Na Memorijalu Mirka Miočića na kraju se okupilo čak 179 pojedinaca, a osim što su zaljubljenici u kvizove došli iz svih dijelova Hrvatske, pristigla su i tri natkjcjecatelja iz BiH te jedan iz Srbije. S obzirom da je Lovro Jurišić, kako smo već naveli, ikona zadarske kviz scene i organizator najvećeg okupljanja kvizaša u državi, isprva smo mislili razgovor bazirati na tom području. No, bogato iskustvo te momenti kao što su druženje s Kristom Novoselićem u jeku karijere, kao i okolnost da je bio na jednom od dva posljednja Nirvanina koncerta ‘kod kuće’ u Seattleu, naveli su nas da posvetimo više prostora i ostalim interesima šjora Lovre.
Intervjuirao Filip Ratković / uredio: Ivan Božić
Samo ćemo još uvodno reći da je Lovro Jurišić 42-godišnji diplomirani FER-ovac, koji već godinama ne radi u struci, nego u Zadarskoj županiji na pripremi i provedbi EU projekata. Važno je istaknuti i da je već više od 25 godina zaražen opakim virusom metal glazbe. Naravno, Lovro Jurišić nam je sastavio i veliki kviz opće kulture koji se sastoji od 20 pitanja.
Tko ste, što ste, odakle i čim se bavite u životu?
Zovem se Lovro Jurišić, a rođen sam u Zadru prije više od 42 godine. Nakon završetka osnovne škole upisao sam Opću gimnaziju u Zadru, a budući da me u osmom razredu zakačio virus metala (od kojeg se još nisam „oporavio“), većinu slobodnog vremena sam provodio svirajući prvo bas, a kasnije i gitaru u metal bendu imena Madhouse. U trećem srednje mi se pružila prilika za odlazak u Sjedinjene Američke Države, i to u Seattle za vrijeme grunge revolucije. Nitko sretniji od mene, a pogotovo kad je cijeli boravak kulminirao popodnevnim druženjem s Kristom Novoselićem. To je na žalost bilo dva mjeseca nakon Kurtovog samoubojstva, ali sam barem prije toga uspio i pogledati Nirvanu uživo na prvom od njihova dva posljednja koncerta „doma“. Nakon što sam maturirao u Seattleu 1994. godine, upisujem FER u Zagrebu. Sviram opet u istom bendu novoga imena Swantears, ali odustajem negdje na drugoj godini fakulteta. Diplomirao sam telekomunikacije i informatiku 1999. godine, a nakon šestogodišnjeg rada u struci za Ericsson Nikolu Teslu, vraćam se u Zadar gdje se u okviru radnog mjesta u Zadarskoj županiji počinjem (najviše) baviti pripremom i provedbom EU projekata, primarno onih prekograničnog karaktera.
Kada ste i kako u svemu tome skrenuli u svijet kvizova?
Uvijek sam bio izvrstan učenik i student, valjda imam veliku sposobnost pamćenja, posebno ako me nešto zanima. Više-manje me sve zanima, osim visoke kulture (zovite me majstor za low-brow, ne smeta mi), pa se eto akumuliralo.
Krenuo sam televizijski. Prvi nastup na televizijskim kvizovima imao sam još 1999. godine na Izazovu. Sjećam ga se dosta dobro, budući da su mi greškom postavili pitanje s dva točna odgovora, a tražili su na žalost onaj drugi, a ne ovaj kojeg sam ja dao. To me toliko valjda dotuklo da sam do svog povratka pred kamere u Potjeri i Kviznoj situaciji nastupio samo u Milijunašu, ali nisam uspio proći brzi prst. U novije doba, bio sam na Potjeri ukupno četiri puta, svaki put protiv različitog lovca, te se nadam da ću sljedeći put odmjeriti snage i s petim, Mladenom Vukorepom, naravno s drugačijim ishodom. Na Kviznoj situaciji nastupio sam sa svojom pub kviz ekipom Glup i gluplji te smo pobijedili u prvom kolu da bismo u polufinalnoj emisiji završili na trećem mjestu s dva boda zaostatka za pobjednicima emisije.
Koje je bilo pitanje s dva točna odgovora na Izazovu?
Tko je ikad bio na televiziji, vjerojatno zna da moraš biti milijun posto siguran da zaustaviš snimanje radi tako nečega, ali ja na žalost nisam bio. Pitanje (u formi odgovora) je bilo „Glumio je u Tri amigosa uz Dana Aykroyda i Martina Shorta.“, na što sam ja dao pitanje „Tko je Chevy Chase?“. Na moju žalost, tražili su Stevea Martina, što je isto bio točan odgovor, budući da navedeni Dan Aykroyd u stvari nije bio jedan od tri amigosa.
A kvizaštvo izvan malih ekrana?
U svijet kvizova sam (ponovo) krenuo krajem 2013. godine kad me prijatelj pozvao u Šibenik na prvo izdanje tamošnjeg pub kviza u Azimuta. Nedugo nakon toga smo po istom receptu pokrenuli Zadarski pub kviz. Također aktivno riješavam i individualne kvizove, i pojedinačno se nalazim na 15. mjestu državne rang liste Hrvatskog kviz saveza. Posebno se dičim time da obično imam dvoznamenkaste rezultate u svim kategorijama na kvizovima tipa British, Croatian ili Norway Open. Sa svojom ekipom, već spomenutim Glup i gluplji, sam više puta pobijedio na općim i filmskim kvizovima u Zadru, a katkad i u Šibeniku.
Koja su vam područja jača, a koja slabija? Imate li nekakve specifične ljubavi, hobije i znanja, koja ima još 5 ljudi u državi jer su toliko niche?
Jača područja su mi film, TV i zemljopis. Možda i zbog činjenice da sam maturirao u Seattleu 1994. godine, ali i zbog toga što redovno pratim Late Show StephenaColberta i SaturdayNight Live, također su mi jaka specifično američka znanja u politici, zabavi, lifestyleu i slično. Hobi koji sam skoro potpuno zapostavio kad sam se zakačio na individualne kvizove je slaganje široke metal diskografije koja uključuje najmilije mi bendove i sve njihove stvari pa makar bile i „C-strane“ singlica.
Kad se spomene kviz i Zadar u istoj rečenici, vi ste, poslije nikad prežaljenog Mirka, generalno prva osoba koje se ljudi sjete. Kao organizator Memorijala, može par riječi o kvizaškom okupljanju, koje je uz Požegu jedino hrvatsko kvizaško okupljanje, a široj javnosti i poznatije?
Slično kako su nas prijatelji iz Šibenika svojim Pub kvizom u Azimuta nadahnuli na pokretanje pub kviza u Zadru, tako su nas prijatelji iz Požege svojom SOVA-om nadahnuli na organizaciju kvizaškog natjecanja koje bi okupilo kvizaše s nacionalne razine, pa i šire. Taman kako smo se počeli organizirati dočekala nas je žalosna vijest o smrti Mirka Miočića, najveće kvizaške legende u Hrvata koji je iz Rtine kraj Zadra, te nam se ime natjecanja samo „nametnulo“. Ipak, zasluge treba dati i predsjedniku Saveza Dejanu Cerovcu koji je prvi napisao sintagmu Memorijal Mirka Miočića „na papir“. Veliko Mirkovo ime sigurno je pomoglo da smo u Zadru krajem rujna i početkom listopada ugostili ukupno 179 pojedinaca, raspoređenih u tri discipline: 85 natjecatelja u Pojedinačnom kvizu, 51 par u Kvizu parova i 41 ekipa u Ekipnom kvizu. I to 78 iz Zadra, 49 iz Zagreba, po 12 iz Požege i Splita, 8 iz Rijeke, 4 iz Šibenika, 3 iz Imotskog, 2 iz Krapine te po jedan iz Gospića, Đakova, Karlovca, Osijeka, Pule, Slatine i Vinkovaca, kao i 4 iz inozemstva (3 iz Bosne i Hercegovine, iz Mostara, Širokog Brijega i Međugorja, te 1 iz Srbije, iz Beograda). Cijelo natjecanje je prošlo fantastično, a čak smo i zaslužili prilog u središnjem Dnevniku HRT-a.
I za kraj planovi za budućnost, razvitak kvizaške scene, ovogodišnji Memorijal, i ako se ima još što za dodati?
Pripreme za ovogodišnji Memorijal već su krenule, a preliminarni datum oko kojega ćemo slagati raspored je 7. listopada. U Zadru su u tijeku ekipna natjecanja u ZPK i HKL ligama, a igramo i praktički svaki pojedinačni kviz koji je „u ponudi“. Osim toga, u Zadru se igra i dosta kvizova koji nemaju direktne veze sa Zadarskim Pub Kvizom kao što su IngloriousQuizzards filmski pub kviz, Glazbeni pub kviz, Pub kvizovi u Piratea (opći, glazbeni i sportski), Studentski pub kviz, Košarkaške ikone, itd.
Na ovom linku se nalazi zanimljivi kviz koji nam je sastavio Lovro Jurišić. Okušajte se u rješavanju!