Malom općinom na moru već 28 godina drma moćni HDZ-ovac: Ovi mladi ljudi su ga odlučili rušiti

Nerijetke su priče općina u Hrvatskoj kojima od njihovih osnutaka drmaju isti lokalni šerifi. Tako je i u Segetu, na čijem čelu već gotovo trideset godina gordo stoji notorni HDZ-ovac Vinko Zulim. No, za razliku od svih prijašnjih izbora kada je svoje protivnike nadmoćno pomeo u prvom krugu, ovaj put su okolnosti ponešto drugačije. Protiv njega podigli su se mladi. Organizirali su se u nezavisnu listu Vrime je! i odlučili su rušiti status quo. Razgovarali smo s tim mladim ljudima.

Luka Jadrić, 27-godišnji magistar violine i kandidat nezavisne liste Vrime je! za načelnika Općine Seget
Foto: Dora Brkanac

Lokalni su izbori pred vratima. Nemalen je broj priča malenih općina u Hrvatskoj na čijem čelu desetljećima stoje isti politički moćnici. Jedna takva dolazi iz Segeta, malog dalmatinskog mjesta nadomak Trogira čiji je načelnik od osnutka općine 1993. notorni HDZ-ovac Vinko Zulim. No, za razliku od svih dosadašnjih izbora na kojima je nadmoćno pomeo svoje protukandidate već u prvom krugu, ove godine situacija je ponešto drugačija. Mladi Segećani oformili su svoju listu i krenuli u rušenje statusa quo.

‘Izlazak iz apatije je moguć’

Vrime je! Svojevrsna je to poruka, simbolični naziv nezavisne liste koju predvodi Luka Jadrić, 27-godišnji magistar violine i kandidat za načelnika Općine Seget. Sadašnji je načelnik Zulim, naglasimo, na vlasti više godina no što Luka ima. No, to ga nije spriječilo da okupi istomišljenike, još dvanaestoro mladića i djevojaka. Prosjeka godina ispod trideset, sve rodom iz Segeta, sve redom nezadovoljne načinom na koji u tom dalmatinskom mjestu funkcionira lokalna vlast. Osim što su mladi, imaju i četrdeset posto žena na listi – pravnice, povjesničarke, liječnice, humanitarke i studentice. Ruše tako miskoncepciju o nepripadanju žena u strukture vlasti koju nerijetko nezadovoljavanjem kvota šalju političkih giganti, kako na lokalnim tako i na nacionalnoj razini.

– Jedan od glavnih ciljeva je pokazati da se može. Izlazak iz već spomenute apatije je itekako moguć. Da ne vjerujemo u bolje sutra ne bismo ni bili dio ove priče. Druga stvar koju želimo ostvariti su osnovni životni uvjeti koje nažalost i dan danas neki od naši sumještana nemaju, a primarno mislimo na vodoopskrbu u Zagori o čijoj izgradnji se priča pred svake izbore. Uređenjem GUP-a, potaknuli bismo dodatna ulaganja u naše mjesto te bi se tako otvorilo prostor za nova radna mjesta, kaže nam Luka Jadrić.

Uz navedeni, priča nam Luka, njegova lista ima u planu i povlačenje novca iz EU fondova, za potrebe čega bi ustrojili i poseban ured u sklopu Općine. Osim općinskih projekata, taj bi ured pružao usluge savjetovanje Segećankama i Segećanima glede njihovih vlastitih programa i prijava.

‘Vrime je da se povuku iz udobnih fotelja’

Luka nam je ukratko ispričao i kako se cijela priča zakotrljala. Kako je od ljubavi prema violini i glazbi shvatio da se za promjene treba aktivno zalagati i na lokalnoj razini. Družio se s prijateljima, poznanicima, kao i svaki drugi mladić njegovih godina, slobodno vrijeme, među ostalim, provodio i na kavama. I onda je shvatio da zapravo nitko od ljudi koje poznaje nije zadovoljan trenutnom situacijom u Segetu. Od tih neobaveznih kava krenuli su konkretni sastanci na koje je dolazilo sve više i više ljudi. Ideje su postajale konkretnije i jasnije.

– Naš tim se s vremenom proširio na pojedince različitih struka i političkih orijentacija, a u trenutku kada smo pričali o potencijalno kandidatu za načelnika ili načelnicu, predložen sam da ja budem kandidat. Navedenu odgovornost sam prihvatio. Okupio sam istomišljenike koji mi svojim entuzijazmom, borbenošću i idejama daju dodatnu energiju i vjeru kako ćemo u našim nastojanjima i uspjeti, prepričava nam 27-godišnji Segećanin.

Krenuli su, kaže nam posve skromno, no vodio ih je optimizam da se promjene mogu dogoditi. Sada, kada nam ovo prepričava, ističe, oduševljen je pozitivom i porukama podrške koji se vežu uz nezavisnu listu mladih Segećana.

– Ne kaže se slučajno kako na mladima svijet ostaje, Nezavisna lista Vrime je u svojim redovima broji mlade ljude željne promjena koji u ovu priču nisu ušli zbog vlastitog dobitka. Prosjek godina je ispod 30, a vlast u Segetu je starija od mene. Vrime je da se povuku iz svojih udobnih fotelja i pruže priliku mladima koji osjećaju bilo svog Segeta, smanje podjele na minimum i da frustraciju stagniranja mjesta pretvore u zadovoljstvo prosperiteta Segeta koje je nadohvat ruke, zaključuje Luka.

‘Ljudima je dosta istih lucima kojima rukovodi centrala’

Razgovaramo s još jednim mladićem s liste. Blaž Ševo ima 24 godine i student je povijesti i kroatistike na splitskom Filozofskom fakultetu. Nikada u životu nije bio pretjerano politički angažiran, kao ni blizak nekim etabliranim političkim strankama. Da se pridruži nezavisnoj listi Vrime u najintimnijem smislu pomogao mu je upravo – faks.

– Na kolegiju Antički grad na istočnoj obali Jadrana dopala me tema segetskih kamenoloma u antici. Istražujući relevantnu literaturu shvatio sam gabarite nebrige za kulturnu baštinu u Segetu i poučen dobronamjernim, ali neefikasnim inicijativama povjesničara i arheologa da zaustave devastaciju lokaliteta puno veće važnosti od segetskih gradina i ostataka kamenoloma shvatio da bez upliva u reprezentativnu demokraciju ne mogu utjecati na zatečeno stanje. Stvorio se određeni bunt u meni i nezadovoljstvo samim sobom što prije nisam obraćao pozornost na takve očitosti, a godinama sam već predsjednik i član raznih udruga koje se bave poviješću, priča nam Blaž.

Blaž Ševo, 24-godišnji student na nezavisnoj listi Vrime je
Foto: privatna arhiva

Mišljenja je da je ljudima dosta jednih te istih lica kojima “rukovodi centrala u Zagrebu ili vlastiti interesi”. Tek jedan pogled, naglašava, na susjedne općine govori da je nešto trulo. Seget, tako napominje, nakon rasapa trogirsko općine imao je najveći gospodarski i kulturni potencijal koji do danas nije iskorišten.

– Svaka čast svakome, radi svatko kako zna, ali mislim da rezultati postignuti u zadnjih 30 godina nisu zadovoljavajući i barem iz aspekta svoje (buduće) struke bih volio ukazati na nedostatke. Kaže hrvatski homo universalis Ivan Supek da je riječ naše jedino oružje. Složio bih se, barem dok se ne dođe do trenutka kada djelima treba dokazati te riječi, priča nam.

‘Ljeto je kao jedan debeli sloj šminke koji godinama sve ružnije stoji segetskom kraju’

S Lukom Jadrićem, kandidatom liste Vrime je za načelnika Segeta, upoznao se preko lokalne klape koju je Jadrić osnovao u mjestu. Nakon nekoliko sastanaka, prepričava nam, postalo je jasno da problem nebrige za kulturu nije jedini koji muči Seget pa je Blaž prihvatio poziv da svoja znanja stavi u službu liste. Bilo je lijepo gledati, priznaje, kako ideološke različitosti postaju tek sekundarne, a sve zbog boljitka zajednice.

– Na osobnoj liniji već sam natuknuo koje su promjene prioritetne i za koje bih se svesrdno angažirao iz aspekta struke: revidiranje koncesija i ugovora o eksploataciji kamenoloma u Segetu Gornjem ponad kojeg se nalazi još neistražena ilirska gradina koja antecedentira i antičkom Traguriju, briga za kulturnopovijesne spomenike u Segetu koji su ogrezli u korov i gustu travu te uređivanje devastirane Staze zdravlja u svrhu jačanja kulturnog turizma. Što se tiče drugih aspekata tu bih odmah spomenuo vodu koju naša žedna zagora u 2021. godini dobiva iz cisterni ili vadi iz bunara. Kao mladom čovjeku važna mi je i sportska dvorana ili barem neki prostor za okupljanja, priredbe, druženje i sportske aktivnosti. Mogao bih sad nabrojiti 20 esencijalnih stvari koje nedostaju ovoj općini, ali to je onda već lista želja, a ne konkretni plan, kaže nam iskreno Blaž.

Najveći problem mladih u Segetu vidi u, kako ga naziva, “kompleksu malog mjesta”. Već se u dosta poznatoj uzrečici u tom kraju ‘Seget City samo liti’ da iščitati barem polovina problema.

– Ljeto je kao jedan debeli sloj šminke koji godinama sve ružnije stoji segetskom kraju, a blijedi izrazi ostatka godine zadržavaju samo one koji nemaju izbora nego ostati gdje jesu. Na kraju se čini da je jedino blizina mora razlog zbog kojeg se Seget još uvijek može nazvati općinom. Već poviše magistralne ceste ne da nema mladih, već je stanovnika općenito sve manje i manje, a lokalna je vlast malo toga napravila da demografski osnaži kraj. Mladima nedostaje mjesto okupljanja, kulturni sadržaji, zabavni sadržaji, sportski tereni i igrališta koji nisu u rukama privatnika. Seget nema knjižnicu, artefakti nađeni na segetskom području izloženi su u trogirskom muzeju jer Seget nema vlastiti, mladim poduzetnicima se ne pružaju prilike za uspjeh, a o selektivnim stipendijama za učenike i studente da i ne govorimo. Općina Marina plaća svim svojim učenicima i studentima troškove prijevoza, Seget ne. Mehanizmi kojima bi se moglo zadržati mlade, osim uhljebljivanja i odlaženja trbuhom za kruhom, ima napretek, samo je pitanje volje. Mi s Nezavisne liste Vrime je volje imamo, zaključuje Blaž.