Marija Selak Raspudić želi informacije prije odluke o vojnom roku: ‘Mladi najteže dolaze do stana’

Marija Selak Raspudić smatra da se priča o vojnom roku uvela bez ozbiljne analize i informacija od kojih se ugroza Hrvatska treba braniti. Navela je da stereotipi poput, ‘mladi su stalno na mobitelima’ vrijedi i za odrasle. Prije nego itko kritizira mlade, ističe nam političarka, dotični kritičar ili kritičarka treba samog sebe upitati što je osobno napravio ili napravila ‘da mladi mogu po završetku školovanja pronaći solidan posao i priuštiti sebi povoljnu nekretninu’.

Marija Selak Raspudić | screenshot/foto: Youtube/Pixabay

Nezavisna predsjednička kandidatkinja, Marija Selak Raspudić u intervju za srednja.hr podsjetila je da se kao saborska zastupnica zalagala da se studentima koji rade tijekom fakulteta njihov studentski radni staž prizna u staž mirovinskog osiguranja.

Pobijedi li na predsjedničkim izborima, kaže nam, planira se i dalje baviti poboljšanjem uvjete za školovanje, studiranje, rad i život mladih. No, iz druge pozicije u kojoj namjerava okupiti najbolje stručnjake u Hrvatskoj te zainteresirane mlade i studente kako bi se pristupilo analizi ovih izazova. Sa stručnjacima želi i ozbiljno istražiti kako se nove tehnologije koriste u nastavi i svakodnevnom životu.

SVE KANDIDATE PITALI SMO ISTO

Svim predsjedničkim kandidatima koji prema izbornim anketama imaju barem pet posto šanse za pobjedu smo postavili pet istih pitanja na temu kako predsjednik ili predsjednica države unutar svojih ovlasti mogu pomoći mladima. Njihove odgovore ćemo objaviti u cijelosti kako nam pristižu

Za početak, puno se govori o predsjedničkim ovlastima, što predsjednik može, a što ne može napraviti prema Ustavu. Prema Vašem shvaćanju predsjedničkih ovlasti, možete li nam navesti tri stvari koje biste učinili za mlade u Hrvatskoj (učenike i studente te osobe do 30. godine života)?

Tijekom cijelog svog saborskog mandata otvarala sam teme povezane s problemima mladih s posebnom pažnjom prema studentima. Primjerice, i u prošlom i u ovom saborskom mandatu tražila sam i predlagala da se studentima koji žive kod privatnih najmodavaca poveća iznos subvencija za stanarinu s obzirom na sve skuplje podstanarstvo. Predlagala sam i vraćanje studentskih poliklinika kao posebnog vida zaštite zdravlja naših studenata s kojima se ‘obične’ ordinacije opće medicine vrlo često loptaju.

Zalagala sam se i za to da se studentima koji rade tijekom fakulteta njihov studentski radni staž prizna u staž mirovinskog osiguranja ili da se promisli o opciji da ljudi koji studiraju mogu otkupiti dio svog staža mirovinskog osiguranja kako ne bi bili u lošijoj poziciji od radnika koji su u svijet rada ušli već nakon srednje škole. Također, predložila sam u Saboru da svi mladi, neovisno o tome kad su ušli u svijet rada, prvih deset godina uživaju poreznu povlasticu u vidu smanjenog poreznog opterećenja na njihove plaće, a ne da je to uvjetovano isključivo godinama života, pri čemu netko tu povlasticu može uživati i više od deset godina, dok netko tko je studirao u pravilu će uživati u njoj najviše pet ili šest godina s obzirom da ta povlastica prestaje za sve s navršenih 30 godina života.

Svim tim temama, pa i nekim drugim, bavit ću se i kao predsjednica Republike Hrvatske, ali iz jedne druge pozicije, okupljajući naše najbolje stručnjake, ali i zainteresirane mlade i studente, kako bismo poboljšali i unaprijedili njihove uvjete školovanja, studiranja, rad i života. Posebno ću okupiti stručnjake kako bi se konačno na ozbiljan način pristupilo pitanju upotrebe novih tehnologija u nastavi kao i u svakodnevnom životu.

Mnogi mladi prate situaciju s potencijalnim povratkom služenja obveznog vojnog roka. Vrlo izravno pitanje, budući da s predsjedničkom funkcijom dolazi i dužnost vrhovnog zapovjednika vojske, jeste li za obvezno služenje vojnog roka? Da ili ne i zašto?

Već sam puno puta govorila o ovoj temi koja je u naš javni prostor ubačena bez ozbiljne analize i objašnjenja postoji li doista potreba za reaktivacijom vojnog roka, tj. čime je ta potreba uvjetovana i koja je to neposredna ugroza koja nas na to tjera. Vjerujem kako ću relevantne informacije o tome imati kad preuzmem dužnost predsjednice Republike Hrvatske. U svakom slučaju, koliko su dosadašnje najave o tome bile neozbiljne vidimo i po tome kako je ta priča nestala iz javnosti premda se vojni rok najavljivao već od 2025. godine.

Predsjednička funkcija dolazi i s ovlastima pomilovanja. Kada je riječ o mladima, nažalost mnogi znaju završiti u pritvoru ili zatvoru zbog trgovanja drogom te su među mladima često aktualne rasprave o legalizaciji narkotika poput marihuane. Na tom tragu, planirate li koristiti mogućnost pomilovanja i bi li mladi, ali i stariji, mogli očekivati pomilovanje zbog primjerice trgovine drogom (općenito ili samo za marihuanu o čijoj se legalizaciji najviše priča) i drugih nenasilnih zločina za koje se mogu dobiti zatvorske kazne?

Institut pomilovanja ne vidim kao sredstvo kojim se oblikuje penalna politika pravosudnih tijela u Hrvatskoj niti kao sredstvo za slanje političkih poruka s Pantovčaka ostalim političkim akterima koji kreiraju i donose zakone. O tome što se smatra kaznenim djelom odlučuje Hrvatski sabor zakonom, kao i o tome koje su kazne propisane za konkretna kaznena djela. A sudovi u konkretnim slučajevima primjenjuju te zakonske norme. Korištenje pomilovanja za masovno oslobođenje od kazni ili smanjenje kazni za bilo koju vrstu kaznenih djela značilo bi da je je institucija predsjednika Republike Hrvatske zakoračila u prostor ovlasti zakonodavca i pravosuđa i to ne bi bilo dobro.

Predsjednik daje i državna odlikovanja. Smatrate li da bi najuspješniji učenici, studenti (bilo po prosjeku ocjena, uspjehu na državnim i međunarodnim natjecanjima, sportskim natjecanjima)  kao i maturanti koje su najbolje napisali maturu, trebali dobivati predsjednička odlikovanja ili primanja na Pantovčak? Za odlikovanja bi doduše trebalo mijenjati Zakon o odlikovanjima i priznanjima Republike hrvatske, no ako u načelu podupirete ovu ideju, po kome bi iz hrvatske povijesti i zašto, imenovali odlikovanja za uspješne učenike i studente?

Državna odlikovanja se dodjeljuju onim osobama koje su svojim radom, angažmanom i uspjesima u određenim područjima života dali i određeni doprinos Republici Hrvatskoj. Stoga se mogu dodijeliti svakome prema kriterijima koje propisuje zakon, a zasluge i doprinos Republici Hrvatskoj bitan su kriterij dodjele bilo kojeg odlikovanja ili priznanja. Tu je posve nebitno koliko netko ima godina. No, ponavljam, osnovni kriterij dodjele odlikovanja je doprinos Hrvatskoj, a ne samo osobni uspjeh. Ali u načelu podržavam ideju da one pojedince koji su uspješni, koji se ističu svojim talentom i radom moramo više podržavati. Korisnije bi možda bilo da to činimo konkretno, primjerice, većim stipendijama za izvrsnost.

Za kraj, predsjednik bi trebao biti predstavnik svih građana, no nisu svi građani baš blagonakloni prema mladima i često imaju negativne stereotipe prema njima. Možete li navesti tri negativna stereotipa koja ste osobno čuli prema mladima i na koji način, kroz svoje poteze, govore i javne istupe mislite uvjeriti druge građane da i mladi zaslužuju poštovanje te im je potrebno dati više pažnje i uvažavanja u javnom prostoru?

Imate pravo u pogledu stereotipa. Čujem ih često i puno pa i od političara. Primjerice, nedavno mi je za uho zapeo komentar nekolicine političara baš oko uvođenja vojnog roka gdje su tumačili kako vojni rok treba uvesti da se mladići nauče pospremanju kreveta. Znači, vojni rok služi tome da se osobe koje ga služe nauče djelovati unutar vojske i da steknu vještine koje im mogu zatrebati u ratnom sukobu, a ne služi učenju pospremanja kreveta, to je samo efemerna stvar kroz koju se uči vojnička disciplina. Uostalom, ni moja ni neke prijašnje generacije nisu baš odgojene kod kuće u nekakvoj vojnoj disciplini, i nas ima svakakvih, urednih ili neurednih, discipliniranih i manje discipliniranih.

Drugi stereotip kojeg čujem je da su mladi danas ‘zalijepljeni za mobitele’. Premda je taj fenomen doista stvaran i treba ga proučavati i korigirati, ja poznajem i mnoštvo odraslih koji su zalijepljeni za mobitele. Dakle, to nije nešto što možemo vezati samo za mlade ljude, nego je to posljedica činjenice da je tek ovom naraštaju dostupna takva vrsta tehnologije. I mi koji smo nešto stariji sigurno bismo kao djeca stalno pogledavali u pametne telefone da smo ih tada imali.

Treći stereotip je da su mladi danas previše komotni, u smislu da teško i kasno odlaze iz roditeljske kuće. Premda doista ima takvih slučajeva, toga je bilo i prije. Pa samo pogledajte zgrade u centru Zagreba koje su sagrađene prije Drugog svjetskog rata. Mnogim tim velikim građanskim stanovima nerijetko su bile pridružene manje garsonijere koje su služile djeci iz tih obitelji jednom kad odrastu. Dakle, to je često bilo fiktivno odseljavanje iz roditeljskog stana do prvih susjednih vrata.

No, važnije od toga, kada promatramo posljednjih 80-ak godina naše povijesti, upravo ova generacija mladih živi u vremenu u kojemu se do vlastitog krova nad glavom najteže dolazi po cijenama koje su faktično većini nepriuštive. Stoga, prije nego netko počne kritizirati mlade zbog njihove navodne komocije, treba ga prvo pitati što je on ili ona napravio da mladi mogu po završetku školovanja pronaći solidan posao i priuštiti sebi povoljnu nekretninu.

Neovisno o mom trenutnom političkom angažmanu, moj osnovni posao je posao profesorice na fakultetu i rad sa studentima i mladima. Tome sam posvetila veći dio svoje karijere i meni je potpuno jasno da nove generacije mladih nisu ni bolje ni gore od prijašnjih. Na nama koji obnašamo najviše državne dužnosti je zadaća je da im damo iste one prilike kakve smo mi imali u životu.

Odgovore ostalih predsjedničkih kandidata koji su nam pristigli možete pročitati u nastavku: 

Ivana Kekin bi kao predsjednica bila protiv vojnog roka: ‘Mladi nisu ni sebični ni lijeni’