Mario Derossi (23) je najmlađi nositelj liste na izborima, studira pravo, govori pet jezika i još mnogo toga
Mario Derossi (23) je student diplomskog studija Pravnog fakulteta u Splitu, aktivno govori pet jezika, a trenutno uči još ruski i kineski. Osim što studira, Mario je i trenutno najmlađi nositelj nezavisne liste u Hrvatskoj.
www.tportal.hr
Najmlađi nositelj nezavisne liste u Hrvatskoj, one za gradsko vijeće Trogira, ima zaista mnogo aktivnosti kojima se bavi. Mario Derossi (23) student je diplomskog studija prava, aktivno govori pet stranih jezika, tajnik je društva turističkih vodiča u Trogiru, te član upravnog odbora dalmatinske podružnice Mense. S njim smo porazgovarali kako bi saznali zašto je u tako mladoj dobi na sebe preuzeo toliko obaveza.
S: Kada ste shvatili da se želite baviti politikom? Zašto ste se odlučili za studij prava, i smatrate li da on pruža dovoljno znanja i kompetencija za učinkovito djelovanje u društvu? Od svih aktivnosti kojima se bavite, koja Vam je najbitnija i najdraža?
Shvatio sam da se želim baviti politikom onda kada sam počeo shvaćati društvene i javne probleme u svojoj zajednici. Želio sam dati svoj doprinos društvu, odnosno želio sam i želim stvari promijeniti na bolje. Mislim da mi u tom pogledu studij prava pruža jedan široki pogled na društvo u cjelini, te mi pomaže shvatiti osnovne ljudske odnose međusobno, kao i naspram politike. Tako sam već u siječnju 2011. godine izašao sa svojom nezavisnom listom na izbore za mjesni odbor Grad i napravio vrlo zapažen rezultat. Podrška mojih sugrađana nije izostala, tako da je logičan slijed događaja bio izlazak na predstojeće lokalne izbore za gradsko vijeće.
Moja najdraža aktivnost su strani jezici koje učim od malena. Sada ih aktivno govorim 5 (engleski, talijanski, francuski, španjolski i njemački), a još 2 i dalje učim (ruski i kineski/mandarinski). Zato imam priliku komunicirati sa ljudima iz cijeloga svijeta koji dođu u naš prelijepi grad i prenijeti iskustva iz njihovih krajeva.
S: Zašto želite postati gradskim vijećnikom? Koji su Vaši motivi i ciljevi? Imate li od djetinjstva aspiracije prema politici?
Smatram da postoji određeni krug ljudi u Trogiru koji bi htjeli da ih u gradskom vijeću predstavlja osoba kao što sam ja, osoba otvorena dijalogu i suradnji sa građanima. Unatoč lijepim riječima, ja sam prije svega operativac i mlada osoba koja ne samo da živi u Trogiru, već i živim S ovim gradom. To znači da sam neprestano u kontaktu sa gradom i njegovim žiteljima, da znam koji problemi muče Trogirane i kako te probleme brzo i efikasno riješiti. Ovo je jedna dugoročna inicijativa mladih ljudi, koji će se zauzeti za sebe i za svoj grad i koji će se postupno afirmirati kao osobe koje su u budućnosti sposobne voditi grad Trogir.
Ne samo Trogiru, nego i Hrvatskoj općenito, su potrebni mladi i obrazovani kadrovi, osobe pune elana i volje za radom i promjenom u društvu. Krasi me jedan veliki entuzijazam koji će u gradskom vijeću grada Trogira izaći na vidjelo.
S: Što smatrate da građanima (s naglaskom na MLADE), mogu pružiti mlade snage poput Vas?
Ono što mi građanima pružamo jest nada. Nada da postoji bolje sutra, nada da dolazi jedna nova generacija mladih koja neće sjediti prekrštenih ruku i čekati. Nada da nije kasno. Naš program je realan i skroman, ali i ambiciozan. Ne baziramo se samo na mladima, svjesni smo svih komunalnih problema u gradu kao i potreba građana svih dobnih skupina. Mi smo jedina alernativa stereotipnim političarima i tu smo da u gradskom vijeću Trogira budemo glas razuma i da za razliku od ostalih, glasamo po savjesti, a ne po stranačkom ključu.
S: Jeste li se susretali s preprekama i diskriminacijom zbog svoje mladosti na svom dosadašnjem političkom putu?
Građani će prije prepoznati ono pozitivno u meni. Svakako da je ovo jedan veliki teret kojega sam odlučili ponijeti, ali da to ne mogu, ne bih se ni uopće upuštao u ovaj projekt. Znam koje su mi mane, ali ću ih svakako nadvladati sposobnostima i umijećem. Imam jasno zacrtanu viziju, ideje i program. Građani zazivaju mlade, no ne bez razloga. Oni koji su skeptični po ovom pitanju su u manjini.
S: Imate li savjet za mlade koji bi možda htjeli krenuti Vašim stopama?
Najlakše je pozivati mlade da napuste Hrvatsku. Međutim, treba se uhvatiti u koštac s problemima, treba shvatiti da je ovo naša zemlja i da ona pripada nama. Najmanje što možemo učiniti za našu zemlju je, da ono što je država uložila u nas kroz obrazovni sustav, vratimo joj tako što ćemo sutra to znanje ovdje primijeniti kako bismo Hrvatsku izvukli iz duboke svekolike krize u koju smo zapali. Vrijeme je da mladi uzmu konce budućnosti u svoje ruke i da znanja koja imaju primijene u svojoj lokalnoj zajednici. Dojma sam da je to jedini ispravni put.
