Maturantica s Krka na razmjeni u Njemačkoj: Njihovo obrazovanje neusporedivo je bolje
Deset mjeseci na razmjeni u Njemačkoj provela je maturantica Prve riječke gimnazije Monika Mikelić. Umjesto drugog razreda srednje škole u Rijeci, pohađala je tamošnju gimnaziju i boravila u njemačkoj obitelji. Ovo iskustvo opisuje kao nezaboravno, naučila je jezik, stekla brojne prijatelje i – zaljubila se. Kaže kako je obrazovni sustav bolji je od našeg jer učenici puno više sudjeluju u nastavi, a imaju i zanimljive praktične predmete. Nakon razmjene bilo joj je teško uklopiti se u staro društvo pa sada planira i studirati u inozemstvu, i to s dečkom kojeg je upoznala na razmjeni.
Galerija 4 Fotografija
Otvori
Monika Mikelić maturantica je Prve riječke gimnazije. Drugu godinu svog srednjoškolskog obrazovanja odlučila je provesti u inozemstvu. Pohađala je tada 10. razred u Remstal gimnaziji u Weinstadtu, gradu koji je udaljen dvadesetak kilometara od Stuttgarta. Provela je tamo deset mjeseci, a na razmjenu je otišla pomoću organizacije American Field Service u kojoj danas volontira. AFS je svjetska volonterska organizacija koja se poglavito bavi razmjenama učenika srednjih škola.
Razmjenu je htjela iskusiti oduvijek
– Oduvijek sam htjela na nekakvu razmjenu. Privlače me strane kulture, putovanja, učenje novih jezika, širenje međunarodne tolerancije i otvoreni pustolovni duh. Kako sam osnovnu školu pohađala u Dobrinju na otoku Krku u veoma maloj sredini, odlučila sam otići u Rijeku nakon osmog razreda u nadi da ću tamo naći nekakvu mogućnost odlaska na razmjenu. Krajem prvog srednje slušala sam prezentaciju koju su držali učenici koji su na razmjeni bili i odlučila se prijaviti. Konktaktirala sam AFS, prošla selekcijski krug i zaputila se u svoju ‘host’ zemlju – Njemačku, ispričala nam je Monika.
Prije samog odlaska, Monika je sudjelovala u predorijentacijskom kampu u Bolu na Braču kojim se učenike priprema na izazove razmjene i takozvani kulturološki šok kojeg iskusi svatko, u manjoj ili većoj mjeri. Taj će kamp pamtiti kao prvi ‘dodir’ internacionalnog. Prilikom odlaska u nepoznatu zemlju nije osjećala nikakav strah.
– Iako mnogima u početku zvuči zastrašujuće provesti godinu dana u drugoj državi, bez povratka u vlastitu, ja sam bila jako uzbuđena. Tek sam u avionu shvatila da isto tlo neću vidjeti punih deset mjeseci. Trenutak kada prvi put vidite svoju host obitelj je neopisiv, a istim epitetom opisala bih i sve ostale avanture te godine. Naravno, ta prilagodba na jezik i novu okolinu donosi svoje poteškoće, ali i brojne pozitivne strane, tako da na kraju sve uvijek završi još i bolje nego što se možda očekivalo, kaže Monika.
Oduševila se njemačkim obrazovnim sustavom, ali i zaljubila
Prije no što je Hrvatska postala članica EU, teže je bilo skupiti se potrebne papire, prvenstveno zbog vize, no danas je to puno lakše. Da bi pronašli idealnu obitelj za učenike, ispituju se njihove želje. Monika je imala i host brata s kojim je i danas u kontaktu i redovito se posjećuju. A na razmjeni se i zaljubila.
– Uz učenike gimnazije koju sam pohađala, upoznala sam i mnoge druge koji su bili na razmjeni. S jednim od njih, Strahinjom iz Novog Sada, ostala sam u vezi na daljinu i ove godine zajedno se vraćamo u Berlin ili pak Beč na studij. Svi oni, posebice moja host obitelj, bili su razlog zašto tih godinu dana nazivam najboljom godinom svog života. Nikada u tako kratkom periodu nisam naučila više – od novog stranog jezika do snalaženja kojem su doprinijela i putovanja s obitelji, ističe Monika.
Kada uspoređuje naš obrazovni sustav s njemačkim, Monika kaže da su razlike velike. Nastava je opuštenija, škole su modernije, a aktivnost učenika na satu je nemjerljivo veća. Cjelokupni sustav ne koristi se starim metodama poput naših.
– Učenici su ti kojima se prepušta mogućnost da sami dođu do srži problema. Profesor ne priča punih 45 minuta (odnosno 90, koliko traje jedan sat u Njemačkoj ). Učenici, posebice u 11. i 12. razredu, također imaju i veliku mogućnost biranja između brojnih izbornih predmeta, a i sama sam sudjelovala na neobičnim predmetima poput NWT-a na kojem smo u prvom polugodištu radili vino, a u drugom strujne krugove, rekla je Monika.
Njemački učenici u početku distancirani
U prva dva mjeseca boravka u Njemačkoj, pohađala je tečaj jezika. Iako ga je učila od desete godine života, tek je tamo shvatila da zna samo osnove. Najviše problema imala je s brzinom kojoj Nijemci govore te njihovim specifičnim schwaebisch dijalektom koji je tipičan za Baden-Wuerttemberg regiju. Prvih nekoliko tjedana bilo joj je teško pratiti nastavu na njemačkom, ali do kraja godine njemački je govorila na C1 razini.
– Na tečaju sam stekla prva prijateljstva. Bilo nas je deset i to iz Bolivije, Latvije, Srbije, Amerike, Italije, Brazila i Portugala. Nešto kasnije prijatelje sam stekla i u razredu i cijeloj školi. Ne volim stereotipe, ali moji njemački vršnjaci uistinu su bili podosta hladniji i distanciraniji u početku, no kasnije se to promijenilo, otkrila nam je Monika.
Ne može izdvojiti koje je najvrednije iskustvo koje je stekla ovom razmjenom, ali kaže da bi ju trebalo uvesti kao obaveznu u srednje škole i fakultete. Iskustvo je to, kaže Monika, koje osobu učini samostalnijom, otvorenijom i snalažljivijom, a šire se i temeljne vrijednosti poput tolerancije, vjere u dostojanstvo i vrijednost svakog čovjeka bez obzira na rasu, spol, jezik, vjeru ili socijalni status.
Povratak donio novi kulturološki šok
– Uz to, ono najvrednije su vječna prijateljstva koja sam stekla, veza s osobom koja je i sama prošla razmjenu i dijeli sa mnom neku miješanu perspektivu na svijet te host obitelj koja mi je poput druge, prave obitelji, ističe Monika.
Kada se vratila, doživjela je kulturološki šok koji je bio još teži od onog u Njemačkoj, ponajprije zbog promjene mentaliteta.
– Za to u AFS-u imamo zanimljivu anegdotu. Prije razmjene, osoba nosi plave naočale. Međutim, jednom kada stigne u svoju host državu, s vremenom osim plavih dobije još i crvene. Po povratku, svijet je nemoguće gledati samo kroz stare plave naočale jer je on sad obojan ljubičastim tonovima. Takvu sam situaciju imala i ja, objašnjava maturantica.
To joj je otežalo ponovo uklapanje u staro društvo, ali prebrodila je i to. Okružila se novim društvom, počela se baviti volontiranjem i u stalnom je kontaktu sa svojim internacionalnim prijateljima i obitelji.
– Nisam više bila stara Monika jer sam imala i neke nove vrijednosti, dodala je.
Na fakultet opet u inozemstvo i to s dečkom
– Jednom kada tako negdje otputujete na dulji period, osjećate se kao da su djelići vas diljem svijeta zadržani u prijateljstvima ili putovanjima, kao da više nemate tek jedan dom, kaže Monika koja se nakon mature planira s dečkom prijaviti na dva fakulteta – Universitaet Wien u Austriji i Humboldt Universitaet u Njemačkoj.
Želja joj je studirati sociologiju s kojom bi voljela jednog dana raditi na internacionalnim istraživanjima društvenih problema i njihovom rješavanju.
Za razmjenu se možete prijaviti na http://www.afs.hr/ ili potražiti informacije na Facebook stranici Globus Croatia.
