Maturantica, ujedno i vjernica, odgovara na poruku nadbiskupa Hranića: ‘Uzdam se u Boga, ali prvenstveno u svoje znanje’
Jučer smo prenijeli poruku nadbiskupa Đure Hranića uoči početka nove školske godine. Između ostaloga, poručio je kako škola, stvarajući ‘kompetentnoga’ učenika, zapravo ga čini nesposobnim ‘sve svoje povjerenje staviti u Boga’. Na našem Instagramu pitali smo svoje čitatelje slažu li se s time; opširnim odgovorom javila se maturantica Sara, ujedno i vjernica, koja smatra da je vjera osobna stvar, da na profesorima nije da moralno oblikuju učenike te da se sama Crkva u tome nije baš iskazala.
Đakovačko-osječki nadbiskup, ujedno i predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju Đuro Hranić uputio je ovih dana poruku uoči početka nove školske godine. Hranić je pritom poručio kako suvremena škola, iako u središte stavlja učenika, ne postavlja pitanje o cilju i smislu njegova života, o tome komu on pripada te o svrsi njegovih nastojanja i rada.
Konstatirao je i kako suvremena škola, stvarajući ‘kompetentnoga’ učenika, zapravo ga čini nesposobnim ‘sve svoje povjerenje staviti u Boga’. O tome slažu li se s ovom nadbiskupovom porukom ili ne, upitali smo svoje čitatelje na našem Instagram profilu.
‘Mislim da se nadbiskup koristi velikim riječima koje nemaju smisla’
Tamo nam se porukom javila maturantica Sara, vjernica, koja je naširoko reagirala na nadbiskupovu poruku. Njezino mišljenje prenosimo u cijelosti.
– Ja sam maturantica, odlična učenica kroz cijelo školovanje i vjernica. Smatram da se Crkva ne bi smjela miješati ni u politiku ni u školstvo. Religiji nije mjesto u javnoj ustanovi koju pohađaju različite nacije i vjere. Bit školstva jest usmjeravanje mladog čovjeka u svijet i osposobljavanje za zvanje od kojeg će živjeti. Vjera je osobna stvar, a na profesorima nije da nas moralno oblikuju, u čemu se ni sama Crkva nije iskazala. A više sam dobrog doživjela od profesora ateista, nego od svećenika.
Mislim da se nadbiskup koristi velikim riječima koje nemaju smisla. Njegove se riječi mogu krivo protumačiti: prepustite se Bogu pa što bude. Čini mi se da umanjuje vrijednost našeg školstva te trud učenika i profesora, kao i odgoj roditelja. U svojoj sam školi naučila puno toga o životu, moralu i poštenju, a iza toga nije stajao samo sat vjeronauka, već mnogo profesora koji su veliki ljudi bez obzira na vjersko opredjeljenje.
Ja se uzdam u Boga i njegovo vodstvo, ali prvenstveno u svoje znanje. A to što mislim svojom glavom i razmišljam logično, ne čini me lošom vjernicom, a pogotovo lošim čovjekom. Bilo bi najbolje da se Crkva makne od školstva i prepusti ga onima čiji je to posao. Iako pohađam satove vjeronauka u svojoj školi, i imamo odličnog profesora, smatram da vjeronauku nije ni mjesto u školi. Zato što je, ponavljam, vjera osobna stvar, napisala nam je maturantica Sara.