Srijeda, dan kada je na redu kolektivno hranjenje. Uđem u razred, a kao da sam ušao u restoran. Mirisi domaće hrane razaraju moje nosnice, ne bunim se. Dolazim do svog mjesta i sjedam. Iz torbe polako vadim vrećicu da provjerim jesu li sastojci za gablec preživjeli put do škole. Zvonilo je. U razred ulazi pomalo dosadnjikav profesor iz fizike koji uvijek bazdi po češnjaku. Prije nego je pozdravio usmjeri pogled na Marinu koja na stolu umjesto knjiga ima vrećicu svježih čvaraka s jučerašnjeg kolinja. Oštrim glasom je upozori da spremi vrećicu i izvadi knjige na stol.
Sat je počeo. Profesor govori o putanjama i brzini, a jedino što meni prolazi kroz mozak je brzina kojom će Marinini čvarci dospjeti do mog želuca. Moje misli je prekinulo školsko zvono. Pažljivo uzimam torbu i s ostatkom razreda odlazim u drugu učionicu. Moj želudac već daje glasne znakove da mu je potrebna hrana. Ne mogu se oduprijeti iskušenju, iz Darijeve torbe ukradem komadić slanine te ju pojedem kao da mi je to zadnji zalogaj u životu. Ovaj zalogaj pomogao mi je da preživim blok sat hrvatskog jezika.
S nestrpljenjem očekujem zvono koje će označiti veliki odmor. Osvrćem se po razredu i vidim kako se svi na veliko spremaju za gablec. Luka iz džepa vadi svoj švicarski nožić, odlaže ga ispod klupe porkaj kruha koji se u vrećici skriva od gladnih pogleda. Napokon. Veliki odmor je počeo. Spojili smo klupe i izvadili svoje adute na stol. Bilo je tu svega, od luka, grah salate do kulena i šunke. Opće oduševljenje nastalo je kada sam iz vrećice izvadio komad pečenog odojka koji je ostao od subote od sestrinih svatova. Svi su navalili na odojka, a ja sam iskoristio priliku da se pogostim čvarcima.
Moje nepce tražilo je nešto za popiti, znajući da Kristijan u svojoj torbi uvijek ima soka od jabuke krenem prema njemu. On već po navici vadi bocu iz torbe te mi ju dodaje uz pomalo čudan osmijeh. Otvorio sam bocu i potegnuo, na moje (ne)ugodno iznenađenje u boci nije bio sok od jabuke već vino. Prešutio sam to ostatku razreda i ne odvajajući se od boce dočekao kraj nastave već pomalo misleći o maminom ručku.
