Mijenja se percepcija strukovnih zanimanja, neka su veoma tražena, ali velik je problem nedostatak nastavnika
O deficitarnim strukovnim zanimanjima mnogo se priča i najčešće vlada mišljenje kako ta zanimanja nitko ne želi upisati. No, upisne kvote za neka od najpoželjnijih zanimanja su vrlo male, a čak i ako imaju ‘navalu’ učenika, školama su često ruke vezane jer nemaju dovoljno nastavnog kadra koji bi mogao obrazovati veći broj učenika. Neka tražena zanimanja nije moguće upisati u županijama u kojima su deficitarna.
Foto: Andrew Leu, Unsplash
Da su strukovna zanimanja manje tražena od gimnazija poznato je već dugo vremena. Za neka zanimanja nude se stipendije kako bi se učenike potaknulo da ih upišu, a gotovo sve škole rade na samopromociji kako bi učenike potaknule da ih upišu. Podaci Ministarstva znanosti i obrazovanja pokazuju kako su neka obrtnička zanimanja ove godine bila traženija od drugih, no gotovo svima je zajedničko jedno: male upisne kvote i nedostatak nastavnika.
Za neka zanimanja se traži mjesto više
Ove su godine uočljivi pozitivni trendovi u nekim zanimanjima. Za keramičare se u školama tražilo mjesto više, a neke škole su probile upisnu kvotu i učenicima dopustile prebacivanje smjera. Upisne kvote su male i u većini škola iznosile su manje od 10 učenika, a gotovo sve škole popunile su smjer već na ljetnom roku. Slična je situacija i s vodoinstalaterima, gdje su upisne kvote također male, ali su ove godine popunjene u većini škola. Vidljiv je i porast interesa za stolare, gdje su kvote ipak nešto veće, a veći dio škola je popunio upisne kvote na ljetnom roku.
Velik je interes bio i za automehaničare te elektroinstalatere. Većina škola popunila je kvote za automehaničare već na ljetnom roku, ali ih i dalje nedostaje. Slično je i s kuharima, kojih se upisuje znatno više od većine drugih deficitarnih zanimanja, ali ih i dalje nedostaje. Ravnatelji s kojima smo razgovarali slažu se – dobar dio tih učenika odlazi u inozemstvo, tako da manjak radne snage ostaje.
Neka još uvijek ne popunjavaju kvote
No, brojna su i zanimanja koja su deficitarna diljem zemlje, ali učenicima nisu toliko zanimljiva. Još uvijek nam nedostaje mesara kojih nema u čitavoj zemlji, ali upisne kvote i dalje ostaju nepopunjene. Primjerice, u Zagrebačkoj županiji srednju školu za mesara moguće je pohađati samo u Srednjoj školi Vrbovec koja prošle godine nije upisivala učenike u taj program. Ove godine kvota je bila šest učenika, a na ljetnom roku upisan je samo jedan učenik.
Slična je situacija i sa zidarima. Riječ je o smjeru koji je ove godine u cijeloj Hrvatskoj nudilo samo devet škola. Svega su dvije škole popunile kvotu na ljetnom roku, a kvote su vrlo male i iznose maksimalno 10 učenika. Interes nije velik ni za soboslikare, iako je riječ o izvrsno plaćenom zanimanju. Kvote su i ovdje veoma male, a uglavnom su ostale nepopunjene. Na tom području najlošije stoje tesari, koje su ove godine upisivale samo četiri škole. Nedostaje ih u cijeloj državi, a upisne kvote iznose svega nekoliko učenika, a nisu ni uspjele biti popunjene.
Mijenja se percepcija nekih zanimanja
Iz priloženog vidimo kako interes učenika ovisi od zanimanja do zanimanja – neka poput vodoinstalatera i elektroinstalatera su popularna, dok mesara, tesara, zidara i soboslikara nedostaje i dalje. Neka zanimanja, poput kuhara, ostaju deficitarna jer se veliki broj učenika odseli u inozemstvo. Upisne kvote za gotovo sva zanimanja su male, tako da čak i ako žele, učenici ne mogu upisati neka od traženih zanimanja.
Ono što je pozitivno u cijeloj priči je to što se percepcija strukovnih zanimanja počinje polako mijenjati. Strukovne se škole više u tolikoj mjeri ne doživljavaju kao škole u koje idu oni koji nisu uspjeli upisati gimnaziju, slažu se ravnatelji. Percepcija obrtničkih zanimanja mijenja se i jer je uglavnom riječ o vrlo dobro plaćenim zanimanjima u kojima učenicima neće trebati dugo da pronađu posao.
– Neki zakoni koji djeluju na tržištu rada su sada više na snazi. Vjerojatno je, ako se mogu tako izraziti, i ova kampanja u društvu koja se događa oko deficitarne snage, shvaćanje da treba radnika u određenim zanimanjima, vjerojatno doprinijelo da ljudi mijenjaju mišljenje i upisuju djecu u obrtničke škole, rekao je ravnatelj Obrtničke škole Bjelovar Branko Cvetković.
Nedostatak nastavnog kadra
Iako za neka zanimanja postoji velik interes, problem je nedostatak nastavnog kadra koji bi mogao obrazovati veći broj učenika. Najveći problem su male plaće koje nisu u skladu s onim što stručni ljudi mogu dobiti na tržištu, slažu se ravnatelji.
– Ljudi koji diplomiraju elektrotehniku i strojarstvo nisu baš ludi za radom u školi, a razlog je vjerojatno plaća. Imali smo jedan natječaj na kojeg nam se javio gospodin koji je radio u privatnoj tvrtki, međutim, nije imao položen stručni ispit i plaća bi mu bila znatno manja nego u tvrtki, tako da je odustao. To je generalno problem u svim školama ovog tipa kao što smo mi, rekao je ravnatelj Elektrostrojarske škole u Varaždinu Igor Kos.
