Milanović novinaru držao lekciju o ‘ad hominemu’, a ni sam ne zna što je to
Zoran Milanović u najnovijoj se epizodi obračunao s novinarom Indexa. Nakon što je ovaj napisao članak u kojem ga je prozvao za ‘ad hominem’, predsjednik se obrušio na autora, opet klasičnim ‘ad hominemom’ nazvavši ga “ateističkim agitatorom”. U docirajućem osvrtu predsjednik je svojim pratiteljima krenuo objašnjavati što je to ‘ad hominem’ pa taj tip argumenta pogrešno nazvao logičkom pogreškom.
Zoran Milanović, predsjednik Republike Hrvatske
Foto: Screenshot N1 | Unsplash; Jason Dent
Predsjednik države, političar s dugogodišnjim iskustvom, što u politici, što u serviranju salvi docirajućih uvreda svakome tko mu se nađe na putu – opet se uvrijedio. Uvrijedio se, pazite, zbog teksta novinara Indexa u kojem ga je ovaj prozvao za ‘ad hominem’ argumente. Ad hominem, za one koji ne znaju, tip je retoričkog argumenta u kojem se umjesto riječi ili konkretnih izjava protivnika, napada njegov karakter ili motivi.
Tko pod drugim jamu kopa…
U odgovoru na prozivke predsjednik, ironično, novinara i autora spornih redaka naziva “ateističkim agitatorom”, pojavom koju smatra da “stupidnom, štetnom i nasilnom”. Na prozivke da se služi ad hominem argumentima, predsjednik, dakle, odgovara klasičnim ad hominemom.
No, to i nije najgora stvar u cijeloj priči. Predsjednik u svojoj objavi, već očekivano, docira – što spomenutom novinaru, što građanima, što svakome tko zapravo te njegove objave prati. U jednom dijelu tako kreće definirati ad hominem pa takav argument naziva “logičkom pogreškom irelevantnosti”. Međutim, to baš i nije precizno, što uopće ne bi bio problem da predsjednik, u objavi u kojoj se tako paušalno razbacuje kvalifikacijama, drugima ne docira i pametuje. Pa ćemo ga iz tog razloga, baš kao i on, inzistirati na preciznosti te ga malo ispraviti.
Ad hominem nije, kako predsjednik kaže, “logička pogreška irelevantnosti”. Ad hominem u pravom smislu tog termina uopće i nije logička pogreška. Naime, logička pogreška termin je koji označava formalne pogreške u logici – pogreške koje karakterizira nedostatak ili neispravnost u samoj formi argumenta, neovisno o njegovu sadržaju. Primjer formalne – logičke – pogreške je recimo afirmacija konsekventa. Tu je pogrešku jednostavno ilustrirati:
Ako kiša pada, ulice su mokre.
Ulice su mokre.
Dakle, pada kiša.
U ovom argumentu, konsekvent kondicionalne tvrdnje je “ulice su mokre”. Zaključivanje da je antecedent istinit na temelju istinitosti konsekventa je formalna pogreška. U ovom konkretnom slučaju, svima je jasno da ulice mogu biti mokre i od nečeg drugog, ne samo od kiše, no ako sadržaj ovih tvrdnji zamijenite nekim drugim – vidjet ćete istu stvar – pogrešku u formi argumenta:
Ako p, onda q.
q
Dakle, p.
Što je onda ‘ad hominem’?
Ad hominem spada u grupu neformalnih relevancijskih pogrešaka. To znači da s formom argumenta ne mora postojati nikakav problem, ali se unutar samog argumenta nalazi nekakav sadržaj koji, iz ovog ili onog razloga, nije relevantan. Preciznije, u premisama, odnosno razlozima za prihvaćanje glavne tvrdnje (konkluzije) argumenta, nalazi se razlog koji je irelevantan za istinitost tvrdnje. Relevancijske pogreške sastoje se u zamjenama teze, apeliranju na emocije, prijetnjama, redefiniranjem pojmova rasprave, itd. Nije teško ilustrirati jednu takvu pogrešku.
Kad se predsjednik upušta u raspravu s novinarima koji za njega kažu da se koristi ‘ad hominem’ argumentima, i kad želi pokazati da oni nisu u pravu, to ne može ispravno učiniti nazivajući te iste novinare “ateističkim agitatorima” – zato što je sasvim irelevantno je li netko ateistički agitator ili ne za istinitost xy tvrdnje o Milanoviću. Jednostavno rečeno, i ateistički agitator može biti u pravu kad kaže da Milanović često služi ad hominemom, i to ne ovisi o tome je li on agitator ili nije. Ovisi o tome je li, recimo, rečeno istina, je li izvučeno iz konteksta – u ovom konkretnom slučaju, postoji li barem nekoliko instanci u kojima je Milanović stvarno upotrijebio argument tog tipa na koje se novinar može referirati.
Ukratko, ad hominem argument može imati besprijekornu formu. Zbog toga to nije logička pogreška, već neformalna relevancijska pogreška. I retorička smicalica. Dosta popularna, kao što možemo vidjeti.
P.S. U našem sustavu Kvizovi imamo i kratak kviz o (logičkim) pogreškama u zaključivanju. Ironično, jedna od formalnih (logičkih) pogrešaka naziva se ‘političareva pogreška’. Ostavljamo link, možda predsjedniku bude zanimljivo.
